Hladno, sivo, kišovito vrijeme obilježilo je arapsko nogometno proljeće. Na prvi pogled stvari djeluju vedro jer arapski kapital danas financira čak tri kluba koji igraju četvrtfinale Lige prvaka. Dvije od osam momčadi, Paris St. Germaine i Malaga, u vlasništvu su iste obitelji iz Katara. I dok o Parizu brine Hamad bin Jassem Al Thani, Malagu kontrolira Abdullah Ahmed Al Thani. Treći “arapski” klub, Barcelona, nosi na prsima reklamu Qatar Foundation i za nju će za pet godina ubirati 170 milijuna eura. Iako nitko ne zna čime se ta fondacija zapravo bavi, zna se samo da ne simpatizira Židove. Ali, zna se da je Liga prvaka sve više Katarska Liga prvaka i promovira arapsku stvar...
Podigli Manchester City
U Engleskoj je krak arapskog kapitala iz mrtve prosječnosti podigao Manchester City koji financiraju bankari iz Abu Dhabija. Tek nakon toga dolazi ruski kapital, Roman Abramovič je za deset godina u Chelsea utukao milijardu eura, da bi osvojio jednu Ligu prvaka, dok Amerikanci Glazeri drže šapu na Manchester Unitedu. Od europske nogometne elite, koja još živi u Ligi prvaka, ostali su Nijemci, Bayern Munchen i Borussia Dortmund, te Juventus i Real Madrid.
Iako su libijski petrodolari i pokojni Gadafi svojedobno željeli preuzeti vlast nad Juventusom, Stara dama je preživjela udar, a arapski kapital ne može niti pomisliti na prisutnost u Bayernu i Realu iz Madrida. Iza ta dva kultna kluba stoji snažna njemačka industrija, odnosno članstvo koje traži da Real Madrid uvijek bude među najjačima.
Arapski kapital traži promociju, a nju je najjednostavnije ostvariti kroz nogomet. Stoga je Katar, zemlja s najvećim BDP-om na svijetu, uložio silni novac u promociju vlastite zemlje. “Kupili” su Svjetsko nogometno prvenstvo 2022., i to domaćinstvo je predmet velikih istraga u nogometnom svijetu. Kao manekeni katarske kandidature nogometnom pistom su šetali Pep Guardiola i Zinedine Zidane, a pod mikroskopom se našao i Michel Platini koji je također glasovao da Katar dobije domaćinstvo SP-a. “Nitko, pa ni Sarkozy, nije zahtijevao od mene da glasam za Katar. Iako sam bio na večeri s premijerom Katara, moj izbor bi ionako bio Katar jer ja sam svoj čovjek”, pravdao se ogorčeni Platini i prijetio tužbom svima koji ga žele blatiti na taj način. Neuvjerljivo, jer je Katar zaposlio i Platinijeva sina Laurenta, a magazin France Football je objavio da su četiri člana Izvršnog odbora Fife primila mito od 20,000.000 dolara. Kao protuuslugu, Katar će investirati koliko treba da bi PSG postao svjetska nogometna marka.
Sve ovisi o Leu
Međutim, arapski klubovi, PSG i Malaga, još uvijek nisu dovoljno snažni da bi otišli do kraja. Može se očekivati da će kvartet velikih, uoči finala na Wembleyju, činiti Real Madrid, Barcelona, Bayern i Borussia Dortmund. Bayern je preozbiljna momčad da bi prokockao prednost od dva gola u Torinu, kao što i Real Madrid, unatoč tome što Mourinho puše na hladno, ne može izgubiti u Istanbulu. Kakve su šanse PSG-a u Barceloni? Ovisi o tome hoće li Leo Messi ustati na lijevu nogu. Ako se to dogodi, au revoir, Ibra!
New York Times je u analizi Lige prvaka prognozirao pobjedu Bayerna.
“Crveni dres, top sportski talenti, apsolutni gospodari lige. Ne, oni nisu Miami Heat, nisu ni Manchester United, oni su Bayern Munchen...” Tako počinje jedan od sve češćih članaka u najelitnijim svjetskim novinama koje najavljuju da će ovaj vikend Bayern osigurati 23. naslov prvaka Njemačke, iako je u fokusu utakmica protiv Juventusa. “Izgubili su dva finala Lige prvaka u tri godine, ostali su praznih ruku u Madridu (2010.) i Munchenu (2012.). Nikada nisu bili tako blizu kao sada, u Njemačkoj su broj jedan, vjerojatno i u Europi. U njemačkom prvenstvu od 27 utakmica pobijedili su 23, triput su remizirali, a samo jednom su poraženi...”
Njemačka renesansa
Nakon što su izgubili finale protiv Chelseaja, osnažili su team hrvatskim napadačem Mandžukićem, što se pokazalo velikim potezom. Zabio je 15 golova u Bundesligi, treći je golgeter lige, tvrdi autor. “Njemački nogomet je zdrav i snažan. Liga je jaka jer Bayern u Borussiji Dortmund ima suparnika za svaki respekt”, govori Ruud Gullit, koji kaže da u ovom času njemački i engleski nogomet nisu za usporedbu. “Bayern je momčad lokalnih igrača, plus superkvalitetnih stranaca. Ribery, Robben, Mandžukić i Dante su klase koje sjajno nadopunjuju Neuera, Lahma, Schweiteigera, Kroosa, Mullera. To su petorica Nijemaca u udarnom sastavu najbolje europske momčadi. A pokušajte se sjetiti koliko Engleza igra u Arsenalu ili Manchester Cityju? I u tome je snaga Bayerna”, zaključio je svoju analizu Ruud Gullit.
Smiješno je u današnje vrijeme reći “nije u šoldima sve”, Al Thani misli drukčije. On nema vremena za dugoročne planove i omladinske škole, on želi promociju arapskog proljeća već ovog proljeća. Bojim se da je promašio, Bayern i Real su presnažna valuta i za petrodolare. Ali, da sam nestrpljiv kao Al Thani i da imam njegov kapital, kupio bih Kompanyja, Modrića i Neymara. I dao ih u ruke Juppu Heynckesu.