Dugo se radilo na percepciji da će se Plenkovićeva odlučnost i autoritet najbolje vidjeti na tome hoće li popustiti pred pritiscima da Hasanbegović opet bude ministar. I kad je na kraju, nakon svih mogućih verzija raspleta, objavljena jedina koja je otpočetka bila realna, a to je da neće biti ministar, novom je premijeru to uzeto kao krizma, potvrda koja ga otpravlja u pravi politički život, s blagoslovom najšire javnosti i s puno početničkog kredita.
"Nije podlegao pritiscima", takav je bio komentar.
Ipak, kad se realno gleda, vidi se da je taj "Pa-pa" test za Hasanbegovića bio lažni test jer zapravo ni u jednom trenutku nije ni bilo zamislivo da bi on bio u Vladi. Uostalom, Hasanbegović je stršao čak i kod Karamarka iako su obojica bila snažno okrenuta odlučnom otvaranju prema prošlosti. No, dogodilo se da je Hasanbegović Plenkoviću dobro došao, i obratno. U vremenu mukotrpnog stvaranja vlade kompromisa, koja bi zadovoljila potrebe i Mosta, i starog HDZ-a, i prastarog HDZ-a, i Brkićeva HDZ-a, i Čuljkova HDZ-a, i novoga HDZ-a, i manjina, i interesnih krugova, idealno je bilo da se sve to zakulisno kadroviranje prekrije sočnim, svima razumljivim svjetonazorskim okršajem, vodviljem s tobože neizvjesnim završetkom, predstavom visokokomercijalnog potencijala, s puno publike, ali malo umjetničke vrijednosti.
Jer, hej, veliki lustrator u vladi velikog moderatora, ta kombinacija nije živjela čak ni u snovima Tomislava Karamarka. Hasanbegović može i dalje dobro doći kao paravan koji prekriva prostor stvarnih ustupaka koje je novi premijer prisiljen činiti i koji bi mogli utjecati na njegovu poziciju. Sam Hasanbegović zbog promocije je zainteresiran igrati ulogu zavjese. Njegova zagonetna izjava nakon prijelomne sjednice Predsjedništva HDZ-a, pa prosvjedni nedolazak u Sabor na predstavljanje Vlade, promptna aktivacija pristaša, od Bujanca preko Glasnovića do Željke Markić, sve to podgrijava novu šarenu lažu hrvatske politike: uuu, stvara se jaka desnica, a Hasanbegović je njen potentni lider.
Za to vrijeme u Hrvatskoj se odvijaju značajniji procesi, uostalom potencijal ovako postavljene desnice tradicionalno je limitiran (izuzetak je bio referendum o obitelji, no to je druga priča). Hasanbegović ne predstavlja politički problem Plenkoviću. Osim, a tu sad dolazimo do neriješene nepoznanice o Plenkovićevoj poziciji u HDZ-u, osim ako Hasanbegović u HDZ-u nema privremeno pasivizirane moćne saveznike koje se prilagođavaju na oporbeni život u Plenkovićevoj eri, a zapravo aktivno sanjaju HDZ bez njega.
Plenković je morao učiniti brojne kompromise. Na koncu, samo se za četiri ministra može reći da su baš njegovi kadrovi, a i u slučaju nekih među njima dalo bi se diskutirati (Žalac, Obuljen, Krstičević, Stier). Samo Mostu morao je dati previše: mjesto šefa Sabora, sebi u vrh Vlade uzeti tempiranu bombu Kovačića koji je psovao HDZ, dati im mogućnost da upravljaju s pola državnih tvrtki, ostaviti im i policiju i pravosuđe. Što se HDZ-a tiče, morao je vratiti ljude koji su se bili posvađali s HDZ-om (Dalić, Kujundžić) i progutati malo previše bivših ministara (Kuščević, Butković, Tolušić, Medved, Marić...), toliko mnogo da se u njegovu slučaju teško može govoriti o čistom početku, bez obzira na njegov osobni izuzetan početni rejting koji je zasad rezultat superiornosti u ophođenju i pregovaranju.
Iako je naizgled najveći, sastavljanje Vlade samo je jedan u nizu velikih testova za novoga šefa HDZ-a, a ovi koji dolaze možda su i složeniji. Evo dva: pitanje zagrebačke organizacije HDZ-a te izbora u HDZ-u. Jedno je terminski predodređeno: lokalni izbori su u proljeće dogodine, drugo je neizvjesno. Konkretno, vidjet će se hoće li Plenković imati snage raspustiti Brkićevu organizaciju zagrebačkog HDZ-a, benevolentnu prema Bandiću. Rasturanje Brkićeva HDZ-a u Zagrebu stostruko je veći izazov od demontaže Hasanbegovića. Isticanje izglednoga HDZ-ova kandidata za zagrebačkog gradonačelnika još više od toga. A što se tiče izbora u HDZ-u: do prije nekoliko dana činilo se da Brkića neće ni biti u novoj vlasti pa je eto završio kao potpredsjednik Sabora. Tako se sa sigurnošću predviđalo i da ga neće biti u strukturama novog HDZ-a, no i s tim bi trebalo pričekati. Naravno, politika je umijeće kompromisa. Ali Plenković će se brzo suočiti s dilemom: koliko je kompromisa taman da bi se moglo govoriti o politici okupljanja, a koliko ih je previše da bi se mogla graditi priča o uspjehu.