Sanader pljunuo na zastupnike i birače

PET
Medijska sramota

Jučerašnji intervju Ane Jelinić s predsjednikom Republike Mesićem prava je medijska sramota za HRT. Činjenica da Ana Jelinić dolazi intervjuirati šefa države za neku marginalnu emisiju govori o tome na što je srozano novinarstvo, ali i institucija predsjednika države u nas. Pogledajmo samo tiskovne konferencije u SAD-u ili bilo gdje na Zapadu, pogledajmo kako su obučeni novinari, kakva je atmosfera prilikom takvih intervjua i tko ih vodi. Mesić je bio elegantno odjeven i iznimno državnički mudar. Ovaj put odgovarao je na  pitanja vrlo smireno. Vidjelo se i da ovaj put ne čita Jakićeve budalaštine koje prije toga nije ni pogledao, kao prilikom svojih govora. Voditeljica Jelinić krenula je unaprijed đonom i na premijera Sanadera i na kandidatkinju za premijera Kosor, što je odavalo njezinu političko-ideološku orijentaciju - na liniji novinara Saše Kosanovića, kao što se vidjelo iz njegova kasnijeg priloga. No Kosanović i njegovi sugovornici zakasnili su govoreći o pojavama na nogometnim stadionima i sličnim manifestacijama ustaštva. O tome pišem uporno već godinama, i ne samo ja, no badava. Konačno, zašto “objektivni” Saša Kosanović i Ana Jelinić nisu priupitali predsjednika Mesića zašto nije napustio stadion kada su u njegovoj nazočnosti skandirali- “za dom - spremni”?

SUB
Tko će zamijeniti Tita

U Hrvatskoj opet ista priča. Bivše Titove medijske narikače i zabrinuti analitičari koji su se pitali i tko će zamijeniti Tuđmana danas plaču nad odlaskom Ive Sanadera. Do jučer su ga pljuvali i svaki njegov potez čerečili uglavnom lažima. Onda su tražili da ostane premijer jer ga nema tko zamijeniti, pa su govorili kako se ne bi trebao kandidirati za šefa države. Sada pak kad odlazi tvrde da ga nema tko zamijeniti, da je on dobio izbore, a ne HDZ. Iz takvih svojih naklapanja oni osporavaju legitimitet nove premijerke zaboravljajući pri tome da u demokratskim sustavima legitimitet vladajuće garniture proizlazi iz izbornih rezultata. Sama činjenica da netko u modernoj demokraciji tvrdi kako je jedna osoba nosilac izbornog legitimiteta govori o totalitarno-autoritarnoj svijesti koja nam iz svoje komunističke (pod)svijesti želi držati lekcije o demokraciji. Kao da smo mi svi budale pa smo zaboravili što su oni škrabali protiv demokracije po komunističkom tisku. Najbolja je teza o tome kako je Sanader napustio položaj premijera zbog toga što je - kukavica. To silno podsjeća na polemiku Georga Busha i Susan Sontag, a vezano uz teroriste koji su srušili tornjeve u New Yorku. On je tvrdio da su oni kukavice, dok je ona tvrdila da su oni hrabri ljudi, što su sigurno morali biti, bez obzira na njihove motive i ciljeve. Podnijeti ostavku na takav način kao što je to učinio Sanader, nikako nije kukavičluk. Dapače, to je velika hrabrost. Sanader nije budala i znao je što ga čeka nakon ostavke.

NED
Turistička propast

Dobra vijest iz turizma. Ostvaruju se mračne prognoze da nam ovogodišnja turistička sezona neće biti baš najbolja. To je “dobra vijest“. Zašto? Zato što će se bitno smanjiti hrvatski uvoz. Turistička privreda je dobra i uspješna grana jedne zemlje ukoliko kroz nju ona prodaje vlastite proizvode. Od hrane i pića do svih drugih potrepština koje kupuju prosječni turisti. U nas pak 80% hrane i pića uvozimo, kao i deterdžente, toalet papir i sve drugo. Time se naša turistička dobit svodi na zimmer frei i hotele. A to baš i nije neka privreda. Možda se otrijeznimo i konačno shvatimo vlastitu pogrešnu koncepciju turizma.

PON
Sanaderov odlazak

Ivo Sanader napustio je političku scenu na način kojim je, po meni, sebi zatvorio vrata za bilo kakav povratka. Protiv njegovog povratka biti će prvenstveno članovi HDZ-a smatrajući da ih je napustio i prevario. Ljudi iz njegove stranke koji su ga do jučer kovali u zvijezde osjećaju se kao prevareni ljubavnici ili ljubavnice. Najkrupniju protudemokratsku i anticivilizacijsku pogrešku Sanader je učinio svojim odnosom prema Hrvatskom saboru. Nedopustivo je da jedan premijer uputi pisamce parlamentu koji ga je izabrao, a da se ne pojavi pred izbornim tijelom. Sanader nije time ponizio samo Sabor. On je ponizio sve građane birače. I one koji su glasali za njega i njegovu stranku i one koji su bili protiv. Samim sudjelovanjem u izbornom procesu oni su i Sanaderu i HDZ-u dali legitimitet. Osoba koja je na ovakav način pljunula u lice zastupnicima i biračima ne bi se više nikad smjela pojaviti u političkom životu i na bilo kojoj dužnosti u jednoj civiliziranoj i demokratskoj zemlji.

UTO
Sto dana Jadranke Kosor

Jadranka Kosor proživljava najvjerojatnije najgorče dane u svom životu, no vrlo hrabro i smireno. Njoj je osporeno čak i pravo na 100 dana, nešto što je tradicija u demokratskim sustavima. Unaprijed je dočekana đonom, osporavana i kao osoba i kao političarka i kao žena. Da je slučajno neka druga ženskinja iz redova “feminističkog establishmenta“ izabrana za premijericu, čuli bismo trube i fanfare. Ovako pak njoj se osporava čak i činjenica da je prva žena premijer. Da li će Jadranka Kosor biti dobar ili loš premijer, pokazat će vrijeme. Ja mislim da bi nas mogla sve ugodno iznenaditi. Zašto? Za vođenje Vlade važnije je poznavati tehnologiju vlasti nego biti nekakav genijalac. Ona je to naučila kao drugi čovjek u 6 godina ove Vlade. Jadranka Kosor nije osoba koja misli da sve zna, za razliku od Sanadera. Ona zna da nije genije za vanjsku politiku pa ćemo konačno moći vidjeti što znaju naš ministar vanjskih poslova i nova ministrica za europske integracije. I tako možemo ići od ministarstva do ministarstva. Konačno bi mogli imati Vladu u kojoj će ministri doista moći pokazati što znaju u svojim resorima i na taj se način doista dokazati ako su sposobni, ali i odgovorni za rad svojih ministarstava.

SRI
Smrt ljudskih prava

Umire li ideja ljudskih prava u suvremenom svijetu zbog američke, ali i ne samo američke sebičnosti, pitanje je koje si postavljaju mnogi. Nedavni pucnji u Kini, 150 mrtvih i na stotine ranjenih, bili su pucnji u živo meso demokracije i ljudskih prava. Jedan mali narod htio je upozoriti na pokušaj asimilacije i zatiranja njihovih temeljnih prava. Kao i na Tibetu, doživjeli su pokolj kineske komunističke soldateske. Međutim, ono što još više zabrinjava od tih pucnjeva jest šutnja kojom je svijet prihvatio ovo krvoproliće. Da je svijet tako reagirao na pokolj u Vukovaru, mi bismo i danas stenjali pod jugoslavenskom komunističkom čizmom. No, senzibilitet suvremenog svijeta vezano uz ljudska prava promijenio se. Obaminoj administraciji važnije su kineske milijarde dolara koje oni upumpavaju u financijski posrnulu Ameriku od ideje i prakse ljudskih prava. No, svaka batina, pa i kineska (i američka) ima dva kraja. Povijest nas je naučila da onaj koji vitla batinom vrlo često i sam na koncu njom dobije po glavi. 

ČET
Kako suditi Karadžiću

Najava suca Bonomyja na statusnoj konferenciji prošloga petka da će se Karadžiću suditi samo godinu dana ukazuje na to da će suđenje biti jeftini pravni cirkus, da će biti nelegitimno i smiješno. Brzinom suđenja zapravo se želi prikriti značaj i veličinu Karadžićevih zlodjela. Nastoji se prikriti istina i zatvoriti stranice najgoreg dijela europske povijesti poslije Drugog svjetskog rata. Zašto?Ako Sud doista kani završiti proces u godinu dana, onda će stvar izgledati ovako. Oko 20% vremena nekog suđenja provede se u proceduralnim radnjama. Dakle, 2 mjeseca. Suci imaju godišnji odmor mjesec dana u kolovozu i 15 dana za Božić i Novu godinu. Za 11 točaka optužnice protiv Karadžića (dokazi, svjedoci, eksperti, završne riječi) preostaje samo 8 mjeseci. Ukoliko se doista bude sudilo za Srebrenicu i Sarajevo, za saslušanje svjedoka i izvođenje dokaza trebati će najmanje, za svaku točku optužnice, 2 mjeseca za tužiteljstvo i 2 mjeseca za obranu. To je ukupno 8 mjeseci. Istražitelji Tribunala potrošili su desetke milijuna dolara saslušavajući svjedoke i prikupljajući dokaze upravo za najveće zločine, a to su genocid u Srebrenici i opsada Sarajeva. Bosansko-hercegovački idejni projektant i operativni izvođač bio je upravo Karadžić. Konačno, ako i dalje opstoji rezultat njegovog zločinačkog pothvata - Republika Srpska, zašto onda uopće i sudimo Karadžiću. Bilo bi normalnije da se prvo ukine rezultat etničkog čišćenja i zločina koji su rezultat njegove politike, pa da se onda sudi i njemu. Pa nek nam netko kaže da novi afganistanski vezir Holbrooke nema i dalje utjecaja na zbivanja u BiH i oko nje.
Ivan Zvonimir Čičak