Međunarodna skupina znanstvenika pod vodstvom prof. Ivana Đikića otkrila je novi mehanizam modifikacije proteina ubikvitin koji zloglasna bakterija legionela koristi kako bi uništavala stanice izazivajući legionarsku bolest. Riječ je o atipičnoj upali pluća koja kod osoba narušenog imuniteta završava fatalnim ishodom.
Ovo važno otkriće objavljeno je u novom broju prestižnog časopisa Cell, a osim Đikićeva tima, doprinos je dala i skupina hrvatskog znanstvenika dr. Ivana Matića iz Instituta Max Planck u Kölnu.
Bakterijske upale
- Ovo je moje najveće otkriće u karijeri, a otvara brojne mogućnosti za stvaranje novih lijekova protiv opasnih bakterijskih upala. Također, otvara i mnoštvo novih pitanja i područja istraživanja koja su zasad nepoznanica - rekao nam je Ivan Đikić, profesor na Sveučilištu Goethe u Frankfurtu koji je trenutno na studijskoj godini u Kaliforniji. Mali protein ubikvitin otkriven je prije 30-ak godina, a iznimno je važan jer uzrokuje degradaciju proteina koji su stanici nepotrebni. - Ubikvitin se priljubi na te proteine i oni budu razgrađeni u čistaču stanice, proteazomu. Zato je ubikvitin i prozvan ‘poljupcem smrti’ u stanici. Za to inicijalno otkriće je dodijeljena Nobelova nagrada iz kemije 2004. godine - pojasnio je Đikić koji se istraživanjem ubikvitina počeo baviti prije 15-ak godina.
- U ovom radu opisujemo potpuno novu kemijsku reakciju modifikacije ubikvitina koja nije bila poznata do sada i jako se razlikuje od one za koju je dodijeljena Nobelova nagrada.
Istraživali toksine
Riječ je o tome da legionela izluči u stanicu razne enzime koji djeluju kao toksini i uništavaju stanicu uzrokujući snažnu upalu pluća. Mi smo istraživali jedan toksin koji se zove SdeA, a taj enzim koristi ubikvitin u ljudskim stanicama da bi blokirao njihov imunološki odgovor – rekao je Đikić. Njegov tim u Frankfurtu posljednjih pet godina istražuje brojne bakterijske toksine koji koriste ubikvitin u ljudskim stanicama kako bi potaknuli patološki učinak. Među bakterijama koje istražuju su salmonela, šigela i legionela koja luči više od 300 toksina.
- Sad nam je glavni izazov otkriti točan mehanizam djelovanja toksina koristeći metodu elektronske mikroskopije. Čim to otkrijemo, moći ćemo potaknuti stvaranje novih kemijskih sastojaka protiv bakterija. Tako želimo stvoriti paralelne antibakterijske lijekove uz antibiotike. Oni neće ubijati bakterije nego će blokirati bakterijske toksine i ublažavati oštećenja stanica i tkiva - zaključio je Đikić.
Objavio i esej o Nobelu za medicinu
U novom broju Cella Ivan Đikić objavio je i esej o ovogodišnjoj Nobelovoj nagradi za medicinu Japanca Yoshinori Ohusumija.
- To je veliko priznanje jer Cell bira među znanstvenim liderima iz područja jednu osobu da napiše esej o Nobelovoj nagradi. Ove godine su me pozvali da napišem članak o nagradi za otkriće autofagije, odnosno samojedenja stanice. Zamolio sam kolegicu Sharon Tooze iz Londona da mi se pridruži. Zajedno smo napisali esej i objasnili zašto je izrazito važno u znanosti poticati kreativnost i originalnost.Sve češće se zaboravlja da su originalne ideje izvor najvećih otkrića - kaže Đikić. (T.R.)