Redatelj Baillie Walsh snimio je uistinu atipičan rock dokumentarac “Springsteen & I” u kojem su glavni protagonisti fanovi Bossa.
Fanovi je otrcana pa čak i pomalo ružna riječ za junake ovog filma.
Oni su više od toga.
Oni su ljudi koji bez Springsteenovih pjesama teško da mogu zamisliti svoje živote. Njima su Springsteenove pjesme promijenile živote i usadili im vrijedna, važna i visoka moralna i socijalna načela.
Gledajući “Springsteen & I” i sam sam se uhvatio kako kimam glavom dok simpatični protagonisti nabrajaju “tri riječi” kojima bi opisali Springsteenov lik i djelo ili opisuju neke siutacije koje su jako bliske nekim “mojim situacijama” sa Springsteenom, a film, umjesto dociranja i dubokoumnih analiza njegovih pjesama, pršti ljudskošću, osjećajima, suzama i smijehom. Jedna od “najbizarnijih” scena je ona u kojoj Springsteen na pozornicu iz publike izvlači nevjerojatno smiješnog imitatora Elvisa Presleyja da bi Boss & King s The E Street Bandom izveli “All Shook Up”. Elvis, naravno, ozlijedi koljeno pa dobacuje Springsteenu neka nastavi solom na gitari koji u toj pjesmi uopće ne postoji.
Jedan čovjek, pak, započne pričati o Springsteenovim pjesmama, a potom za volanom i sumanuto plakati, dok jedna žena priča kako u njezinom autu ništa ne svira osim Springsteenovih pjesama i da njezini sinovi po tom pitanju imaju “biti kuš”. Inspiraciju za svoju radnu etiku mlada vozačica kamiona pronalazi u Springsteenovim pjesmama. “Što mi je posao teži, to se lakše pronalazim u njegovim pjesmama”, kaže ta cura dok jedan ulični svirač koji je imao sreću u 80-ima na ulici zasvirati sa Springsteenom poentira kako je unatoč uspjehu Boss “ostao jedan od nas”. Naravno, ima i onih koji, poput potpisnika ovih redaka, misle da je on Bog. Zbrojite dva i dva i shvatit ćete da se Bog krije u svakome od nas, ako poštujete strast, poštenje i marljivost, što su tri riječi koje ljudi u ovom filmu često navode kad objašnjavaju tko i što je Springsteen.