Kad je 17-godišnja Mirela, djevojka s dijagnosticiranom shizofrenijom, 2006. godine ostala u drugom stanju sa 21 godinu starijim muškarcem Jurom, bila je to teška drama za njezinu obitelj. Djetetov otac nije htio ni čuti za Mirelu i dijete, a Mirela, ludo zaljubljena u njega, nije bila zainteresirana za novorođenče. Djevojčicu, malu Anu, prihvatila je njezina baka Ivana i od početka njezina života brinula se o njoj i o njezinoj majci. Sve do ovoga lipnja.
Jednog jutra polovicom lipnja Mirela je uzela djevojčicu i, potpuno nenajavljeno, preselila se Juri u drugu županiju. Od tada, mala Ana nije vidjela svoju baku, osobu koju je smatrala mamom, a kako sada stvari stoje, nema puno izgleda da će je u skorije vrijeme uopće viđati.
Obratila se svima nadležnima
Naime, nakon sudske parnice koja je trajala 2,5 godine i u kojoj je Jura uporno tvrdio da Ana nije njegovo dijete, da nikada nije vidio njezinu majku i da je sterilan, DNK analizom je utvrđeno da je Jura ipak biološki otac te je službeno upisan kao otac, a Ana je dobila njegovo prezime.
Od tog trenutka on je roditelj, a kako su nam objasnili u nadležnom centru za socijalnu skrb - roditeljevo je pravo da živi sa svojim djetetom, pa čak i ako ga nikada do tada nije vidio, ako ga dijete uopće ne poznaje i ne prihvaća! Baka nema nikakvih prava, a dijete i njegova prava - pravo na sigurnost, obitelj, zaštićenost i mir - zakon očito ne predviđa.
- Očajna sam. Ne mogu ni zamisliti koji je šok i traumu moja djevojčica preživjela kad je jednog jutra samo odvedena nepoznatim ljudima. Šteta je već sada nenadoknadiva, a ja jednostavno ne znam kako da joj pomognem. Obratila sam se svim mogućim institucijama, ali nema nikakva napretka. Jednostavno ne mogu shvatiti da biološki otac, osoba koja je stupila u vezu sa 15-godišnjom bolesnom djevojkom i koja nije željela ni upoznati svoje dijete, danas ima više prava od tog djeteta - neutješna je djevojčicina baka. Identitet svih osoba je izmišljen kako bi se maksimalno zaštitilo djevojčicu.
Ivana je u dobi od 15 godina upoznala susjeda svog oca, koji živi u Hrvatskom zagorju, i zaljubila se u njega.
- Jura, 36-godišnjak, postao je njezina opsesija. Bježala je od kuće, odlazila k njemu, a on bi je iskoristio i nakon toga otjerao. Njezino se zdravstveno stanje pogoršalo. Mislila sam da ću poludjeti, a nisam mogla ništa poduzeti. Kad je imala 17 godina, ostala je trudna. Opet je otišla k njemu, a on ju je izbacio iz kuće, tvrdeći da nema nikakve veze s njezinom trudnoćom - kaže baka Ivana.
U trudnoći, dodaje Ivana, Mirela nije smjela piti sve lijekove. Patila je za Jurom, javili su se strahovi, paranoje, bila je agresivna i autodestruktivna.
- U kolovozu 2007. rodila se Ana. Prekrasna, predivna, prepametna. No, Mirela je i dalje bila fokusirana jedino na Juru. Mene je počela kriviti što nije uspjela njezina veza, imala je nasilne ispade. Sada me pitaju jesam li ja to prijavljivala policiji i centru. Nisam, naravno. I Mirela je moje dijete, koje volim i želim maksimalno zaštititi - kaže baka.
Iznenadno vjenčanje
To je razlog što nikada nije pokrenula ni postupak lišenja poslovne sposobnosti, nakon kojeg bi Mireli automatski bio dodijeljen skrbnik, koji bi istovremeno bio i skrbnik njezinu djetetu. Bila bi to najvjerojatnije baka Ivana.
U ožujku ove godine pravomoćno je dovršena parnica dokazivanja očinstva i Jura je postao Anin biološki otac. U to je vrijeme, kaže Ivana, počeo opet kontaktirati Mirelu.
- Počela je opet nestajati iz kuće, otišla bi ujutro i došla navečer. Ignorirala me, ne bi odgovarala gdje je bila ni što je radila. Ignorirala je i Anu - kaže Ivana.
A 11. lipnja, u petak ujutro, iznenada je rekla da će ona odvesti djevojčicu u vrtić. Otada Ivana nije vidjela ni jednu od njih.
- Odvela je dijete bez ijedne osobne stvari, bez zdravstvene knjižice, bez odjeće. Nije ponijela ni svoje tablete. Mislila sam da će se vratiti, ali kad se do večeri nije pojavila niti se javljala na mobitel, otišla sam na policiju i u centar - kaže Ivana.
Odmah je otišla i do Mirelina psihijatra, koji je izdao hitnu liječničku potvrdu da Mireli treba oduzeti poslovnu sposobnost. Postupak je i pokrenut.
- Ludila sam. Nisu mi dali dijete ni na telefon. Odlazila sam tamo, ali su nas nasilno tjerali. U međuvremenu sam saznala da se Mirela 10 dana nakon odlaska vjenčala s Jurom, što me dotuklo. To znači da će, ako se Mireli oduzme poslovna sposobnost, najvjerojatniji skrbnik biti njezin muž, koji će se nastaviti skrbiti i o Ani i o Mireli - kaže baka Ivana.
A uvjeti u kojima žive su, kaže, užasni. Kad je prilikom jednog njezina dolaska Ana istrčala iz kuće, bila je prljava, zapuštena, tužna, u kući navodno nema ni kupaonice.
Šest mjeseci je mnogo
Potkraj srpnja socijalna radnica u nadležnom centru rekla je baki i Aninoj kumi kako je svjesna da dijete ne može tamo živjeti.
- Rekla nam je da dijete pati, da ne prihvaća tatu, da spava s bakom, a ne s mamom, da je zapuštena i da će predložiti da se roditeljima oduzme pravo na zajednički život s djetetom - objašnjava baka.
Međutim, nekoliko dana nakon toga situacija se promijenila.
- On je ipak otac, ne možemo mi sada to tako na brzinu, stavit ćemo im nadzor nad roditeljskom skrbi, pa ćemo vidjeti za šest mjeseci - rekli su, tvrdi baka Ivana, u centru.
- Pa znaju li oni što je šest mjeseci u životu trogodišnjeg djeteta?!? - očajno pita baka.
Nadležni centar ne negira takav slijed stvari. Oni, kažu, samo rade po zakonima. A zakon kaže da roditelj ima pravo živjeti s djetetom.
Svodi li se roditeljstvo samo na doniranje genetskog materijala i može li se osoba koja tri godine nije ni upoznala svoje dijete nazivati roditeljem, njima nije važno.