Premda se činilo da je situacija dušu dala za veliki frontalni sukob vlasti i opozicije, na jučerašnjem aktualnom satu očekivani je žestoki okršaj izostao. Odnosno bio je mnogo blaži nego u nekim manje dramatičnim vremenima. Ni blizu fajtu koji smo između HDZ-a i premijera Zorana Milanovića navikli gledati u protekloj sezoni.
Šef Vlade u sabornicu je došao na pola koplja. Bez uobičajene samouvjerenosti. Djelovao je prilično ižmikano. Cijelo je vrijeme, doduše, pokušavao dokazivati da on nije Don Quijote koji se bori s briselskim vjetrenjačama, nego borac za pravdu i dostojanstvo države. HDZ-ove napadače nekoliko je puta počastio optužbom da su doma razbojnici, a vani podanici. Ali jučer nikako nije bio njegov dan.
RAT U SABORU Milanović HDZ-u: 'Gdje vam je šef stranke? Lobira za sankcije u inozemstvu?'
Jer, baš dok je Milanović u Saboru govorio o tome kako je Lex Perković u našim “palanačkim okvirima prenapuhan, a u europskim nepostojeći problem”, Europska je komisija objavila pokretanje mehanizma za kažnjavanje Hrvatske. Osim toga, u svom je otporu Europi ostao sasvim usamljen. Predsjednik Josipović izričito se složio s briselskim zahtjevima. Hrvatska javnost više razumijevanja pokazuje za stavove željezne gospođe Reding nego za Vladinu argumentaciju. Ni među najbližim suradnicima više nema podršku. Vesnu Pusić ne uspijeva slomiti da mu se pridruži u prkosu. Ljudi iz njegove stranke također pokazuju distanciranost. Problem Lex Perković faktički se pretvorio u problem Zoran Milanović.
PREMIJEROVO PISMO EK 'Mjere koje nam uvodite temelje se na lažnim optužbama'
Svejedno, HDZ na premijera nije jurišao punom snagom. Premda za svoje zahtjeve za raspisivanjem prijevremenih izbora nije mogao poželjeti bolju situaciju. Šef stranke Tomislav Karamarko (opet!) nije bio u sabornici. Njegovi su navalni igrači Milanovića nazivali premijerom u odlasku, pitali su kad će se hrvatskom narodu skinuti s grbače, spominjali su izbore, ali sve nekako bez velike vatre, kakvu su u nekim prijašnjim ofenzivama znali pokazivati. Je li posrijedi respekt i strah, jer su u dosadašnjim okršajima znali popiti batine, ili su neki drugi razlozi u pitanju?
HDZ-ova borbena indisponiranost vjerojatno nije slučajna. Situacija je u zemlji takva da ni jedna opcija nije isključena, uključujući i razlaz koalicije, pad Vlade i raspisivanje prijevremenih izbora. Ali izbori u ovom trenutku HDZ-u objektivno ne odgovaraju. Bez obzira koliko se inače junačio mašući takvim zahtjevima. S rezultatima koje postiže, teško da ih može dobiti. Stranka još nije konsolidirana. Naravno da bi htjela, odavno joj rastu zazubice, ali još nije sposobna ni preuzeti ni obnašati vlast u državi.
U ovom trenutku izbori ne odgovaraju ni HNS-u. Zato premijer prvu potpredsjednicu svoje Vlade može ucjenjivati prijevremenim izborima. Vesna Pusić ne želi se odreći mandata, ali nema ni Milanovićevu škorpionsku prirodu da bi vukla suicidalne poteze.
Paradoksalno, ali izbori bi najviše koristili SDP-u. Rejting mu, istina, pada, ali još je najjača stranka u državi. Vjerojatno jača danas nego što će biti sutra ili za godinu dana. Usto, Milanović je valjda shvatio da se bolni rezovi više ne mogu izbjeći. A njih je bolje raditi na početku nego na polovici mandata. Je li prizivanje izbora zaista jedini smisao inače neobjašnjiva premijerova konfrontiranja s Europom?