Kad sam se toga jutra probudila, trebalo mi je nekoliko sekundi da se sjetim što se bilo dogodilo tijekom noći: u diskoklubu u kojem sam nastupala kao go-go plesačica prišao mi je jedan poznati fotograf i predložio mi, ni manje ni više, nego da mu poziram.
- Jesi li ikad razmišljala o karijeri na televiziji ili u modnim časopisima? - pitao me.
U prvi tren nisam pojma imala tko je on i to mi je pitanje zazvučalo kao jedan od najbanalnijih mogućih načina udvaranja pa sam mu se nasmijala u lice. Naime, često mi se događalo da mi prilaze svakakvi dosadni i napasni tipovi koji su zbog moje oskudne odjeće za ples bili uvjereni da sam "na raspolaganju".
Tek kad sam na posjetnici koju mi je pružio pročitala njegovo ime i prezime, shvatila sam da preda mnom stoji jedan od najcjenjenijih modnih fotografa i da u rukama držim priliku o kakvoj sam dugo sanjala.
Oduvijek sam željela ući u svijet spektakla, no nikad nisam uspjela proći ni na jednom castingu za TV reklame i spotove niti osvojiti neku titulu na raznim natječajima ljepote na koje sam se prijavljivala.
Razum mi je govorio da bih trebala odustati od tog svog sna, no nada me ipak tjerala da i dalje uporno pokušavam.
Službeno, što se mojih roditelja tiče, u New York sam došla zahvaljujući stipendiji, no ono čime sam se najviše bavila i što me, ustvari, jedino zanimalo bilo je da se nekako dočepam uspjeha i slave. Moji su roditelji bili divni, no puni predrasuda i pomalo pesimisti, a stvarnost u kojoj su oni bili zakopani predstavljala je ubojit otrov za moje ambicije. Ne mogu reći da su me oni ikada sprečavali u tome da ih pokušam ostvariti, ali su me neprekidno pokušavali uvjeriti kako su one pogrešno usmjerene i nerazumne.
- Zlato, ne želim te obeshrabrivati, ali moraš se okrenuti nečemu što je sigurno, nekom pravom poslu - bio je najčešći savjet moje majke.
- Ali zar ti nikad nisi imala neke svoje snove koje si željela ostvariti? - pitala sam. - Dvadeset godina mi se čini ipak malo prerano da se odreknem svojih snova i pomirim s nekim kompromisnim rješenjem. Sada je vrijeme da se probijam, sada dok sam još mlada i lijepa.
Majka bi mi se nasmiješila s primjesom melankolije, a u njezinim bi se očima na trenutak pojavio odraz djevojke kakva je nekoć bila - puna optimizma i povjerenja u budućnost, baš poput mene.
- Ti i tvoj otac bili ste moji snovi - odgovorila mi je jednom. - Svi ostali snovi nisu izdržali suočavanje sa stvarnošću, a za sanjarenje ionako više nema vremena kad trebaš odgojiti dijete i s dvije male plaće nekako spajati kraj s krajem iz mjeseca u mjesec.
U njezinu glasu nije bilo ni traga žaljenja ili frustracije, ali ja sam si ipak obećala da neću završiti kao ona - da neću postati anonimna službenica, supruga i majka.
Zadrška koju je moj otac imao prema mojim ambicijama bila je drukčije prirode.
- Svijet spektakla je prilično ružno okruženje - govorio je navodeći kojekakve uvriježene predrasude o djevojkama koje su iskorištene zbog svoje želje za uspjehom. - Ne možeš postići uspjeh u tom svijetu a da ne pristaneš na kompromise, a tako lijepa djevojka poput tebe, dijete moje, bila bi poput janjeta okruženog čoporom vukova.
Naravno, moji roditelji nisu znali da radim kao go-go plesačica kako bih zaradila za dodatne troškove dok sam na studiju u New Yorku. Oni su bili uvjereni da sam konobarica u restoranu brze hrane. Bilo mi je žao što im lažem, ali pred samom sobom opravdavala sam se time što na taj način bolje zarađujem pa time manje opterećujem njih, a jedna večer provedena u diskoklubu bila je mnogo bolje plaćena nego jedna večer rada u restoranu brze hrane.
Osim toga, klub u kojem sam plesala posjećivale su brojne poznate osobe, a to mi je, bila sam uvjerena, povećavalo izglede da uspostavim neke važne kontakte koji bi mi mogli pomoći u ostvarenju karijere u svijetu spektakla. A to se upravo te noći i dogodilo, te noći kad sam upoznala Toma…
- Volio bih provjeriti jesi li jednako fotogenična kao što dobro izgledaš uživo - rekao mi je. - Koliko imaš godina?
- Dvadeset i jednu.
- To je već previše za početak karijere modela, ali još uvijek si dovoljno mlada da postigneš nešto veliko u svijetu reklama, a tko zna, možda se s vremenom uspiješ probiti i na TV ekrane.
Učinilo mi se da me hvata vrtoglavica: preda mnom je stajao čovjek koji je otkrio mnoge poznate manekenke i on je u meni vidio potencijal za proboj među zvijezde show businessa…
- Nazovi me - rekao je prije nego što je otišao.
Jedva sam se suzdržala da ga ne primim za ruku i pokušam zadržati, u strahu da se fenomenalna prilika ne raspline poput kakvog lijepog sna.
Bilo je tek osam sati ujutro, što je ipak bilo malo prerano za telefonski poziv. Legla sam u krevet u pet ujutro, no bila sam previše uzbuđena da bih spavala pa sam ubrzo ustala i počela pripremati doručak.
Ljiljana, moja rođakinja s kojom sam dijelila stan, bila je jako iznenađena kad me tako rano vidjela u kuhinji. Naime, obično sam spavala do podneva i propuštala sva jutarnja predavanja. Zajednički život s Ljiljanom bio je strogi uvjet koji je moj otac postavio da bi mi dopustio odlazak na studij u New York.
Moja je rođakinja bila godinu dana starija od mene, ali po njezinoj ozbiljnosti čovjek bi mogao zaključiti da je dvostruko starija. Razumna, marljiva i odgovorna kakva je bila, po mišljenju mog oca, predstavljala je siguran oslonac za mene u toj ogromnoj betonskoj džungli. Bio je siguran da će ona paziti da mi se ne dogodi ništa loše. No, prava istina je bila da smo se Ljiljana i ja uzajamno ignorirale, za što i nije bio potreban velik napor s obzirom na to da smo imale posve različite navike i dnevni raspored. Ja sam nju smatrala nevjerojatno dosadnom, a ona je mene smatrala glupom guskom. Ipak, moram priznati da je bila osoba od povjerenja: nikad nikome u našoj obitelji nije spomenula kakav zapravo honorarni posao radim u New Yorku.
- Svatko ima pravo na svoj izbor. A ako je tebi tako važno tajiti pred svojim roditeljima da polugola plešeš na nekakvom postolju u noćnom klubu, to je tvoj problem, a ne moj - rekla mi je.
Bila bih voljela zaboraviti taj njezin oštar komentar, ali moja rođakinja je njime očito uspjela pogoditi cilj i izazvati kod mene grižnju savjesti. Nisam bila nimalo ponosna što izigravam povjerenje koje su mi ukazali roditelji, no uspjeh mi je ipak bio najvažnija stvar na svijetu. Pa, ako je, da bih do njega stigla, bilo potrebno lagati roditeljima, bila sam spremna to i učiniti. A bila sam spremna i na puno više od toga. Ljiljanina oštra primjedba me zapekla, ali nije mogla promijeniti moj stav. Osim toga, ona je vjerojatno samo bila ljubomorna: bila je ljupka, ali posve obična djevojka, a uz to je imala nekoliko suvišnih kilograma kojih se nikako nije uspijevala riješiti.
Ipak, toga sam jutra bila tako euforična da sam se čak odlučila povjeriti Ljiljani. Probno snimanje s Tomom bila je prelijepa vijest da bih je zadržala za sebe.
- Zar to nije fantastično? - pitala sam je nakon što sam ispričala sve što se dogodilo prethodne noći.
Primijetila sam da Ljiljana ne dijeli moj entuzijazam. Kakva ohola i iritantna osoba!
- Da sam na tvome mjestu, bila bih oprezna, Klara. Nije da imam puno iskustva u tome, ali čini mi se malo čudan takav način traženja novih talenata. Nije da se samo tako, bez ikakve pripreme, može postati glumica ili voditeljica - upozorila me. - I za to treba učiti, vježbati ili barem polaziti neki tečaj, a ti ništa od toga nisi napravila. Ne vjerujem da je taj čovjek u tebi vidio tko zna kakav potencijal, vjerojatno ga je samo privukao tvoj atraktivan izgled pa je odlučio zaigrati na tu kartu kako bi ti se približio i odveo te u krevet.
- Taj čovjek, kako ga ti zoveš, jedan je od najpoznatijih modnih fotografa - podsjetila sam je.
- Najčešće baš poznati zloupotrebljavaju svoju slavu da bi postigli što god im padne na pamet. Obećaju mladim djevojkama kako će im pomoći na putu do uspjeha i zauzvrat traže da im uzvrate uslugu.
To je suludo! Svojim okrutnim realizmom Ljiljana je potpuno razorila moje snove.
- Nikad nisi vjerovala u mene i moje mogućnosti, zar ne? - planula sam.
- Naprotiv, ja smatram da si ti puno više od lijepog lica i tijela, Klara. Sposobna si i inteligentna i mislim da su to kvalitete kojima bi se trebala služiti. No, nemoj tražiti od mene da podržavam tvoje snove o slavi. Oprosti na grubosti, ali nemaš dovoljno kvaliteta da bi ušla u svijet spektakla. Barem ne vlastitim zaslugama. Naravno, postoje razne prečice kojima to možeš postići i možda ti upravo taj fotograf to nudi…
- Pa što i da jest tako? - suprotstavila sam se.
Rekla sam to samo kako bih šokirala Ljiljanu, no i samu me začudilo koliko je zapravo bilo istine u tim mojim riječima. Što sam bila spremna učiniti da bih postigla uspjeh? Dokle sam bila spremna ići?
Pa, Tom je bio vrlo šarmantan muškarac i možda je i vrijedilo biti nježna s njim, s obzirom na to da su u igri bili moji snovi. Bih li prihvatila kompromis da mi ga ponudi? Već sam ionako lagala roditeljima u pogledu posla koji radim…
- Ne mogu vjerovati, Klara - s uzdahom je rekla Ljiljana. - Kako je moguće da si se tako promijenila. Kao mala bila si nježna i osjećajna, kad si postala tako cinična? Razočarao me već tvoj izbor posla koji smatram nedostojnim žene, no da si spremna prodati se za…
- Pretjeruješ! - prekinula sam je, već se pokajavši zbog svoje provokacije. - Znaš li u čemu je tvoj problem, Ljiljana? - napala sam je kako bih se zaštitila od grižnje savjesti. - Ti si zavidna! Tebi se takvo što nikad ne bi moglo dogoditi i sasvim sigurno se ne bi mogla prodati jer te nitko ne bi poželio čak ni da si na rasprodaji!
Moje su uvrede odjeknule kuhinjom, a Ljiljana se trgnula suznih očiju. Čak sam se i ja prenula zgrožena vlastitom zlobom.
- Ljlijana, ja… - pokušala sam popraviti stvar zamuckujući.
- Šuti - prekinula me. - Dovoljno si rekla. Vjerovala ili ne, ja ti želim samo dobro, brinem za tebe i voljela bih da budeš oprezna. No, sada mi je jasno da tebi ne treba zaštita. Tvoj otac misli da si anđeo okružen zlim vukovima, a ustvari ti si hijena u kojoj nema ni trunke čistoće ni poštenja. I posve si u stanju sama se brinuti o sebi.
Rekavši to, Ljiljana je izašla iz kuhinje ne davši mi priliku da odgovorim. Možda mi je zaista samo htjela pomoći, na neki svoj način, no ja nisam mogla podnijeti njezine sažalne komentare u kojima sam mogla prepoznati i dio sebe koji nisam voljela.
Kad sam nazvala Toma, trebalo mi je nekoliko minuta da mu objasnim tko sam. Očito je bilo mnogo djevojaka kojima je predlagao probno snimanje, no činjenica da sam samo jedna od mnogih, umjesto da me obeshrabri, samo me potaknula da se istaknem među ostalima i da po svaku cijenu ostavim na njega dubok dojam. Kad jednom postanem slavna, moji će roditelji biti sretni i ponosni na mene. Male laži koje sam im dosad govorila samo su služile da mi olakšaju put do slave.
- Ovih sam dana jako zauzet, ali ako bi mogla doći u studio navečer… - rekao je Tom kad sam ga napokon uspjela podsjetiti gdje smo se upoznali prethodne noći.
Znala sam da je njegov studio bio u stanu u kojem je živio jer sam to vidjela na fotografijama u nekom časopisu. Bit ćemo, znači, u njegovu domu, navečer, i vjerojatno sami. Ustvari, nije zvučao jako profesionalno, no ja nisam htjela propustiti ono što je mogla biti moja idealna prilika za uspjeh.
- To mi nije problem, samo mi reci kada da dođem - odgovorila sam.
Prasnuo je u smijeh.
- Ti zaista ne gubiš vrijeme, zar ne? - prokomentirao je. - Ni ja ga ne gubim. Dakle, neka bude sutra navečer. Snimat ću te u kupaćem kostimu i večernjoj haljini. Za haljinu ću se pobrinuti ja, a ti ponesi bikini.
- Dogovoreno - rekla sam i prekinula vezu obuzeta nekim čudnim osjećajem: bila sam euforična i u isto vrijeme preplašena.
Nešto kasnije toga dana nazvala sam mamu kako bih joj rekla kakvi su rezultati pismenog ispita koji sam polagala tjedan dana ranije. Bila bih radije izbjegla taj razgovor, u strahu od onog famoznog šestog čula koje imaju sve majke, a zahvaljujući kojem bi mogla naslutiti kako se osjećam. Osim toga, bojala sam se da bi me već i sam zvuk njezina glasa mogao obeshrabriti u nastojanju da idem do kraja kako bih ostvarila svoje snove.
- Položila sam test, ali ne s naročito velikim uspjehom - ispričala sam joj.
I to je bila istina. Bilo je čudo što sam ga uopće položila. Nekoć sam u školi uvijek bila odlična učenica, no sad sam imala drugih briga pa sam posve zanemarila učenje. Izostajala sam s predavanja kako bih obilazila castinge, na kojima sam obično gubila po cijele dane. Uz to, zbog posla kojim sam se bavila, odlazila sam na spavanje u zoru pa sutradan nisam imala snage usredotočiti se na učenje.
Moja majka nije pokazala ni trunku razočaranja zbog ne baš sjajnog rezultata, no bilo je očito da je očekivala više od nekoć sjajne učenice.
- Ne brini se, znam da si dala sve od sebe i to je jedino što je važno - pokušala me čak nježno utješiti, iako to uopće nisam zaslužila. - Nadam se da se ne iscrpljuješ previše, Klara. Posao konobarice je naporan pa se možda i to odražava na tvom uspjehu. I ovdje, kod kuće, imaš odlično sveučilište i, kada ti ne bi tako inzistirala na boravku u New Yorku, mogla bi studirati ovdje i ne trošiti snagu na honorarni posao.
Po tko zna koji put sam se zbog njezine brige osjetila kao zadnja bijednica. U svom poštenju moji roditelji nisu mogli ni zamisliti što činim, a još manje što se spremam učiniti.
Na trenutak sam pomislila kako bih možda ipak trebala odustati od svojih snova o slavi i odlaska na snimanje kod Toma i biti obična djevojka poput većine mojih vršnjakinja, s čistom savješću. I što je najvažnije, biti kći kakvu moji roditelji zaslužuju. No, nisam mogla odustati baš sada kad mi se ukazala prva prava prilika da uspijem. Žalila bih zbog toga do kraja života.
I tako sam se sutradan navečer pojavila kod Toma u točno dogovoreno vrijeme. Kao što sam i mislila, bio je sam u studiju.
- Poslao sam svoje suradnike kući kako bi se osjećala ugodnije i opuštenije. To ti je sigurno prvi put da te netko snima pa bi te njihovo prisustvo moglo učiniti napetom - objasnio mi je riječima koje su se mogle shvatiti dvosmisleno. - Budeš li se ponašala kako treba, ovo bi mogao biti početak jedne uspješne suradnje - dodao je.
Još uvijek sam se pitala na što točno misli, no kad je počeo snimati, sva moja suzdržanost je nestala pod svjetlima reflektora. Obuzeta navalom adrenalina, koji je na mene djelovao poput droge, u tom trenutku nisam više imala nikakvih dvojbi: sve što sam željela bilo je da budem bogata, slavna i da mi se svi dive. I ako je moje tijelo bilo jedino sredstvo kojim sam to mogla postići, iskoristit ću ga bez oklijevanja.
- Bila si fantastična, mala - zadovoljno je rekao na kraju.
Na kraju krajeva, rekla sam sama sebi, otkriće novog talenta koristit će i njemu, bez obzira na ono što je vjerojatno bila njegova namjera te večeri.
- Sada je vrijeme da to proslavimo! - uskliknuo je pruživši mi čašu s pićem.
U prekrasnoj večernjoj haljini koju je Tom nabavio, s kristalnom čašom punom šampanjca u ruci, osjećala sam se kao fatalna filmska diva. Bilo bi lako naviknuti se na taj osjećaj, pomislila sam zabavljajući se. No, osmijeh mi se zaledio na usnama kad je Tom uzeo jednu slamku i po stoliću ispred nas prosuo bijeli prah.
- Što je to? - postavila sam glupo pitanje.
Nasmijao mi se u lice.
- Gdje ti živiš? Nemoj mi reći da nisi nikad.
- Ma daj, šalila sam se - slagala sam da ne ispadnem smiješna, ignorirajući hladan znoj koji me oblio.
Sada se nisam mogla povući, kakvu bih sliku o sebi ostavila? Ipak, trebalo mi je nekoliko minuta da skupim hrabrost. Nisam bila baš tako beskrupulozna kako sam i samu sebe pokušavala uvjeriti.
- Oprosti, odmah se vraćam - promrmljala sam krenuvši prema kupaonici.
U ogledalu u kupaonici vidjela sam da izgledam ljepše nego ikad. No, možda je to bio posljednji put da sam se mogla pogledati u ogledalo bez stida, pomislila sam. Te večeri biti će kraj razdoblja "dobre djevojke" i početak uspona zvijezde. To je bilo ono o čemu sam oduvijek sanjala, zar ne? Ipak, u ogledalu su moje oči izgledale kao oči prestrašene i izgubljene djevojčice.
Okrenula sam glavu da ih više ne vidim i krenula natrag Tomu.
On je u međuvremenu izašao na terasu i razgovarao na mobitel. Okrenut leđima, nije primijetio moju prisutnost pa je nastavio slobodno razgovarati, a ja nisam mogla a da ne čujem što govori.
- Žao mi je što nisam s vama večeras, ali bit ću drugi put - rekao je. - Da, siguran sam da su djevojke koje si doveo senzacionalne, ali i ja imam nešto dragocjeno u rukama. Ne, ne poznaješ je, ona je plesačica u noćnom klubu koju sam uvjerio da bi mogla postati slavna - njegov smijeh se poput mača probio zrakom, kao u nekom filmu strave. - Lijepa je, ali nimalo fotogenična - nastavio je. - To sam odmah shvatio, no svejedno sam napravio nekoliko snimaka kako bih je zavarao. Ionako nakon ove noći nemam namjeru potrošiti na nju više ni minutu. Ma da, to je jedna od onih koje su uvjerene da imaju tko zna kakve adute i koje ti se same nude na srebrnom pladnju.
Ne znam kako sam uopće smogla snage reagirati onako šokirana: klecajući i zaslijepljena suzama pokupila sam svoju torbicu i otišla.
Odlučila sam sutradan poslati Ljiljanu da mu vrati haljinu. Tom mi uopće nije namjeravao pomoći da se probijem u svijet spektakla. Čak nije vjerovao ni da imam talenta, već me samo zavaravao, a ja sam bila toliko glupa da mu povjerujem. Poigrao se mojim snovima i ja sam mu to dopustila.
- Što se dogodilo? - pitala me Ljiljana čim me vidjela kako sam u suzama došla kući. - Klara, je li ti taj čovjek učinio nešto nažao?
Odmahnula sam glavom i kroz jecaje joj ispričala sve što se dogodilo.
Sad kad nije bilo svjetla reflektora, vidjela sam stvarnost u svom njenom jadu. Kako sam mogla pasti tako nisko?
- Bila si u pravu, Ljiljana - rekla sam zarivši glavu među dlanove. - Postala sam osoba vrijedna prezira: lagala sam roditeljima i umalo se nisam prodala nekom bijedniku, a tebi sam izgovorila užasne uvrede.
- Nemoj biti prestroga prema sebi - nježno mi je rekla. Bilo je apsurdno da mi upravo ona, koju sam tako prezirala, sada pruža utjehu.
- Ti si samo jako mlada i neiskusna djevojka koja može donijeti pogrešne odluke.
- Ti si stara otprilike kao i ja, ali se nikad ne bi tako ponašala - iskreno sam rekla.
- Možda zato što nikad nisam bila u prilici. Da sam lijepa kao ti, možda bih i ja došla u iskušenje.
- Ne, ne bi jer si ti pametnija od mene. Mislim da je vrijeme da se vratim kući - zaključila sam.
- Nije li to previše drastična odluka? - pitala je. - U svakom slučaju, sada si previše uzrujana da donosiš bilo kakve odluke.
- Naprotiv, sada je pravi trenutak za to. Ne sviđa mi se u što sam se pretvorila. Imam potrebu biti uz svoje roditelje i ponovo biti ono što sam bila nekoć.
Još nisam znala hoće li moj odlazak biti definitivan ili ću se jednog dana vratiti u New York, kad budem zrelija i mudrija. I dalje sam željela biti slavna, ali više nisam bila spremna na sve da bih to postala. Nema ničeg lošeg u želji da se ostvare vlastiti snovi, ali nikad ne treba izgubiti dostojanstvo i ponos, a ja sam to morala naučiti na najružniji mogući način.
Srećom, nisam bila sama: imala sam svoje roditelje, a i na Ljiljanu sam mogla računati. Njihova ljubav će mi pomoći da se vratim k sebi i budem ona stara. Ne želim da mi se ikada ponovo dogodi da se bojim pogledati u svoj odraz u ogledalu.