Kako znamo da je homoseksualnost urođena?
Obično se priča o tome da homoseksualnost ne može biti genetski uvjetovana jer homoseksualni parovi u prirodi neće imati potomke. To je na prvu loptu prilično uvjerljiv argument, ali istraživanja sugeriraju da se geni za mušku homoseksualnost mogu prenositi putem ženske linije. Moguće je, recimo, da sestre homoseksualaca nose gen koji ih čini ženstvenijima i privlačnijima muškom spolu. Ni to, na onu istu prvu loptu, ne zvuči nemoguće, zar ne? Prema najnovijim istraživanjima čini se da je homoseksualnost posljedica gena koji se prenose ženskom linijom, ili specifičnih uvjeta u maternici tijekom razvoja ploda (a može biti i kombinacija ta dva).
Kako znamo da djeca odgajana u homoseksualnim zajednicama ne postaju homoseksualci?
Naravno da neka djeca budu homoseksualci. Ali ono što se pokazalo u istraživanjima je da ih nema više nego među djecom odgajanom u heteroseksualnim obiteljima. (Netko je domišljato primijetio da su svi današnji homoseksualci odgojeni u heteroseksualnim obiteljima.) U svakom slučaju, ni jedno ozbiljno istraživanje nije dovelo u vezu mušku homoseksualnost i odgoj djece što je još jedna potvrda teorije po kojoj je ona urođena.
Kako znamo da djeca odgajana u homoseksualnim zajednicama nemaju bitno većih problema u razvoju?
Točno tako - prate se djeca odgojena u homoseksualnim i heteroseksualnim zajednicama i ispada, pomalo iznenađujuće za mnoge, da nema nikakve bitne razlike. OK, ima jedna. Razlika koja je primijećena između djece koja su odgojena u homoseksualnim i one u heteroseksualnim obiteljima je da su ova prva nešto tolerantnija. Inače, ova istraživanja su dosta zeznuta jer homoseksualni parovi kod usvajanja djece, tamo gdje im je to omogućeno, češće biraju djecu pripadnika manjina ili onu s posebnim potrebama od heteroseksualnih parova.
Kako znamo da homoseksualci nisu pedofili?
Ponovo, naravno da postoje homoseksualni pedofili. No opet sva istraživanja pokazuju da se pedofilija ne javlja ništa češće kod homoseksualaca nego kod heteroseksualaca. (Sad kad sam homoseksualaca i heterseksualaca napisao nekoliko puta, jasnije mi je zašto se koriste pojmovi straight i gay - otpade mi prst od tipkanja, a i boli me oko od prebrojavanja samoglasnika, ili po novom otvornika). Uglavnom, ne postoji nikakva korelacija između ove dvije stvari. Ako nema korelacije, u znanosti to obično znači da nema ni uzročno posljedične veze.
Kako znamo da homoseksualnost nije neprirodna?
Teško je definirati što bi bilo prirodno, a što neprirodno s obzirom da smo svi mi, kao i sve što mi napravimo dio prirode. No recimo da definiramo neprirodnost time da se homoseksualnost ne pojavljuje kod drugih živih bića (ne mislim tu na dvospolce, poput puževa, već na bića koja imaju jedinke jednog i jedinke drugog spola). Ako je tako definiramo, onda je činjenica da je ona prirodna. Postoje poznati slučajevi homoseksualnih parova kod pataka ili pingvina. Doduše poznati pingvinski par (Roy i Silo) se nakon nekog vremena razdvojio i pingvini su pronašli ženske družice. No zanimljivo je i to da dok su bili homoseksualni par, da su “usvojili” pile i podigli ga bez problema, što je prilično zanimljiva situacija. Broj životinjskih vrsta u kojima je primijećen barem neki vid homoseksualnog ponašanja je veći od nekoliko stotina (zadnji broj koji sam vidio u literaturi je oko 500).
Kako znamo da legalizacija homoseksualnih obitelji neće uništiti društvo?
OK, činjenica je da ne znamo. Ako nešto smeta velik postotak ljudi u društvu, važno je da se o tome javno progovori. Treba se čuti sve strane, sve građane koji žele nešto za reći i podijeliti svoje mišljenje s drugima. Ali treba čuti i sve relevantne stručnjake - a toga nije baš bilo previše. Malo me rastužilo pratiti neke rasprave u javnosti, sitne manipulacije koje od nekih ljudi nisam očekivao, dok me razveselilo što sam vidio da je ipak moguće imati vrlo kvalitetne i argumentirane rasprave s izvrsnim sugovornicima (moram i to priznati - u medijima od kojih to nisam očekivao). Zato mislim da je za društvo ovo bilo korisno i zato da vidimo koji mediji i koji novinari drže do činjenica i kvalitetne rasprave i spremni su uložiti dodatan trud da pronađu kvalitetne goste i dobro se pripreme. (Trebat će nam te informacije već na sljedećim izborima.)
No da se vratim na pitanje - iako ne znamo hoće li legalizacija uništiti društvo, u ovom slučaju ipak možemo pogledati društva u kojima su homoseksualne obitelji po pravima (ali i obvezama) izjednačene s heter… hmgr! straigth obiteljima. Pokazuje se da ta društva i dalje funkcioniraju bez većih problema. Mislim, bez problema vezano za obitelji. Na kraju krajeva, za svaku je obitelj vrlo loša ekonomska situacija ipak veći problem nego je li se susjed Pero oženio ili udao, zar ne?
Što možemo zaključiti?
Kad netko kaže da nemamo dovoljno podataka da bismo donijeli konačne (znanstvene) zaključke o bilo kojem od ovih pitanja, u pravu je. Ali tako je to u znanosti, nikad nismo baš sto posto sigurni. Ono što možemo vidjeti je da sva novija istraživanja potvrđuju ove odgovore - da to je li netko gay nije stvar izbora već je urođeno, da djeca odrastaju sasvim normalno u gay obiteljima i da pojava te nesretne pedofilije nije ništa češća kod gayeva nego kod straight osoba. Malo po malo države prihvaćaju gay obitelji i broj podataka raste. Kao što je LHC neko vrijeme sakupljao podatke, primijetio nešto što je ličilo na Higgsa, i onda nastavio sakupljati podatke dok signal nije postao toliko jači od šuma da je postalo jasno da je to nova čestica, tako i mi sad, bez obzira na rezultat sutrašnjeg referenduma, možemo pratiti što se događa vani. Ako se nastave gomilati isti podaci koji bi se ukratko mogli opisati kao - gay je sasvim OK za djecu, brak i za društvo - možda bi trebali… ne znam. Vi recite meni što bismo onda trebali.
Preporuka tjedna
Ja vam uvijek izlazim na sve te izbore i referendume (i davim sebe i sve oko sebe s analizama i projekcijama i svojim mišljenjem i ostalim glupostima). Tako će biti i prvog prosinca. I volio bih da što više ljudi izađe na referendum i da glasaju onako kako misle da je ispravno. Jer tome služe ti izbori i referendumi.
Ali to nije jedina preporuka za ovaj prvi prosinca. Taj datum je i Međunarodni dan borbe protiv HIV-a pa pogledajte našu emisiju Treći element na tu temu, ako niste - emitirana je 28.11. Oni u Zagrebu mogu navratiti na štand na Cvjetnom i dobiti sve informacije o tome kako spriječiti zarazu, kako se testirati, i kako pomoći da se epidemija dovede pod kontrolu. Mnogi ljudi ne znaju da terapija postoji i da je poprilično uspješna. Mogu samo ponoviti poruku prof. dr Josipa Begovca iz Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" - da bismo trebali pokušati biti malo tolerantniji jedni prema drugima.
Sljedeća emisija je o kvazikristalima i kvaziznanstvenicima u četvrtak 5. prosinca na HRT3 oko 22:10, pa bacite oko. Više informacija možete pronaći na FB stranici emisije.