Ante Čačić nas nije iznenadio, iako je sastav bio - neobičan. Nitko nije očekivao Antu Puljića umjesto iskusnog Tonela, nitko se nije nadao ni Domagoju Vidi u veznoj liniji, a još manje Šimi Vrsaljku u udarnoj postavi, iako u Dinamu čine nadnaravne pokušaje ne bi li Vrsaljka vratili u život. Nekada je bio reprezentativac, a danas umjetnim putem ulazi u prvu momčad Dinama. Otužna atmosfera na terenu i evidentna razlika u klasi u korist francuske momčadi, maestralna igra Jeremyja Meneza i Zlatana Ibrahimovića, koji se pored majstorskih poteza “istaknuo” i s tri velemajstorska promašaja.
Francuzi bi rekli déja vu, sve je već viđeno; Dinamo je i treću utakmicu u Ligi prvaka izgubio s prihvatljivih 0-2. Naravno, Ante Čačić je “parkirao autobus” u svom šesnaestercu, sve karte je bacio na obranu, nadajući se Sammirovom ili Čopovom trenutku nadahnuća u nekoj zalutaloj kontri.
Nije dočekao, a zna se kako završava “gerilski” nogomet. Porazom. Francuski TV komentatori su rekli da je Dinamo na razini francuskih trećeligaša. Kod nas se stvari drukčije gledaju. Publika skandira “nema predaje”, a trener bunca o proljeću u Europi. O Bože!
Službeni podaci govore da je sinoć Maksimiru bilo nešto više od 9000 gledatelja. Pitam se: je li petparačka TV saga o Sulejmanu Veličanstvenom veći magnet od Zlatana Ibrahimovića i Lige prvaka?
Ili je nacija baš u takvoj besparici, ili je odbojnost prema najboljem hrvatskom klubu tako naglašena, ili je maksimirski stadion tako odvratno ružan, da ljudi ne žele doći ni na reviju nogometnih majstora, poput Ibrahimovića i Meneza?
Iz glave mi, ipak, ne ide podatak da je Glasgow Rangers u četvrtoj škotskoj ligi gledalo 49.463 gledatelja, a Dinamo protiv Porta i PSG-a niti 15.000. Nešto definitivno ne valja. Ili je ljubav pukla, ili se doista nema para?