Zaključan sam u tihoj, tapeciranoj prostoriji i slušam robotski glas na svom iPhoneu. Kad glas stane, ja ponavljam za njim: „Johnovo pristojno ponašanje ga je razveselilo i umirilo“.
Ova neobična rečenica, zajedno s još nekoliko stotina drugih, čini dio testa za novu aplikaciju koja će omogućiti ljudima da doniraju svoj glas kako bi pomogli onima koji ga nemaju. Njihov će se glas potom iskoristiti kako bi se pretvorio u „umjetan“ govor za osobe kojima treba sličan glas, a izgubile su vlastiti. Američka organizacija VocaliD želi iskoristiti snimke glasova prikupljene uz pomoć te aplikacije kako bi kreirala personalizirane umjetne glasove za osobe koje ne mogu govoriti.
Milijuni ljudi imaju ozbiljne poteškoće u govoru zbog moždanog udara, Parkinsonove bolesti, cerebralne paralize i niza drugih razloga.U prošlosti je samo nekoliko sretnika među njima imalo privilegiju da za njih budu kreirani umjetni glasovi. Primjerice, kad je filmski kritičar Roger Ebert izgubio sposobnost govora uslijed raka, škotska tvrtka CereProc je uspjela kreirati zamjenski glas koji je zvučao slično njegovom vlastitom . No, većina obični ljudi nema na raspolaganju dovoljnu količinu zaliha audio snimki koje bi mogle pomoći da se kreira njihov glas pa su uglavnom osuđeni na nekakve kompjuterizirane robotske glasove, poput onog poznatog fizičara Stephena Hawkinga, koji su realizirani uz pomoć uređaja nazvanog DECtalk. - Za ljude koji nemaju spsobnost govora to je jedini način da komuniciraju s ljudima u svojoj okolini i izuzetno je važno da im glas koji dobiju odgovara, jednako kao što je to bitno za bilo koju drugu vrstu proteze – kaže Rupal Patel, znanstvenica sa Sveučilišta Northeastern u Bostonu te jedna od voditelja organizacije VocaliD.
Ona i njezini kolege stoga pažljivo slušaju ograničene zvukove koje njihovi pacijenti uspijevaju proizvesti jer im oni omogućuju da steknu predodžbu o tome kako bi glas određene osobe mogao stvarno zvučati, je li hrapav, visok ili dubok. Potom se odabire surogat koji potječe od osobe slične dobi i i istog spola koja je voljna donirati svoj glas. Odabrana osoba potom čita nekoliko tisuća primjera raznih rečenica, izvađenih iz knjiga kao što su Čarobnjak iz Oza ili Bijeli očnjak. Zatim se uz pomoć softvera koji se zove ModelTalker surogat glas stapa s pacijentovim glasom, reducira se na kratke dijelove od koji se onda kreira govor. Čak se i jedan jedini vokal može razlomiti na dva ili više dijelova koji se poslije mogu presložiti i iskoristiti za stvaranje novih riječi. Nakon takve obrade više se ne može razabrati da glas zapravo dolazi od donora, barem tako tvrdi Timothy Bunnel sa Sveučilišta Delaware u Wilmingtonu, koji je kreirao taj softver.
Koristeći softver ModelTalker i opisani postupak, članovi organizacije VocaliD uspjeli su kreirati velik broj personaliziranih glasova, a koliko to znači njihovim korisnicima teško je opisati nekome tko se nikada nije suočio s gubitkom vlastitog glasa. Za primjer, jedan od korisnika tako kreiranog glasa rekao je da se rasplakao kad je prvi put čuo zvuk svog novog glasa. – Ne mogu objasniti što mi znači spoznaja da ću, što god mi se bude dogodilo, odsad to moći izreći svojim glasom – rekao je.
Nažalost, proces stvaranja novog glasa je spor: surogat mora doći u studio u kojem mora provesti nekoliko sati tijekom kojih se snimaju rečenice koje izgovara. Potrebno je da izgovori najmanje 800 rečenica kako bi se kreirao upotrebljiv glas, a oko 3.000 rečenica da bi se kreirao glas koji zvuči prirodno. Organizacija VocaliD poziva ljude sa svih strana svijeta da doniraju svoje glasove kako bi njihova „banka glasova“ imala što veći broj snimljenih glasova i što širi izbor za kreiranje novih glasova. – Uspijemo li pomoću iPhonea prikupiti veliku kolekciju doniranih glasova, zaista ćemo u budućnosti moći realizirati sve moguće nijanse glasova – nada se Patel. Ona i njezini suradnici se nadaju da će uspjeti potaknuti mlade da doniraju svoje glasove tako što su proces snimanja glasa, koji može biti dosadan, uklopili u zanimljivu igricu. – To je značajan korak naprijed u načinu korištenja tehnologije za unaprijeđenje života velike skupine ljudi – kaže David Pisoni, direktor Laboratorija za istraživanje govora na Sveučilištu u Indijani dodajući da je to postignuće od velikog značaja za ljude koji su ostali bez glasa jer je glas ono čime ljudima pokazujemo svoje osjećaje, raspoloženje i ono što jesmo, ali i sredstvo uspostavljamo kontakt s okolinom.