Laburisti će do kraja braniti pravo građana da imaju takav referendum - rekao nam je jučer Dragutin Lesar , trudeći se parafrazirati poznatu misao o slobodi drugih. I izabrao pravo na progon drukčijih. Ako se ikako za ljude može reći da su drukčiji. Svi su posebni, jedinstveni, o tome bi svakoga trebalo poučavati i tako bi trebalo odgajati one najmlađe, ali bi po pravima morali biti isti. Morali bi imati pravo izabrati. Recimo, izabrati koga će slobodno i javno voljeti jer je u konačnici riječ o tome.
No, u Saboru se nije raspravljalo o slobodi, nego o zabrani. Referendumom se definira zabrana. Zabranjuje se homoseksualnim osobama da stupe u brak. U brak smiju ući lijepi, ružni, glupi, sasvim prosječni i izvanserijski, ali ne smiju osobe istog spola. Oni mogu biti pozvani u rat, poginuti za domovinu, moraju platiti poreze i poštovati zastavu, ali ih ova država ne želi vidjeti među osobama s bračnim statusom.
Osim što to nije fer, bez obzira koliko se banalnim načinom došlo do toga, nije bezopasno. Opasno je po Lesara i sve one koji se slažu s tim da se referendumom ograniče ljudska prava jedne grupe, one manje. U ovom slučaju homoseksualne i lezbijske. Kao što se s time slažu, uz Lesara, i Dujomir Marasović, Željko Reiner, Josip Salapić, Vladimir Šeks i slični. Lesar je kao i svaki zastupnik, na sasvim isti način kao i svaki homoseksualac, pripadnik manjine. Recimo, nije među onima koji skrbe o slabijima, nije među onima koji razumiju. Niti žele. Ali ima moć, kao i ekipa u Ustavnom sudu. Kao manjina bi se morao plašiti života u zemlji u kojoj se takvi, manjine, protjeruju.
Zato treba štititi Lesara, i lesare, od njega samoga, ali i od svakog s istim stavom o referendumu.
Jer, uvijek će se naći neka brojnija i moćnija grupa pedera koja bi mogla pomisliti da je u redu odlučivati o njihovu pravu.