Naslovnica Vijesti Komentari Sport J2 Vita Kultura Spektakli Fotogalerije

Naslovnica >> Komentari >> Recesija koja kulturnjake pretvara u paparazze

Recesija koja kulturnjake pretvara u paparazze

Objavljeno: 06. 08. 2009. 06:39

Uređeno: 22. 10. 2009. 07:12

Autor: Portal Jutarnji.hr

Večernji list je među nekoliko stožernih institucija hrvatske javnosti. Narodni prototabloid iz socijalističkih vremena u čiju smo se davnu slavu i novinsku izvrsnost mogli uvjeriti listajući nedavno reprinte starih izdanja. Nešto od solidarnosti s običnim čovjekom, obiteljskoga konzervativizma i instinkta da se uvijek i u svemu bude na većinskoj strani i u skladu s prevladavajućim društvenim tendencijama, ove su novine sačuvale do danas. Zato i jesu, jedine među svim drugim novinama, i proizvod i metafora hrvatskoga narodnog duha.

Želimir Ciglar dugogodišnji je Večernjakov kazališni kritičar. Jedan od pet-šest ljudi koji se u ovoj, ne baš toliko maloj i zaostaloj zemlji, sustavno bavio tim poslom te svakako najdobrohotniji među svojim kolegama, jer se u svakome njegovom tekstu prije osjećalo da voli glumce i teatarski ceremonijal, nego što je imao potrebu da im sudi i presuđuje. Ugled i karijeru nije gradio dekapitirajući ljude na sceni, niti dokazujući vlastitu strogost. Bio je blag i svakomu sklon, kakav i treba biti kazališni kritičar jednoga narodskog lista.

Novine kao zrcalo


Odnedavno Želimir Ciglar radi posao novinarskog početnika: fotografira poznate na špici i propituje ih kad će na godišnji i je li im dobra kava. Večernjaku više ne treba kazališni kritičar, pa onda eto...
Odnedavno Želimir Ciglar radi posao novinarskog početnika: fotografira poznate na špici i propituje ih kad će na godišnji i je li im dobra kava. Večernjaku više ne treba kazališni kritičar, pa onda eto... U vrijeme materijalne recesije, reći ćete, čovjek treba biti sretan što ima bilo kakav posao. Načelno govoreći, to je točno. Ali niti je Ciglar prekvalificiran u novinara početnika zbog financijske krize, niti je problem samo u Večernjaku. Ista stvar mogla mu se dogoditi u bilo kojim našim novinama u kojima je zbog duhovne, a ne materijalne, recesije ukinuta potreba za kulturom i za kazališnom, umjetničkom i književnom kritikom. A kako novine u Hrvatskoj ne kreiraju društvenu i duhovnu klimu, kao u europskim zemljama, nego su samo njezino zrcalo, tako je Ciglarov slučaj ujedno i slučaj hrvatske kulture u cjelini. Time je ovaj mirni i dobroćudni čovjek slikavajući na špici selebritije i slučajne prolaznike nadrastao vlastitu kulturnu misiju i sam postao jedna metafora.

Vladina kafe kuharica


Čudno je kako svi ti glumci i redatelji, svi ti mali i veliki pisci, ne shvaćaju da i njih, baš zato što ne reagiraju, čeka ista sudbina kao i Želimira Ciglara. Ili doista misle da su veći i za Hrvatsku značajniji od njega, pa neće sutra od uslikanih na špici postati oni koji slikavaju? Jedini koji je u cjelokupnoj hrvatskoj kulturi zaštićen jest upravo onaj koji se prvi trebao pobuniti i zagrmjeti protiv devastacije i gašenja kulture u medijima. On to, međutim, nije učinio. Riječ je, naravno, o ministru Boži Biškupiću, koji bi, da kojim slučajem dijeli sudbinu hrvatske kulture, raznosio kave članovima Vlade i sjeseni im pridržavao kapute. Ili bi ih samo - fotografirao.

Jednom ćemo se sramiti vremena u kojem su kazališni kritičari bili prekvalificirani u novinare pripravnike, a hrvatska je kultura bila gurnuta u septičku jamu umaškoga teniskog turnira. No, sramili smo se dosad svih vremena, pa smo se navikli.       


Miljenko Jergović

Λ VRH


Prebaci se na: