Da sve postaje mnogo kompliciranije i teže kada se prijeđe s riječi na djela pokazuje i jučer predstavljeni sastav novih gospodara Pantovčaka. Novi je predsjednik odlučio prekomponirati naslijeđeni ured. Logično je da dovede svoju ekipu. Izbor Ive Josipovića pokrenuo je u Hrvatskoj mnogo pozitivne energije, što se u njegovu savjetničkom timu nedovoljno vidi. Uz neka zanimljiva i vrijedna imena, novi se šef države odlučio i za neka neočekivano problematična rješenja.
Imenovanje javnosti uglavnom nepoznatog, mladog, ali već dokazanog Joška Klisovića za predstojnika Predsjedničkog ureda znalci smatraju punim pogotkom. Josipović je i brojem savjetnika i jakim imenima ojačao i svoje ministarstvo vanjskih poslova, koje bi se moglo pokazati kompetentnijim od Jandrokovićeva. Sasvim u skladu s predsjednikovim neskrivenim ambicijama u definiranju vanjske politike, koja je u Vladi Jadranke Kosor evidentno slabo mjesto.
Vrlo je zanimljiva ideja o formiranju savjeta za gospodarstvo u kojem je Josipović angažirao istaknute privrednike: Tedeschija, Mudrinića, Kuštraka, dakle ljude iz prakse. Također, vrijedna je novost osnivanje Savjeta za ratne veterane, u kojem će zajednički participirati borci Domovinskog rata, kao i oni iz Drugog svjetskog rata, kao i imenovanje Predraga Freda Matića, heroja Vukovara, na mjesto posebnog savjetnika za branitelje.
Slabe karike u Josipovićevoj ekipi predstavljaju ljudi naslijeđeni iz Mesićeva savjetničkog sastava. Savjetnik za unutarnju politiku, sveučilišni profesor Siniša Tatalović, i dosad je bio uglavnom neprimjetan. Mnogo je problematičnije zadržavanje Saše Perkovića u ulozi savjetnika za nacionalnu sigurnost. U tom je slučaju sporno više stvari. Za čovjeka na tako delikatnom mjestu nisu bez značaja repovi koji se u obliku Interpolove tjeralice vuku za njegovim ocem. Mnogo je spornija uloga koju je Perković, u dogovoru s predsjednikom Mesićem, odigrao u tajnim pregovorima s Vladimirom Zagorcem, nudeći mu mimo suda nagodbu i zaštitu od kaznenog progona. Na koncu, nedovoljno objašnjeno ostaje i Perkovićevo angažiranje u predizbornoj kampanji, na osnovi kojeg ga predsjednik Josipović hvali i bira kao čovjeka koji se istaknuo u borbi protiv paraobavještajne zajednice.
Jednako je začuđujuća odluka da se za savjetnicu za društvene djelatnosti imenuje Zrinka Vrabec Mojzeš, urednica na Radiju 101. Mediji se sada bave njezinom ulogom u nastajanju ne samo financijski katastrofalnog stanja na toj postaji. Ali nije to ni jedini ni glavni njezin problem. Svoju reputaciju medijske heroine iz noći svijeća Radija 101 otprije desetak godina Zrinka Vrabec Mojzeš uspjela je u međuvremenu razmijeniti za ulogu Mesićeve medijske gracije. Franjo Tuđman imao je svoje novinarske gracije, čemu se njegov nasljednik slatko rugao, ali je kasnije i sam stvorio novinarski kružok za glancanje svoga lika i djela.
U tom poslu Mojzeš je svakako bila najagilnija. Usto, posljednjih je godina u vođenju svojih emisija pokazivala krajnju isključivost: rezala je svakog slušatelja koji se nije slagao s njenim političkim stavovima. Svojim nastupom ona predstavlja suštu suprotnost mirotvornoj naravi Ive Josipovića i ulozi koju je novi predsjednik, ako je suditi po deklaracijama, sam sebi namijenio.
