Kršćani i muslimani zajedno da pobijede siromaštvo - naslov je poruke koju je uz svršetak ovogodišnjeg ramazanskog posta “prijateljima muslimanima” uputilo Papinsko vijeće za međureligijski dijalog. U poruci se govori o dvije vrste siromaštva.
Protiv jednoga se moramo boriti, a drugo treba prihvatiti. Siromaštvo koje kao ljudi i kao vjernici moramo suzbijati jest bijeda koja ljude ponižava. To je grad, nestašica pitke vode, pomanjkanje zdravstvene njege i krova nad glavom. Tu su i nedostatne škole i manjak odgojnih i kulturnih sustava. Tu je i zla nepismenost koja onemogućava razvoj.
Ali - boreći se protiv tih zala siromaštva, ne treba zaboraviti da smo istodobno pozvani na jednostavno i skromno življenje, da borba protiv siromaštva ne smije razbuktati težnje za stjecanjem dobara po svaku cijenu te za zlu rasipnost.
Blaženi su oni koji nisu vezani težnjom za bogatstvom, koju su - kako reče Isus - siromašni u duhu.
Vjernik se bori i protiv rastrošnosti i protiv bijede - za svoju slobodu od bogatstva i da osnovna bogatstva budu svima dostupna. Muslimani i kršćani mogu se u tom nastojanju zajedno naći i surađivati.
Disciplina posta - premda u raznim vjerskim zajednicama različito raspoređena - uvijek teži osloboditi čovjeka od slijepe pokornosti tjelesnim porivima. Muslimani to vrlo dojmljivo vrše svojim dugim postovima; kršćani imaju drugačije zakone, ali je cilj samosvladavanja uvijek isti.
Dok svaka vjerska zajednica u svojoj sredini provodi ustaljene postove - ne zaboravlja se da je uz post redovito povezana i skrb za siromašne.
Tko sebi hranu uskraćuje, želi drugoga nahraniti. Bez obzira, dakle, na razlike zakona o postu, u skrbi za siromaha i u nastojanju za društvenom pravednošću protiv siromaštva trebaju surađivati svi vjernici istoga Boga i svi promicatelji istinske čovječnosti.
Svakako je zanimljivo primijetiti da se iz vrha Katoličke crkve muslimane potiče da budu vjerni svojim dobrim običajima.
