Naslovnica Vijesti Komentari Sport J2 Vita Kultura Spektakli Fotogalerije

Naslovnica >> Komentari >> Nadbiskupov posjet Jasenovcu povijesni je događaj

Nadbiskupov posjet Jasenovcu povijesni je događaj

Objavljeno: 11. 04. 2009. 06:02

Uređeno: 25. 06. 2009. 02:30

Autor: Ivan Zvonimir Čičak

PET
Gubitnici Hrvati


“Englezi nisu primili Hrvate i ostale gubitničke narode”, rekao je Ivan Ninić u emisiji “Otvoreno” od 2. travnja 2009. godine. Nama sudionicima emisije promakla je ova Ninićeva “genijalnost”, ali me na to upozorio jedan njegov Šibenčanin. Iz Ninića je zapravo progovorila (pod)svijest. Progovorio je jedan način razmišljanja koji mnogi nastoje prikriti, međutim, ovakvu misao preartikuliranu u druge fraze, ali i u cijele članke, možemo danas naći u brojnim hrvatskim medijima. Posebno se očituje u raspravama o potrebi rasvjetljavanja “poslijednje tajne” vezane uz masovne egzekucije zarobljenih vojnika i civila različitih nacionalnosti nakon II. svjetskog rata. Jedni će se tome protiviti otvoreno, a drugi prikriveno. Jedni će plakati nad političkom stabilnosti Hrvatske, drugi će tražiti raspravu o privrednom kriminalu ili pak o 900 ubijenih Srba nakon Oluje, a svima je njima u podsvijesti samo jedna stvar: ne mogu se pomiriti s padom komunizma i raspadom Jugoslavije, jer su im time “odsječeni ideološki korijeni”, a time su izgubili i svoje sinekure.

SUB
Biskup u Jasenovcu


Delegacija katoličkih biskupa, predvođena predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije nadbiskupom Marinom Srakićem, pohodila je Jasenovac. Na svoj način i onako kako su oni to željeli, a ne po potrebi političkih manipulatora. Umjesto da se ovaj posjet, povijesni, pojavi na naslovnim stranicama svih novina kao jedna od važnijih vijesti, on je zbijen sa strane kao neka usputna vijest. Srakić je, kao i svi biskupi dosad, bio vrlo jasan i eksplicitan u osudi zločinačkog karaktera ustaškog režima. Dežurni kritičari i zanovijetala opet nisu zadovoljni. Svoje nezadovoljstvo skrivaju iza floskule kako tamo treba otići kardinal Bozanić. Sumnjam da se radi o neznanju.

Naime, Bozanić je samo jedan od (nad)biskupa u Hrvatskoj, kao što su to Devčić - riječki, Prenđa - zadarski ili pak Barišić - splitski. Kako je u posljednjih stotinjak godina zagrebačka nadbiskupska stolica podignuta, zajedno s onim koji u njoj sjedi, na kardinalsku čast, to mnogi inzistiraju upravo na tome da Bozanić dođe u Jasenovac. Kao da bi to što promijenilo u odnosu Katoličke crkve prema Jasenovcu. Sve kada bi Bozanić i došao u Jasenovac, a on će tamo otići kada on tako bude htio, a ne oni, opet se ništa neće promijeniti u odnosu dežurnih jasenovačkih advokata prema Katoličkoj crkvi.

NED
Crni hrast


Ovih sam dana čuo neobičnu priču o crnom hrastu. Ne, nije to hrast crnika nego je to hrast koji je potonuo u močvarne i riječne muljeve. Navodno ga u Hrvatskoj ima nevjerojatno mnogo. Voda i mulj, naime, kroz tisuće godina konzerviraju hrast i tako nastaje fosilno drvo (najčešće od 2000 do 5000 godina staro), koje je uz to vrlo visoke kvalitete, a čiji se kubični metar na tržištu kreće od 1000 eura na više. Zasad je on u nas prepušten divljoj i nekontroliranoj eksploataciji jer rijetko tko i zna za njega, a ponekad se tretira i kao - otpad. Kada se u ravničarskim dijelovima rade melioracije, to se drvo često jednostavno baca. Umjesto da crni hrast bude jedan od zaštićenih hrvatskih brandova koji će donositi dobru zaradu i da se njegova eksploatacija regulira posebnim zakonom, on je samo svjedočanstvo naše primitivne i zaostale svijesti o vrijednostima kojima Hrvatska raspolaže.

PON
Velika trešnja


Na današnji dan prije gotovo 350 godina (1667.) Dubrovnik je bio sravnjen sa zemljom “velikom trešnjom”, kako se tada nazivao potres. Na isti taj dan 2009. sličan potres zahvatio je prekrasan gradić L’Aquilu u pokrajini Abruzzo u Italiji. Scene srušenih zgrada, zatrpanih ljudi i apokaliptični prikazi cijelih sela zbrisanih u blizini grada još jednom nas upozoravaju u kojoj smo mi mjeri vlasnici svoje sudbine. Jedan od razloga zbog kojih je posebno stradao novosagrađeni dio L’Aquile je nekvalitetna gradnja tih zgrada koja se skriva iza šifre “loša marka betona”. I u Hrvatskoj stručnjaci uzaludno već godinama upozoravaju kako se u posljednjih desetak godina i u nas upotrebljavaju “krive marke betona”. Građevinske bi tvrtke u skladu sa zakonom morale odstraniti površinski dio šljunka u kojem još ima zemlje i njega odvesti na za to predviđene deponije. U cjeniku odvoz takvog nekvalitetnog šljunka računa se do 150 kuna po kubičnome metru - kao i drugog smeća. Međutim, građevinari odvedu samo površinski dio zemlje, nekvalitetni šljunak odvezu u svoje betonske baze i od njega proizvode beton. Kada znaju da će doći inspekcije, upotrebljavaju kvalitetniji beton, a onda opet po starom. Policija točno zna tko i kako to radi, no oni po zakonu nisu nadležni za to, nego inspekcijske službe. I tako se zatvara začarani krug kriminala.

UTO
Titova ulica smrti

U Zagreb je opet stigla Renate Flottau, novinarka Der Spiegela, koja iz ovih područja izvještava već više od 25 godina. Vjerojatno je najbolji poznavatelj prilika na području južno od Beča, što se tiče Europe. Razlog njenog posjeta je izvještavanje o novootkrivenim jamama zarobljenih vojnika i civila poslije II. svjetskog rata na području Zaprešića. Prolazeći kroz Zaprešić Renate me upozorava kako se i tu glavna ulica zove Ulica maršala Tita. Upravo ta ulica vodi prema stratištima, na putu prema Sloveniji, pa smo je nazvali Titovom ulicom smrti. Što se tiče ulica s Titovim imenom, nedavno sam objavio kako u Sloveniji više nema ulica s Titovim imenom. Nisam bio u pravu. Nema ih u onoj mjeri u kojoj ih je nekada bilo, no ostalo ih je još 11. Prolazimo dužinu cijelog rova dugačkog 1 km, dubokog 1,60 m i širokog 60 cm, koji je 1945. godine od 13. do 26. svibnja napunjen ljudskim tijelima ubijenih vojnika i civila. Na toj lokaciji nalazi se još šest sličnih jama, a u neposrednoj blizini još dvije. Razgovor s preživjelim svjedocima, koji su tada imali od 15 do 25 godina, više je nego mučan. Kakve su to zvijeri ti pojedini ljudi morali biti kada su mogli u nekoliko noći pobiti tolike tisuće ljudi?

SRI
Obama u Turskoj

Američki predsjednik Barack Obama posjetio je Tursku i svojim ponašanjem i govorom pokazao što je to moderni demokratski i tolerantni način razmišljanja. Obama je govorio o složenim odnosima između Armenaca i Turaka, a vezano uz genocid što ga je Osmansko Carstvo izvršilo nad Armencima pobivši ih 1,5 milijuna. Taj genocid i danas je sporna točka između velikog dijela zapadnog svijeta i Turske koja jednostavno ne želi priznati taj svirepi čin. Obama je spomenuo i veliki američki grijeh - ropstvo - koji će zauvjek ostati ljaga na Amerikancima, kao i njihov odnos prema Indijancima. Koliko se to razlikuje od hrvatske stvarnosti danas. Kod nas je partizanska strana ukopana tvrdoglavo u svoje stavove o tome da su likvidacije poslije Drugoga svjetskog rata bile opravdane jer su njima likvidirani kvislinzi i neprijatelji socijalizma u vojnim uniformama. Međutim, što ćemo sa ženama i djecom?

Ako je kazneni sud u Haagu za bivšu Jugoslaviju pokolj u Srebrenici proglasio genocidom, kako ćemo onda nazvati ono što se događalo na području bivše Jugoslavije nakon rata? Zar stotine tisuća ljudi, koje su pripadale sličnoj ili istovjetnoj političkoj ideji - fašizmu i nacizmu, pobijene bez suda, nisu genocid? Osobe koje su sudjelovale u fizičkim likvidacijama i genocidu nad Židovima i drugim narodima u Europi i danas su na udaru (međunarodnog) kaznenog prava.  Njih se i dalje traži i izručuje sudovima u Europi bez obzira na godine. Ovih je dana SAD izručio jednog osamdesetogodišnjaka koji je bio stražar u logoru. Hrvatska traži da joj se iz Austrije izruči devedesetgodišnji Ašner zbog ratnog zločina. Zašto bi, dakle, za komuniste partizane koji su počinili zločine vrijedili drugi principi i kriteriji?

ČET
Provala mržnje


Kako nazvati reakcije pojedinaca na jučerašnju konferenciju za novinare u HHO-u? Iznenada pobožni Mesić, očito pod dojmom Jezerinčeva poziva na hodočašće u Lourdes i Mariju Bistricu, rekao je kako mi razvlačimo nečije kosti, što je - bogohulno. Kada nađemo ljudske kosti mi ih u skladu sa zakonom predamo policiji, a na njima je da utvrde zašto su one tamo. Isto smo radili nakon Domovinskog rata. Tada su nas i on i njegovi pajdaši smatrali herojima zato što se radilo o kostima Srba. Što se pak tiče procjene da se mi uplićemo u (pred)izbornu kampanju, Mesić je donekle u pravu. Naime, mi upozoravamo da HDZ, koji Hrvatskom vlada gotovo 15 godina, od osamostaljenja, ništa nije poduzeo na otkrivanju počinitelja tih zločina. Kako bi HDZ to i mogao uraditi 90-ih kada su čelni ljudi te vlasti bili upravo Mesić, Manolić, Boljkovac i - Tuđman. Jasno je dakle zašto. Vrijeme je da današnji HDZ pokaže kako nema ništa zajedničko s načinom razmišljanja koji simboliziraju njihovi prvotni čelnici iz 90-ih godina.


Ivan Zvonimir Čičak

Λ VRH


Prebaci se na: