Jean Koaussi pobrao je simpatije od prvog dana kada se pojavio u Hajduku. Publiku je osvojio svojim nogometnim umijećem. Splitska nogometna publika oduvijek se palila na igrače poteza, a mladi Afrikanac je dokazao da je “živa vatra”. Na nogometnom terenu on je opasan i atraktivan, teško ga je ne zamijetiti, posebno kad svoje golove začini efektnom proslavom - višestrukim premetima preko glave.
Izvan terena Jean je simpatičan i pristupačan. Zapravo je još dijete - 25. rujna navršit će 19 godina - i nije čudo da je u Splitu preko noći postao velika zvijezda. Nije mu problem ni jezik, dolazi iz frankofonskog dijela Afrike tako da mu je francuski materinji jezik, ovdje je počeo učiti engleski, ali zna i poneku riječ hrvatskog.
Zbog toga što govori samo francuski ovdje je dobio “starijeg brata”, suigrača Tina Sušića, koji je odrastao u Belgiji pa je Kouassiju stalno pri ruci ako mu treba pomoć u komunikaciji. Ali Kouassi se već sve bolje snalazi...
“Kako si?”, zapitkuje dok prolazimo utrobom stadiona na Poljudu, a on se javlja gospođama koje vrijedno rade u klupskom ekonomatu, peru dresove i pripremaju opremu za trening. “Dobro, dobro, ajde, neka...”, dobacuje im mladi Afrikanac.
- Žan je jako simpatičan. Uvijek se lijepo javi, pozdravi, pita, sve ga zanima. Nema s njim nikakvih problema. Pa i ako se ne razumijemo onda se sporazumijevamo na ‘mote’, rukama - kaže nam gospođa iz Hajdukova ekonomata.
Kouassi je, tvrde, potpuna suprotnost u odnosu na Brazilce koji su donedavno bili u Hajduku.
- Brazilci bi znali proći hodnikom, a da se ne bi nikome javili, nikoga pozdravili. Bili su prepotentni, bahati. Jean nije takav. Zato ga svi ovdje vole, i suigrači i ljudi u klubu i navijači - kažu nam na Poljudu.
Mladi Bjelokošćanin sam živi u Splitu pa najviše vremena provodi na stadionu i to mu je drugi dom.
- Od moje 16. godine putujem po Europi. Probao sam na raznim stranama, ali sam na kraju ostao u Hajduku i sretan sam zbog toga. Počeo sam s nogometom jako rano. Imao sam pet godina kad sam počeo trenirati na jednoj nogometnoj akademiji. Puno mi je pomoglo što sam igrao za kadetsku reprezentaciju na Mundijalu u Meksiku, to mi je otvorilo put u Europu. Sad sam dobio poziv da idem na okupljanje mlade reprezentacije do 20 godina koja će imati kamp u Francuskoj, ali u Obali Bjelokosti nisam toliko poznat kao ovdje u Splitu - priča nam Kouassi.
Tu njegovu popularnost najlakše je osjetiti kad s njim prošećete Splitom. Nema šanse da Kouassi učini više od desetak koraka, a da ga netko ne zaustavi, zamoli za zajedničku fotografiju, autogram...
- To mi je bilo neobično na početku, ali naviknuo sam se. Nije mi problem. Ovdje su ljudi pristupačni, dragi, prilaze mi svi, i djeca i stariji, i cure koje su ovdje stvarno prekrasne. Ne, nije mi krivo zbog toga - smije se Kouassi.
Zovu ga svakako, od “di si, brate” do “Kvasina”, a on se samo smije. Vidi se da uživa u najljepšim trenucima svoje dosadašnje nogometne karijere, ali i života uopće.
- Split je čudo. Volim Hajduk, volim Split, volim sve ovdje - dobacuje nam Koaussi dok pozira kolegi fotoreporteru Tomu Dubravecu na blještavoj Zapadnoj obali. Opet mu prilaze dvojica mladića, pozdravljaju ga, fotografiraju se za uspomenu i žele mu sreću.
- Sretno brate, i uzmite Kup u srijedu u Zagrebu!
- Borit ćemo se, dat ćemo sve od sebe - obećava Kouassi...
Mladi Afrikanac ima stvarno veliku želju da svoju prvu (polu)sezonu u Hajduku okruni trofejom. Pričam mu kako se najveći uspjesi Hajduka obično proslavljaju velikom feštom na Rivi, i da bi ako Hajduk uzme trofej na Maksimiru, mogao doživjeti da ga na Rivi dočeka nekoliko desetaka tisuća navijača.
- Uf, to bi bilo sjajno! Ako se to dogodi onda sam spreman i zapjevati pred navijačima - smije se Kouassi.
Kaže mi da dobro pjeva, ali da mu je repertoar većinom na francuskom jeziku.
- Čuo sam i neke hajdučke pjesme koje pjevaju naši navijači. Melodiju sam uhvatio, ali riječi su mi problem. Kad me Magla (Maglica nap.p.) vozi u automobilu on mi obično vrti uvijek iste dvije, tri pjesme na hrvatskom jeziku. Jednu sam naučio napamet.
Koju?, pitam ga.
“Dobro došao u klub, sjedi, udobno se smjesti...”, zapjevušio je Kouassi Severinin hit koji barem po naslovu dobro ide uz njegovu priču u Hajduku. Stvarno ima sluha, ali nekako ipak mislim da će za navijače morati pripremiti neku hajdučku...
'Obitelj mi ne vjeruje da sam ovdje popularan'
Njegova obitelj je Africi, žive u N’Damienu, ima starijeg brata koji igra nogomet na Tajlandu. Petero je djece u njegovoj obitelji, živjeli su teško, u siromaštvu.
Zahvaljujući nogometu Jean se izvukao iz “crne Afrike”, sad financijski pomaže obitelji. I nada se da je ovo tek početak njegove nogometne karijere.
Više mu se sviđa etiketa “tamnoputog Cristiana Ronalda” nego “novog Didera Drogbe”.
- Moji roditelji, braća i sestre tamo u Africi teško mogu zamisliti da samo postao, kao što vi kažete, velika nogometna zvijezda u Hrvatskoj. Kad sam dolazio u Hajduk nisu ni znali gdje se taj klub nalazi. Sad im šaljem linkove s interneta s novinskim člancima i gledaju snimke na YouTubeu s utakmicama Hajduka. Presretni su zbog mene. Već sam prve Hajdukove dresove poslao kući. Jedva čekam ljetnu pauzu da opet vidim obitelj. Jako mi nedostaju - priča Kouassi.
U Hrvatskoj je Kouassi puno popularniji nego u Obali Bjelokosti.