Odmor na Jadranu, to je aktualna svakodnevica izbornika mlade reprezentacije Nike Kovača. Koji je, srećom, u svakom trenutku voljan razgovarati o nogometu. Otvoreno i argumentirano. Dakako i o nastupu selekcije U-20 na SP-u.
Jesmo li u Turskoj mogli postići i više od plasmana u drugi krug, onakvi kakvi smo bili, odnosno nismo bili...?
- Uvijek se želi više, ali mi to ovom prilikom zaista nismo mogli. Zbog poznatih razloga.
Zbog tradicionalne lipanjske nepripremljenosti, a i neočekivane sebičnosti iskazane na stadionu Atatürka u Bursi?
- Ne bih o sebičnosti, nisam bio toliko involviran, a i ranije sam otišao. Činjenica jest da znanje nije dovoljno ako se ne ujedini s fizičkom i taktičkom spremom. Naravno da je prirodni talent bitan; da ga nemaš, ne bi se ni mogao baviti sportom. No taj talent ne garantira ništa ukoliko se ne nadoveže rad, rad i rad! Zato što je nogomet radnički i rudarski posao.
Zašto naši nogometaši, ne samo dotičnog uzrasta, poslije sezone jedva stoje dok drugi itekako trče?
- Ja razumijem tu iscrpljenost, iscijeđenost. Pojava je kompleksna. Nije riječ samo o radu u klubovima, kojem u nekim segmentima nema prigovora. Problem je, međutim, u tome što bi svaki igrač trebao vježbati dodatno, sumnjam da mu kondicijski trener ne bi bio na raspolaganju.
On će inzistirati upravo na tome?
- Apelirajmo na momke, surađujmo s klubovima. Zapravo se nikad ne bismo smjeli opustiti, kamoli zapustiti. Mora pomoći i HNS, tako da se sve to strukturira i bolje kontrolira. U protivnom neće ići. Isplatilo bi se slijediti primjer Nijemaca, koji neprestano testiraju brzinu, snagu i ostale elemente, provjeravajući koliko se napredovalo poslije svake akcije.
Prevladava uvjerenje kako bi “akcija Turska” bila uspješnija da se nije previše oslanjalo na dvojicu valjda najpotentnijih, Marka Livaju i Antu Rebića?
- Nogomet je kolektivna igra. Normalno da napadač ponekad mora biti sebičan i samouvjeren, kako će inače preuzeti loptu i odgovornost za rješenje utakmice, kako će zabiti ako nema samopouzdanja? Ali nužno je ispoštovati sve faze, koordinirati sve poluge, od vratara do lijevog krila.
Pojašnjava:
- Nema teorije da obrana izdrži mora li trčati za sebe i za one iz veze i navale koji se ne uključuju i ne pomažu, koji ne sudjeluju u defenzivi. Pravilo se ne mijenja, a glasi: “Svi napadamo, svi se branimo!”
Hoće li iz SP ekspedicije biti kadra za sastav postave U-21 koja za mjesec dana starta u kvalifikacijama za EP?
- Neke sam dečke poznavao, neke sada vidio. Oni znaju kako razmišljam ja i moj stožer, što zahtijevamo i što uvažavamo. Možda iskrsne i poneko iznenađenje, ovisno o zdravlju i formi. Nitko nije siguran, pa ni “Turci”, makar su, usprkos svemu, u stanovitoj prednosti. Tražit ću najbolje, najspremnije.
Kaže kako se na premijeri s Lihtenštajnom ne sastajemo slučajno?
- S obzirom na okolnosti, na novi ciklus, bilo je logično krenuti s objektivno najslabijim, ne sa Švicarcima, Ukrajincima ili Latvijcima. Premda nemamo pravo na bahatost; potrebna je maksimalna koncentracija i ozbiljnost da se ne opečemo, a barem katkad opekao se svaki od nas. Jedno je stanje na papiru, drugo na terenu, prepotenciji ulaz zabranjen!