Iako velika većina hrvatskih konzumenata glazbe putem digitalnih medija ima nezgodnu naviku da tu glazbu ne želi platiti, nego sadržaj piratizira, solidan uspjeh legalnih streaming servisa kao što su Rdio i poglavito Deezer pokazuje da ima publike koja je spremna za proizvod izdvojiti novac ako im se ponudi kvalitetna opcija.
Ali, naizgled uredno i stabilno poslovanje Deezera u Hrvatskoj nedavno je narušeno jednom sudskom tužbom. Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP) podnijela je sudska tužba protiv Deezera i njihova domaćeg partnera Hrvatskog telekoma. HUZIP, međutim, otvoreno priznaje da protiv Deezera i HT-a zapravo nema ništa i da su oni u cijeloj priči samo kolateralne žrtve. U čemu je onda problem? U tome što jedna druga strukovna organizacija, Hrvatska diskografska udruga (HDU) koja zastupa izdavače i koja je Deezer dovela u Hrvatsku, od tog servisa uprihodi najviše novca. Više od HUZIP-a, HGU, HDS-a i ostalih. A budući da HUZIP nema osnovu po kojoj bi tužio HDU, onda je na sud odveo Deezer i HT s tvrdnjom da distribuiraju sadržaj koji nemaju pravo distribuirati.
Dosta hladnokrvni
“Objašnjeno nam je da, pravno gledano, stvari stoje tako da prvo moramo tužiti one koji distribuiraju nelegalan sadržaj”, kaže Nikša Bratoš, predsjednik Hrvatske glazbene unije koja u tom sporu nastupa zajedno s HUZIP-om. “Moram, međutim, napomenuti da smo mi dvije godine upozoravali i HT i Deezer da distribuiraju sadržaj koji je nelegalan. Njih su vjerojatno zavarali diskografi jer su od njih dobivali garancije da je sve čisto.”
Predsjednik prozvane Hrvatske diskografske udruge, Želimir Babogredec, poručuje da se u Deezeru ne uzbuđuju zbog tužbe jer smatra da su pravno pokriveni.
“U kontaktu smo s Deezerom i oni su dosta hladnokrvni oko cijele priče. Već imaju slična iskustva iz nekoliko zemalja, riječ je o krajnje ozbiljnim distributerima glazbe i sigurno neće nikako reagirati prije nego što uopće vide po kojoj ih se osnovi tuži.”
Iako točan broj hrvatskih pretplatnika u Deezeru čuvaju kao poslovnu tajnu, na servis koji se u nas pojavio 2013. već u prvoj godini pretplatilo se oko 30 tisuća ljudi, a pretpostavlja se da je taj broj dosad narastao na oko 50 tisuća. Ako ga se aktivira preko nekog od aplikacijskih dućana poput Appleova App Storea ili Googleova Google Playa, Deezer mjesečno košta osam američkih dolara, odnosno 60-ak kuna. No, velika prednost Deezera jest to što je bio jedan od prvih servisa koji je značajno profitirao od bliskog partnerstva sa snažnim mobilnim operaterima preko kojih svoje usluge nudi jeftinije, u tarifnim paketima. Ako ga se aktivira posredstvom Hrvatskog telekoma uz neki od njihovih tarifnih paketa, onda mjesečna pretplata stoji 35 kuna.
35 milijuna pjesama
Za to pretplatnici dobiju, sasvim legalno, pristup do više od 35 milijuna pjesama svih mogućih žanrova i stilova koje mogu slušati live-streamom ili ih, pak, mogu skinuti na uređaj, a sve to mogu konzumirati putem računala, pametnog telefona ili tableta. Deezer pritom funkcionira i kao glazbena društvena mreža: korisnici mogu stvarati svoje liste, dijeliti ih s drugima, slušati tuđe liste, preslušavati lokalne top-liste...
Od svojih početaka u Francuskoj 2007. godine do danas narastao je više od pet milijuna plaćenih pretplatnika u više od 180 zemalja, koji tjedno u prosjeku slušaju 60 sati muzike. Uspjeh takvih servisa nije ni slučajan, ni iznenađujući. U vremenu u kojemu je čak i kupnja muzike preko interneta (iTunes i ostali) stvar prošlosti - a o kupnji krutih medija poput CD-a da i ne govorimo - live-streaming servisi kao što su Deezer ili Spotify su stvar sadašnjosti i, vrlo vjerojatno, budućnosti distribucije muzičkog sadržaja. Kao takve, htjeli-ne htjeli, morali su ih prihvatiti i autori i izvođači, uključujući i najtiražnije svjetske zvijezde. Čak i nedavni razglašeni bijeg Taylor Swift sa Spotifyja nije značio njezin bijeg od cijelog modela: naime, iako je odbacila Spotify i Deezer, Swift i dalje ima svoju glazbu na Rdiju. To je samo još jedna potvrda današnje paradigme: zvijezde njezina kalibra mogu za sebe ispregovarati bolje uvjete u preraspodjeli zarade, ali da će itko sasvim odustati od streaming servisa - teško.
U Hrvatskoj, kao i na većini sličnih tržišta, stvari stoje otprilike jednako, samo na umanjenoj skali. Već dugo, dugo izvođači u nas ne žive od prodaje nosača zvuka, koja je gotovo potpuno zamrla, nego od koncerata. Autori skladbi na kraju godine nešto zarade od prava na izvođenje po kafićima, na radiju i televiziji, a i tu konkretan novac vide samo oni najzaposleniji. Postoji nekoliko avenija preko kojih muzičari ostvaruju zaradu na taj način, a jedna od njih je u novije vrijeme i Deezer: nešto novca koji pretplatnici daju tom francuskom servisu kapne i autorima i izvođačima glazbe - ne mnogo, ali svakako više od nule koju dobiju kada im netko glazbu piratizira.
“U postocima to izgleda ovako: prvo deset posto uzme Hrvatsko društvo skladatelja, onda se oduzimaju svi ostali troškovi, a potom se ostatak dijeli između Deezera i diskografa, odnosno Hrvatske diskografske udruge. Omjer je 60 naprema 40 u korist diskografa. Izvođači svoj novac dobiju preko nas, neki imaju dva posto, a neki 50 posto, ovisi o jačini izvođača - objašnjava predsjednik HDU Babogredec.
Legalne snimke
S postojećim se modelom ne slažu svi. Hrvatska glazbena unija (HGU) i Hrvatska udruga za zaštitu izvođačkih prava (HUZIP) smatraju da HDU nema dozvolu za prodaju snimki putem interneta te da su autori i izvođači glazbe zakinuti u raspodjeli financijskog kolača (što nije prvi put da se takvo što spočitava Deezeru jer su se s istim argumentima suočili već na početku u Francuskoj). Nije točno, tvrdi s druge strane HDU. Sve snimke kojima raspolaže Deezer su potpuno legalne, a ima ih pravo koristiti zahvaljujući ugovorima kako s diskografima tako i sa samim izvođačima. Glasine da izvođači nisu plaćeni plasiraju dužnosnici HUZIP-a koji ne štite interese glazbenika, nego pokušavaju povećati prihode svoje organizacije, poručili su iz HDU.
Dopredsjednik HUZIP-a Paolo Sfeci je na konferenciji za novinare na kojoj je najavljena tužba ukazao na to da je samo nekoliko desetaka izvođača u dobroj pregovaračkoj poziciji s diskografima, a ostali, poglavito prateći muzičari, uopće ne ostvaruju nikakva prava te da je raspodjela prihoda ostvarena od distribucije na internetu krajnje nepravedna. Prema izračunu HGU i HUZIP-a, od svakih 100 kuna prometa izvođač dobije četiri kune, odnosno ako se radi o pet članova benda, to je 80 lipa po članu. Prateći glazbenici, pak, ne dobivaju ništa, iako su i oni vlasnici izvođačkih prava.
- Bili smo jednostavno prisiljeni pokrenuti tužbe protiv T-HT-a i Deezera”, tvrdi Bratoš. “HUZIP ima 7091 punomoć i sve što smo radili, slali dopise, radili analize, nismo naišli ni na koga koga ovo pitanje nije zanimalo, svi žele biti zaštićeni. Ovoga trenutka diskografi dobivaju od Deezera ono što mogu i jedan dio onda plaćaju glavnim izvođačima. To je malo i mizerno, ali oni nastoje primiriti jedan dio glavnih izvođača tako da im nešto daju. No, zakon kaže da svi moraju biti zastupljeni, i to je upravo stvar oko koje se sporimo. Nemojte me držati za riječ, ali mislim da trenutačna raspodjela izgleda tako da autori dobiju 12 posto, 38 posto dijele Deezer i T-HT, potom dio ide agregatoru sadržaja, a diskografima 40 posto, iz čega oni isplaćuju izvođače. Smatram da već to nije dobar deal jer je 40 posto premalo.”
Prema daljnjim izračunima HGU i HUZIP-a, nakon što se odbije autorska naknada, 84 posto zarade od glazbe distribuirane putem interneta završi kod ovog ili onog posrednika - pružatelja internetskih usluga, nekog od glazbenih servisa, agregatora sadržaja i naposljetku kod diskografa. HGU je stoga predložio da postotak za izvođače bude fiksiran na 25 posto od ukupno zarađenog iznosa te da Deezer i Hrvatski telekom nekom vrstom kolektivnog ugovora s HUZIP-om reguliraju sva izvođačka prava, čime bi pravo na zaradu od eksploatacije glazbe na internetu ostvarili baš svi glazbenici potpisani na pojedinoj skladbi.
Odricanje od prava
“Prije su session muzičari, dakle oni prateći, bili pokriveni u nekom postotku, između 8 i 12 posto, a sada ih praktički uopće nema. Neki diskografi tvrde da su se oni usmeno odrekli svojih prava u ime tih istih diskografa, ali to je krajnje naivna tvrdnja. Naši su zahtjevi da izdanja koja su pokrivena ugovorima ostanu pokrivena, to poštujemo, ali ona koja nisu pokrivena moraju se pravno regulirati, i to tako da bude riješen status svih izvođača koji su na sminci. Ili, u suprotnome, diskograf mora imati potpisanu izjavu da se odriču svojih prava”, poručuje Nikša Bratoš.
Sukob između diskografa i muzičara oko plasmana sadržaja na internet i posljedične raspodjele eventualnih prihoda nije počeo s Deezerom, to je nešto oko čega se dogovor pokušava postići posljednje četiri godine, ali se rapidno ubrzalo kad se Deezer pojavio u Hrvatskoj prije dvije godine. Tada je počela intenzivna kampanja HGU koji je francusku tvrtku i T-HT počeo upozoravati da diskografi nisu jedini vlasnici izvođačkih prava za sadržaj koji plasiraju i da je, iz vizure HGU, stoga riječ o nelegalnom sadržaju. Glazbenici navode da se diskografi pozivaju na ugovore iz 70-ih ili 80-ih godina, iz doba ploča i kaseta, kada su izvođači svoja zakonska prava prepisali diskografima. Međutim, upozorava HGU, troškovi proizvodnje nosača zvuka koje su svojedobno diskografi uistinu imali više ne postoje, a budući da u vrijeme sklapanja tih ugovora o distribuciji nije bilo ni interneta ni streaming servisa, onda se nisu mogla ni transferirati prava za njih.
Komadna prodaja
“Ovdje se radi o pravu koje prije nije postojalo. Ovo više nije komadna prodaja, nego licenca kod koje se svaki mjesec obnavlja pretplata. A za to nitko nikad nije potpisao ugovor jer to jednostavno prije nije postojalo. Zavod za intelektualno vlasništvo je donio pravilnik o tome koliko bi trebalo pripasti izvođačima - 50 posto svima koji su na snimci, a drugih 50 posto diskografu. Mi se uvijek možemo dogovoriti i za druge omjere, ali bez dogovora ne ide - kaže Bratoš.
Upravo to je možda i glavna točka prijepora između autora i izvođača s jedne te diskografa s druge strane te nadilazi trenutačni sukob oko Deezera. Naime, činjenica jest da je cijela paradigma promijenjena, a HGU smatra da su diskografi za sebe zadržali identične postotke u raspodjeli prihoda kakve su imali i prije nekoliko desetljeća, unatoč tome što su im troškovi danas znatno manji.
“Ono što je najvažnije, bez obzira na ishod tužbe, jest da se za budućnost postavi novi sustav i da mladi umjetnici ili oni koji potpisuju prvi ugovor dobro paze što potpisuju zato što se ne može diskografima davati postotak kakav je bio dosad - smatra Mirela Priselac Remi iz grupe Elemental, benda koji je jedan od najizvođenijih na hrvatskom Deezeru, inače članica HUZIP-ova Odbora za glazbu. “Kad se sve zbroji i oduzme, mi čija je muzika, bili autori ili izvođači, dobivamo najmanji postotak, što u najmanju ruku nije fer i pristojno.”
Takav stav prisnažuje i Bratoš. “Naš je prijedlog da se dogovorimo za neke nove omjere. Jedan od najvećih svjetskih diskografa, BMG, raskinuo je sve stare ugovore i napravio nove, prema kojima njima ide 30 posto, a izvođačima 70. To je vrlo vjerojatno budućnost za diskografe koji, da budemo iskreni, danas nisu ništa više od dobre PR agencije”, kaže Bratoš.
Želimir Babogredec odbacuje takve navode udruga koje zastupaju glazbenike i poručuje da je sve potpuno legalno.
“Svi diskografi imaju uređene odnose s izvođačima i, ovisno o vrsti ugovora, svatko dobiva naknadu od streaminga. Svi glavni izvođači su pokriveni i oni dobivaju novac. Svi ostali se jednokratno plaćaju i imaju pravo na sekundarne isplate, od airplaya. Logično je da izvođači koji su jači i koji se više vrte ostvaruju veću naknadu. U svijetu se pojavila ideja da se nekako pokrije i session muzičare, studijske izvođače i prateće vokale, dakle ljude koji su danas praktički jedna socijalna kategorija, da njima ide oko dva posto prometa. To je nešto o čemu se razmišlja. Promet od glazbe na internetu je kod nas ukupno 350 tisuća eura, toliko su dobili svi diskografi. Ima nas deset velikih, a ugovorima je pokriveno svih stotinjak izdavača u Hrvatskoj”, ističe Želimir Babogredec.
Iz HDU nadalje poručuju da bi se inicijativa HGU i HUZIP-a mogla sudariti s proceduralnim teškoćama.
“Ako bi oni zakonski htjeli istjerivati mak na konac, morali bi to raditi pjesmu po pjesmu. Dakle, svaki nositelj prava morao bi doći i za svaku pojedinačnu pjesmu osporiti njezino pravo da bude na Deezeru. A trenutačno je gore 50 tisuća hrvatskih pjesama. Mi smo ih tri godine skupljali i digitalizirali”, poručuje predsjednik HDU Babogredec.
Ovakav razvoj događaja doveo je do toga da se čak spominje i odlazak Deezera iz Hrvatske. Deezerov hrvatski partner smatra da se to neće dogoditi.
“Neće se oni povući, oni će, ako ništa drugo, ostati sa stranim repertoarom, ali će ostati bez hrvatske glazbe. To bi bilo tragično za nas, pogotovo za mlade izvođače kojima je to bio promocijski kanal, i to besplatan. Osim toga, ljudi ostvaruju neki novac, ne basnoslovan, ali nešto dobivaju i pametnije bi nam bilo da afirmiramo ovo i dovodimo druge, umjesto da rušimo”, zaključuje Želimir Babogredec.
Gandijevski stav
Hrvatski telekom, iako jedan od potencijalnih tuženika, zauzeo je gandijevski stav. “Sva prava u odnosu na Deezer dužna je regulirati tvrtka Blogmusic, vlasnik servisa. Na to smo više puta upozorili i predstavnike HGU i HUZIP-a. Žao nam je što smo kolateralna žrtva nerazriješenih odnosa izvođača i diskografa, što su rekli i sami predstavnici izvođača na konferenciji za novinare. Već deset godina ulažemo značajna sredstva u reguliranje prava. Ovdje je riječ isključivo o nerazriješenim odnosima izvođača i diskografa koji nemaju nikakve veze s HT-om”, poručio je HT u priopćenju.