Iako je ovogodišnji proračun odavno premašio sve gabarite, Ministarstvo financija ne žuri s njegovim revidiranjem niti ga pokušava vratiti u zadane okvire. Pričekat će još mjesec dana, kazao je ministar financija Slavko Linić , da se dozna “što se može naplatiti od starih dugova poreznih neplatiša”. Kada ministar doznu tu brojku, premda nije jasno zašto je ona presudna za rebalans, bit će kasno da se išta mijenja. Na kraju godine rashodi i deficit bit će za pet-šest milijardi kuna veći nego što se planiralo na početku.
Ministri financija nikada nisu osobito držali do plana i procedure, radije su improvizirali i prilagođavali se. U posljednjih 14 godina Hrvatska je imala čak 14 rebalansa i bez njega nije prošla ni jedna godina. To samo govori da prve brojke koje ministarstvo stavi na papir rijetko takve i ostanu. Upravo po redovitim rebalansima, smatra Katarina Ott, ravnateljica Instituta za javne financije, Hrvatska se “razlikuje od fiskalno urednih država u kojima su oni zaista iznimna pojava i rade se jednom u desetak ili dvadesetak godina”. Osobito veliku sklonost improvizaciji pokazao je ministar Linić. Iako zagovara odgovornost i disciplinu kod drugih, sudeći prema njegovim proračunima, sam se toga teško drži. Mandat je počeo s čvrstom namjerom da smanji deficit i potrebu zaduživanja. Ni dvije godine nakon toga tek je priznao da ćemo u 2014. godini imati “eksploziju deficita”.
Predstavljene Smjernice ekonomske i fiskalne politike 2014.-2016. ne govore ni o stabilizaciji ni o konsolidaciji javnih financija. Potpuno suprotno i sa začuđujućom lakoćom najavljuju ubrzano povećanje rashoda, deficita i javnog duga. K tome, temelje se na preoptimističnim procjenama rasta, pa valja očekivati da će realnost donijeti i lošije brojke od onih iznesenih u dokumentu. Učestale najave novih poreza i izmjene poreznog sustava unijele su dodatnu nesigurnost u ionako depresivno poslovno okruženje. A povećanje poreza poskupljuje poslovanje i smanjuje sklonost potrošnji, kao i izglede za rast ekonomije.
Na kraju svi su prihvatili činjenicu, s olakšanjem ili rezignacijom, da će upravljanje državnim financijama konačno preuzeti Europska komisija jer Hrvatska neminovno ulazi u proceduru prekomjernog deficita. Ipak, osnovni preduvjet za tako željeno “uvođenje reda” u državne financije je realno planiranje, a ono je u rukama hrvatskog Ministarstva financija. Praksa dobrog proračunskog planiranja pretpostavlja realne planove prihoda i rashoda, uz realnu procjenu ekonomskih okolnosti. Umjesto realne procjene Vlada i dalje nude svoje želje. Inzistiranjem na rastu BDP-a ona misli da nam govori o svojoj ambiciji. Ako i Europsku komisiju bude opskrbljivala brojkama koje se temelje na želji i ambiciji, neizbježan je još jedan iscrpljujući sukob mišljenja. Kako podsjeća Danijel Nestić s Ekonomskog instituta, postoji posebna direktiva EU koja govori da se fiskalni planovi članica moraju oslanjati na realistične projekcije gospodarskog rasta. Zato se u sve većem broju zemalja osnivaju fiskalni odbori koji daju neovisnu procjenu realističnosti proračunskog plana. Ako su oni ikome potrebni, onda je to Hrvatska.