BALERINA BUNTOVNICA

Bila je lijepa, divlja, superstar. A umalo smo je zaboravili

  • Mia i Maria

  • Maria i Mia 1993. godine

Objavljeno: 13.08.2010

Premijera ‘Odiseje plesačice’ bit će u veljači u New Yorku, na najvećem američkom plesnom festivalu Dance on Camera

Obećala sam majci da ću ispričati njezinu priču. Opirala sam se godinama. Bila je beskrajno zahtjevna. Da nisam pazila, njezine bi me potrebe proždrle. Ali na kraju sam joj to obećala. I to me odvelo natrag, na rijeku koju je voljela, u grad na rubu Save, gdje Hrvatska sreće Bosnu. U čarobno kazalište u srcu Hrvatske. U njemu je s pet godina postala zvijezda. Sa sedamnaest kulturna ikona. Prognanica u dvadeset i prvoj. Zanimao me put koji je mladu plesačicu s ruba zapadnog svijeta odveo do slave najveće balerine svoga doba”. Tako priča Mijina kći Maria Ramas na početku dokumentarnog filma koji upravo dovršava. Ispunjeno obećanje slavnoj majci nije samo emotivni detalj njihova odnosa. Film “Odiseja jedne plesačice” dirljiva je poruka slavnih baletana, koreografa i prijatelja baletnoj divi koja je živjela hrabro, glamurozno, nesputano, ali je, iako joj se klanjao cijeli svijet, uvijek u sebi strahovala da će je zaboraviti. Umrla je uvjerena da se njezino tužno proročanstvo ispunilo. Maria Ramas je, zbog svoje majke ali i zbog nečega većeg od njih obje, nečeg što ne izgovara ali se vidi u njezinu filmu, odlučila ispraviti taj sudbinski nesporazum.

Kreativnost za umjetnika nikada nije samo stvar izbora. Život Mije Čorak Slavenske, prve Hrvatice koja je postala primabalerina zagrebačkog HNK, i jedne od 10 najvećih balerina 20. stoljeća, bio je u znaku kreativnih, zrelih misli, i vještog svladavanja najtežih plesnih koraka. No, da je, gledajući ukupnost njenog života, zaista jasno kako on zaslužuje i filmsku obradu, postaje nam itekako jasno kad vidimo samu najavu dokumentarnog filma o velikoj umjetnici..

Te se zadaće prije šest godina ozbilno i temeljito prihvatila njezina kći Maria Ramas. (Pojavio se 2004. i dokumentarac Jakova Sedlara pod nazivom “Slavenska Nostra”, kao rezultat redateljeva razgovora sa 87-godišnjom Slavenskom u njenom tadašnjem domu u Westwoodu, u L.A.-u.)

Ovih nam je dana Maria Ramas potvrdila da posao na filmu “Odiseja jedne plesačice” privodi kraju.

Dokumentarni film koji je 63-godišnja profesorica na UCLA-u režirala zajedno s Kate Johnson i Michaelom Masuccijem sniman je u Zagrebu, Slavonskom Brodu, Parizu, New Yorku i L.A.-u, a premijerno bi trebao biti prikazan u veljači u njujorškom Lincoln centru, u sklopu najvećeg plesnog festivala u SAD-u Dance on Camera, u dijelu njegovog programa “Tramvaj zvan čežnja”. Ima tu, dakako, i posve namjerne simbolike: kada je u baletu po njegovom komadu dramatski nabijenom interpetacijom legendarne Blanche Dubois očarala i samog Tennesseeja Williamsa, slavni pisac Slavensku je proglasio svojom “najboljom Blanche”, po čemu je ona zapravo i danas najpoznatija.

- Počela sam razmišljati o filmu nakon majčine smrti 2002. Obećala sam joj da ću to napraviti jer je nju brinulo da je se nitko neće sjećati. Osobito joj je smetalo što je se ne sjeća nitko u Hrvatskoj - priča nam Maria Ramas koja film o svojoj majci potpisuje kao producentica, scenaristica i redateljica.

Iako je najprije mislila objaviti samo majčine memoare koje je ona dovršila još osamdesetih, promijenila je taj plan kad je, kako kaže, pogodila “zlatni rudnik”.

- Kad sam pronašla brdo starih, originalnih plesnih snimaka o Slavenska-Franklin baletu snimanih ručnom kamerom iz pedesetih u našoj garaži, za koje se smatralo da su nepovratno izgubljene, shvatila sam da je to dobar početak da se nauči nešto o njenom baletu, ali i njoj samoj. Puno je onih koji su nam pomogli raditi ovaj film. Ekstenzivnu kolekciju materijala imala je i moja majka. Trenutno smo u završnici, prikupljamo još neke arhivske materijale, raščišćavamo autorskih prava, a kompozitor i aranžer dovršavaju glazbu.

Slavenska, za koju je Emil Šandor 1932. napisao da “u sebi ujedinjuje helensko-fidijsku liniju i lagani prpošni šarm floridskih flapera”, svoje zadnje dane nije provela u vili s jezerom i labudovima u Tarzani, gdje je 37 godina živjela u skladnom braku s čovjekom za kojeg se udala iz ljubavi, Austrijancem Kurtom Neumannom. On je bio ljevičar, član pokreta otpora protiv Hitlera, i doktor političkih znanosti i ekonomije. Poput nje, bio je i emigrant, i jedno vrijeme radio je kao menadžer njezinih trupa - Slavenska Tihmar, Slavenska Variation Ballet i Slavenska-Franklin Ballet. S njima je balerina putovala, bila menadžer, za njih koreografirala, dizajnirala kostime…

Broj preporuka: 28

Više o...

ARHIVA ČLANAKA

Još iz rubrike

magazinrss

Opći uvjeti korištenja | Pravila prenošenja sadržaja | Zaštita privatnosti | Pravila komentiranja | Impressum | Kontakt | Oglašavanje

EPH Digital: Jutarnji list | Slobodna Dalmacija | Gloria | Globus | Sportske Novosti | Autoklub | Dom & dizajn | Dobra hrana | Bestseller | Dodo | Dosi | Gorila | LikeCroatia | Gameland | Dubrovacki Vjesnik

WAZ: Der Westen