Znaju Slavonci reči, po ovakvom vremenu dobar gazda ni psa ne pušta iz kuće. Tako je dans bilo od trenutka kada su igrači Osijeka i Splita izašli na travnjak Gradskog vrta kako bi se zagrijali za početak utakmice. Kiša ih je nemilice prala, munje su parale nebo, a odjek gromova žestoko odzvanjao. No, teren je obilnu vodu koja ga je odozgo zalijevala dobro podnosio.
Nigdje nije bilo lokve, nigdje vidnih tragova koji bi osim klizave trave dodatno otežavali posao momčadima. Ipak, uoči izlaska igrača na sredinu igrališta probila se zabrinjavajuća vijest kako postoji mogućnost da se utakmica ne igra. Ali, ništa od toga, igralo se, sve je počelo na vrijeme, a i kiša je polako jenjavala makar i nije sasvim prestala. A umalo je da je zastalo srce Osječanima već u 3. minuti. Vojnović je ubacio loptu na lijevo, a bliži joj je bio Jonjić od bilo koga. No, skliznula mu je ispod noge i došla do Barabana koji je već savladao čuvara mreže Mikulića, ali lopta je udarila u lijevu vratnicu i odbila se u polje. Kazna za propuštenu tako izglednu prigodu brzo je stigla. Osijek je poveo u 7. minuti, a strijelac je bio upravo Jonjić koji je samo malo ranije umalo bio tragičar u momčadi domaćih.
Rano vodstvo je bilo ono čemu su Bijelo-plavi težili i što su žarko željeli. Dalo im je mogućnost mirnijeg igranja, lišenog grča i nervoze. Međutim, samo po sebi to nije bilo dovoljno. Split je bio vrlo angažiran i napadački poduzetan. Nisu njegovi igrači razmišljali o osječkim brigama i problemima. Oni su, razvidno, u Gradskom vrtu igrali za sebe i svoje potrebe i žustro tražili pozitivan rezultat. Uspjeli su se nakon vodstva Osijeka nametnuti u sredini terena i graditi akcije za svoje napade. Na sreću domaćih ne i one koje bi stvorile iole ozbiljniju prigodu. Dogodila se ipak jedna na drugoj strani. Šorša je u 26. minuti odlično ubacio s desne strane za Mišića, ali ovaj se na klizavom terenu nije dobro snašao, pa mu je lopta izmakla kontroli da ni udarac nije uspio uputiti. To je očito bio i plan Osijeka. Čuvati pametno i oprezno stečeno vodstvo, a čekati prigodu za kontranapad i novi matni potez splitske obrane. I ta je okolnost stvorila privid terenske premoći, gostiju, ali ništa više od toga. Splićani su puno započinjali, a ništa završili. Svaki je njihov pokušaj napada zaustavljan visoko ili daleko od kaznenog prostora domaćih pa posla za vratara Mikulića nije bilo.
U 25. minuti je s istočne tribine krenulo ono poznato "HNS pederi, nogomet ste sj.....". Službeni je spiker uputio upozorenje, ali bilo je to ulje na vatru. Onda je i sa zapada krenulo isto što i s istoka, a sudac Strahonja pozvao službenog predstavnika NK Osijek Ivu Smoje i jasno mu objasnio kakve posljedice mogu nastupiti. Ovaj je pak molećivim gestikulacijama zatražio od gledatelja da se posvete igri što su i učinili, pa je igra nastavljena. Dvije, tri minute "slave" onih koji su sebe željeli staviti u prvi plan na sreću je brzo zaboravljeno. Akteri igre su razložno opet dospijeli u središte pozornosti. Onako kako i treba. U ostalom i zbog čega je većina nazočnih posjetila stadion u Gradskom vrtu.
Nakon odmora u momčadi Splita je došlo do promjene, jer je Zulim ostao u svlačionici a u igri bio Radotić. Tražili su gosti očito onu kombinaciju svog sastava koja bi djelovala napadački učinkovitije. I opet su, kao i u većini prvog dijela igre, bili naoko premoćniji, ali i dalje ipak jalovi toliko da je obrana Osijeka s svakim pokušajem njihovog napada s lakoćom izlazila na kraj. Ali da je bilo razloga za brigu bilo je. Jer, na zahtjevnom terenu, vrlo skliskoj travi opasnost da se dogodi nešto nepredviđeno bila je vrlo velika. Osijek je morao nači način kako Crvene udaljiti od svog kaznenog prostora.
U 54. minuti je nešto takvo snašlo domaćine. Napad gostiju je potom krenuo s desne strane, a Baraban se našao u novoj prigodi. Nije najbolje reagirao. Njegov je lob udarac s šest, sedam metara završio pokraj vrata. Valjda je i to natjeralo trenera gostiju Matića da odmah reagira izmjenom, pa je umjesto Barabana do kraja igre u momčadi Splita bio Mršić. U 60. minuti su i najzagriženiji navijači Osijeka nevoljko morali priznati potpunu dominaciju Splitovih igrača koji nisu dopustili petnaest minuta u nastavku utakmice da im domaćini dođu na njihovu polovicu terena. I onda se dogodilo ono što su mnogi predosjećali. Split je poravnao preko Vojnovića. Zasluženo. Potom druga slika na terenu. Domaćini su krenuli odlučnije u napade, napokon, ostaje pak pitanje što su do tada čekali. Zar im je trebao pogodak u mreži da se podsjete koliko su im bodovi iz ovog susreta važni. Uspijeli su ipak ubrzo opet doći do prednosti. Kao i kod prvog pogotka udarac iz kuta s desne strane izveo je B. Barišić samo što je ovaj puta bio drugi osječki stoper strijelac, Bralić. A nakon toga opet ista slika. Split je napadao, bio poduzetniji, a Osijek čekao prigodu za kontranapad. Malo je nedostajalo da Vojnović u 76. minuti i drugi puta savlada Mikulića, ali njegov je opasan udarac glavom završio pokraj vrata. Za definitivnu sigurnost i pobjedu domaćih pobrinuo se njihov kapetan Kurtović koji je na ubačaj najboljeg pojedinca utakmice Mišića postigao lijep pogodak u posljednjoj minuti.