Darijo Srna ovih je dana u Metkoviću...
- Uvijek se lijepo vratiti kući, vidjeti obitelj, rođake i prijatelje. A sad ću malo u toplije krajeve.
Osim utakmice s Belgijom u Zagrebu koju je morao preskočiti zbog dva žuta kartona, u 2013. odigrao je sve susrete za Hrvatsku (11), računajući i prijateljske (London, Ženeva, Lihtenštajn), išao je i u Južnu Koreju kao jedan od rijetkih starijih igrača. No, nakon Škotske, poslije koje je uslijedila smjena Igora Štimca, zašutio je za medije i isključio dotadašnji broj mobitela. Po plasmanu na SP nije dao čak niti kratku izjavu. Na naš poziv za intervju ovaj se tjedan javio.
- Novinari nisu bili korektni prema reprezentaciji, to mi je jako zasmetalo. Niti ubuduće nemam namjeru davati intervjue – odgovorio je na upit zbog čega se odlučio za silenzio stampa.
Razgovor smo počeli kao što priliči predbožićnom vremenu. Rezimeom godine na izmaku. Kako bi opisao svoju 2013.?
- Dao bih ocjenu – vrlo dobar. Da smo prošli u nokaut fazu Lige prvaka kazao bih da je odlična. No, nismo ispunili očekivanja. Sa Šahtarom sam osvojio prvenstvo i Superkup, s time smo jako zadovoljni, na to smo već navikli navijače. Izgubili smo niz važnih igrača - Fernandinho, Mkhitarjan, Willian, Rat, Gai; otišli su za velik novac, uveli smo mlade i nadarene, to je u prvom trenutku možda bio hendikep jer nisu adaptirani. Međutim, Šahtar posjeduje potencijal i perspektivu da bude bolji nego lani, vidi se da rastemo, ti su momci već pri kraju jeseni djelovali uvjerljivije, treninzi u siječnju i veljači bit će izvrsna prilika da se još više priviknu na Šahtarovu igru i zadatke koji se stavljaju pred njih. Dakle, u Ligi prvaka nismo ostvarili cilj koji je klub pred nas postavio, to smatram neuspjehom. Imali smo tešku skupinu, ali trebali smo i zaslužili smo proći. Reprezentacija? Cijela je 2013. bila turbulentna, s puno pozitivnih i negativnih stvari. Najveća priča je, dakako, što smo na kraju svega otišli na Svjetsko prvenstvo u Brazil.
Sada s odmakom, kako komentirate promjenu izbornika?
- I prije sam govorio da nije samo Štimac kriv, nego i igrači. To je teza koju ću i sada ponoviti. Puno toga što sam rekao bilo je krivo interpretirano, stavljani su veliki naslovi. Dakle, Štimac i igrači u svemu smo bili zajedno, i u zaslugama za drugo mjesto i u porazima. Dobili smo novog izbornika koji je bio kapetan nacionalne vrste, sve što je stavio ispred nas ostvarili smo u ove dvije utakmice s Islandom.
Jeste li teže od ostalih proživljavali Štimčevu eru s obzirom na dugogodišnje prijateljstvo s njim?
- Bilo mi ga je žao. Jednako bi mi bilo i da se radilo o nekom drugom. Mislim da se jednostavno nisu poklopile stvari koje su trebale i završilo je loše po njega. On ima dobre karakteristike kao trener, siguran sam da će u skorijoj budućnosti naći angažman i nastaviti graditi karijeru kao stručnjak. Kad smo krenuli u natjecanje u skupini zadatak je bilo prvo mjesto koje vodi izravno na SP ili drugo da izborimo doigravanje. Taj cilj smo Štimac i mi s njim realizirali.
No, posljednjih nekoliko utakmica zaista ste igrali loše. Nimalo ohrabrujuće.
- Jesmo, to je točno.
Što nije štimalo?
- Nije štimalo jer je u momčad prenesena negativna energija s tribina i medijska hajka. To je utjecalo na sve nas, a krivci su na kraju isključivo treneri i igrači. Neusporedivo je pričati o atmosferi protiv Belgije i Škotske u odnosu na ozračje kakvo je bilo s Islandom. To nam je trebalo i silno nedostajalo, ta podrška publike, ta pozitivna vibracija koja se osjećala na stadionu. Navijači su bili uz nas od prve minute. Naravno da smo mi na terenu davali impuls publici. Završilo je izvrsno.
Govorilo se o razmimoilaženju između igrača čak i svađama u svlačionici!
- Nikad. Reprezentacija je velika institucija, to su veliki igrači i ne samo da smo kolege, mi smo prijatelji. Nema šanse da između nas dođe do i najmanjih sukoba. Naravno, postoji klan starijih nogometaša koji drže to pod kontrolom, prisutan je i respekt mlađih prema nama. Ne samo što se tiče mene kao kapetana, nego tu spadaju i Šimunić, Ćorluka, Pletikosa, Kranjčar, Olić, Modrić, to su oslonci, svi zajedno činimo tu skupinu starijih. Kad kažem klan mislim u pozitivnim smislu, dakle imamo hijerarhiju u momčadi, ali postoji i zajedništvo.
Pisalo se da su neki igrači inicirali sastanak u svlačionici u Škotskoj. Što se doista zbivalo, niste li vi kao kapetan trebali što poduzeti?
- Jedan od razloga zbog kojeg nisam htio razgovarati s novinarima su gluposti i laži koje se pišu. Bio je sastanak nas igrača, može se reći izvanredni jer takve su bili okolnosti, ali to u jednoj momčadi kojoj je stalo da bude bolje nije nikakva novost. Bilo nam je bitno da otvoreno porazgovaramo, ali i da to ne izađe u javnost. Nitko nije bio zlonamjeran, sve što smo rekli napravili smo u dobroj namjeri, a nažalost ja kao kapetan ne mogu voditi istrage i tražiti tko daje informacije novinarima.
Kakvi su nakon svega ostali odnosi između igrača? Na terenu se s Islandom činilo da su u redu, je li tako?
- Vjerujem da je taj negativni period iza nas, mi reprezentativci moramo disati kao jedno i vidjelo se s Islandom da je tako. Nije prvi put da smo se našli u problemu. Hrvatska je bila u istoj situaciji nakon Grčke kad smo u Ateni 2011. izgubili 2:0. Pa su došle Latvija i Turska, na kraju plasman na EP. Često smo izloženi vrijeđanju, pa tu su priče o Fontani i Funtani, na kraju se mnogo puta ispostavilo da nešto nije istinito. Mene to vrijeđa kao čovjeka i igrača. Sada se neki nisu pitali jesmo li stvarno popili u Reykjaviku 70 piva, takva se hajka ne radi uoči presudne utakmice, u pojedinim trenucima činilo mi se da jedino igrači žele na Svjetsko prvenstvo. Trebao nam je jedan gol a mi smo se uhvatili pisati o pivama. Jednako tako, nakon što smo uspjeli, kad smo trebali svi zajedno uživati, sljedećih dana medije su preplavili tekstovi o Šimuniću a ne o našoj predstavi, kao da su jedva čekali da ga kazne.
Što je donio Niko Kovač?
- Isti je trener kao što je bio igrač. S Islandom je bila alarmantna situacija pa smo bili izolirani tisuću posto. On je bio nogometaš i zna da treba postići kompromis s igračima da bude najbolje za reprezentaciju, a mi ga moramo poštivati. Jako smo zadovoljni, on s nama i mi s njim. Iza nas su dvije dobre utakmice i veliki rezultat.
Kako je to kad ti je šef netko tko je ne tako davno bio suigrač?
- Bio mi je i Štimac suigrač.
Ali davno.
- Rekao sam da je Niko uvijek jednak, sada je samo s druge strane. Kao kapetan maksimalno ga respektiram, imamo jako dobar odnos, s Robertom također.
Ta pozitiva koju ste spomenuli došla je samim Kovačevim imenovanjem, njegova golema prednost je što je omiljen u javnosti.
- Je, i to je bio razlog što smo dobili pozitivan impuls, iako kažem i mi igrači smo svojim pristupom prenijeli to na tribine. Ali Niko je veliki razlog za tako dobru atmosferu, publika mu je skandirala, on je napravio sjajan posao, donio je dobru kemiju koja je povezala igrače i navijače. Od prve sekunde je imao podršku.
Za razliku od Štimca.
- Štimac je dočekan na nož odmah od debija na klupi, nažalost to ga je pratilo kroz cijele kvalifikacije i završilo je kako je završilo. Teško je bilo živjeti u takvim uvjetima, trenirati i igrati, međutim nemamo razloga vraćati se u prošlost i dirati što je završilo.