Unatoč uspjesima i sjajnoj kolekciji, mlada dizajnerica kod nas nije poznata, no ta nepravda bit će ispravljena na 43. Zagreb salonu primijenjene umjetnosti i dizajna koji danas počinje u garaži na Kvaternikovu trgu, gdje će, među ostalim, biti pokazani i njezini radovi.
Studij je škrinjica s blagom
Prije studija modnog dizajna u Amsterdamu, Patrizia Dona u Zagrebu je završila povijest umjetnosti i etnologiju, što je, kaže, znatno utjecalo na njezin pristup modi.- Iako se time nisam nikad aktivno bavila, znanje je ostalo negdje pohranjeno i pomoglo je u formiranju mog modnog rukopisa. Moj prethodni studij prava je škrinjica s blagom koja mi je pomogla u osmišljavanju koncepta.
Modom se zarazila kad se upoznala s belgijskom slavnom šestorkom iz Antwerpena.
- Sretna sam što se studij povijest umjetnosti i etnologije dogodio upravo u Zagrebu, a studij modnog dizajna u Nizozemskoj. Nakon završenog studija u fokus njezina interesa ulaze ready made mehanički objekti koje redizajnira i pretvara u seriju nosivih predmeta, accessoriesa. Uz kolekcije Izlozi i Objekti za nošenje, zanimljiva je i Suveniri djetinjstva - manufaktura automata.
- Nastala je kao bunt protiv konvencionalnih modnih revija - piste, besprijekornih proporcija ženskih tijela... Napravila sam performans s tijelima bez lica i karaktera, dakle, lutkama. Krenula sam istraživati nestalu magičnu industriju ‘automata’ koja je svoje zlatno doba imala u 18. stoljeću.
Kao inspiraciju Patrizia navodi “antikne lutke sa savršenim tijelima i porculanskim glavama”. U kolekciji se “mehanizam, inače skriven unutar lutke, okreće prema van i postaje modni dodatak, zadržavajući svoju funkcionalnost”. U sljedećoj kolekciji pod nazivom Filigrane-robe des collantes (Filigranske haljine od najlonki) istražuje kako od sasvim običnih predmeta kao što su najlonke napraviti haute couture kolekciju.
Studentski rad za Brioni
Modu kao umjetnost u svojem radu tretira i Tomislav Mostečak, 26-godišnji dizajner iz Varaždina, koji je primljen na Royal College of Art, na poslijediplomski studij muške mode, nakon završene zagrebačke Likovne akademije i Tekstilno-tehnološkog fakulteta . Na londonski RCA od nekoliko stotina prijavljenih primaju samo 10-ak.- Riječ je o jedinoj instituciji u svijetu sa specijalizacijom za mušku modu. I sam London ima dugu tradiciju muške mode i postavio je zakone elegancije s odijelima po mjer. S obzirom na današnju situaciju u muškoj modi, razdoblju postmetroseksualca, novog dandyja, London se čini kao optimističan grad u kojemu bi se mogao roditi novi Louis XIV. - kaže ovaj dizajner koji već dvije godine živi i radi u Londonu.
Kao i Patriziju Donu, i njega zanimaju dizajneri - dekonstruktivisti.
- Nemam uzore, ali postoje dizajneri od kojih bi htio učiti. Volim Thoma Browna te zadnju kolekciju Rafa Simonsa za Jil Sander, koji feminizira siluetu, ali ne feminizira muškarca. Muška moda, za razliku od ženske, ima puno više restrikcija i upravo su mi one izazov, možda i zato što sam prije studirao slikarstvo, medij koji ima svoja ograničenja poput muške mode - kaže Mostečak i zaključuje da se u budućnosti vidi kako radi mušku modu pod svojim imenom. Mostečakova kolekcija pet modela Kissing- Evolution bazira se na pričama braće Grimm, na trenutku u kojem princeza poljubi žabu koja se pretvara u princa.
Trenutačno radi na fakultetu na kolekciji u suradnji s Brionijem. Tema: jakne za putovanja. - Riječ je o legendarnoj jakni, napravljenoj za američke jahtaše sa stotinu džepova. Oduvijek me zanima varijacija odjevnih predmeta kroz povijest i u novoj kolekciji usporedio sam tu jaknu s vojničkom kišnom kabanicom s bezbroj povijesnih interpretacija.
Silva Kalčić s Tehničko-tehnološkog fakulteta, kustosica 43. salona, pozvala je i široj javnosti manje poznate dizajnere iz Zagreba, Damira Bedalova i Mladena Donadinija, koji rade pod nazivom Eko dizajn.
- Naš projekt nastao je kao reakcija na današnje stanje tekstilne industiju. Iza sebe imamo višegodišnje radno iskustvo u modnim kućama koje svoju produkciju temelje upravo na jeftinoj masovnoj proizvodnji u istočnoeuropskim i azijskim zemljama. Mi želimo osvijestiti društvo za problem masovne proizvodnje i utjecaja na okoliš, ali i za odnos potrošača prema odjeći odnosno kulturi odijevanja. Što se tiče same inspiracije, ona dolazi prije svega od originalnog odjevnog predmeta, no od nje je važnija želja da se originalni odjevni predmet preuzet iz masovne proizvodnje ‘spasi’ i pretvori u novi jedinstveni proizvod - navode dizajneri koji djeluju pod motom “Moda recesije” zato što je Eko dizajn počeo kad i današnja recesija. Oni polaze od podatka da se danas konzumira 35 posto više odjeće nego prije četiri godine, a njezina prodaja povećala se za 60 posto u zadnjih 10 godina jer joj je cijena znatno pala.
Bezvrijedna odjeća
- Shopping centri su preplavljeni brendovima koji se prodaju isključivo zbog niske cijene, a ne trajnosti ili kvalitete. Degradacija vrijednosti odjeće zasigurno se događa zbog cijene, količine, brzine proizvodnje, ali i samog plasmana. U istoj prostoriji danas možemo kupiti mlijeko, kruh, deterdžent i haljinu. Institut proizvodnje na Sveučilištu Cambridge u svom izvješću iz 2006. godine navodi da se u Velikoj Britaniji odjeća baca nakon nekoliko nošenja, u nekim slučajevima samo jednog.
Ovaj dvojac želi osvijestiti potrošače o površnosti takvog pristupa odijevanju, kupujući već postojeće masovne odjevne predmete ili modne dodatke, koje redizajniraju i ponovno plasiraju na tržište. U procesu redizajna koriste odjeću ili dodatke iz outlet dućana, sa sniženja, ili čak proizvode koji bi u protivnom završili u smeću. Prva takva kolekcija zove se Imitacija života, a naslanja se na četrdesete godina prošlog stoljeća.
- Zbog Drugog svjetskog rata proizvodnja tekstila tad je bila blokirana pa se u tom desetljeću naveliko reciklira odjeća. Žene diljem Europe i SAD-a prekrajaju stare odjevne predmete ili spajaju više komada u novi: haljine se šiju od zastora, suknje od jastučnica, gaćice od svilenih padobrana, bluze od vojnih karata, šeširi od novinskog papira, poklopci za mlijeko oblače se u tekstil i pretvaraju u torbe - svjetska kriza potaknula je potpunu modnu improvizaciju.
U Eko dizajnu poigravaju se tim formama 40-ih te povlače konceptualnu paralelu s današnjim ekonomskim stanjem: stara haljina pretvara se u novu, kišobran u haljinu, T-shirt majice u haljinu, hlače u haljinu/jaknu, jeans hlače u ženski komplet...
Patricia Kiš
