Kad su hrvatski političari, na čelu s premijerom Sanaderom, počeli spominjati hrvatski new deal, izazvali su podsmijeh ne samo kod oporbe, nego i kod iole upućenih ljudi. Da se u krizi mora štedjeti zna već i malo dijete, a da će se uštedjeti tako da se zamrznu plaće je najbanalniji i ekonomski najsporniji potez koji se u krizi može donijeti. To nije nikakav new deal, sinonim za ekonomske mjere koje izvlače zemlju iz ekonomske krize.

Svojom objavom da neće biti domjenaka, prigodnih poklona i božićnica premijer je zaradio nadimak Grinch i postao planetarno popularan.

Dok druge vlade, i to već najmanje mjesec dana, smišljaju vrlo konkretne poteze za pomoć

Zamrzavanje plaća najspornija je mjera koju je Vlada predložila i koja danima okupira medijski prostor.

svojim poduzećima i revidiraju već odavno napisane proračune, hrvatski su dužnosnici još nedavno objavljivali da će rast biti četiri posto, a proračuna za ekonomski najkrizniju godinu još nema. Njihove dosadašnje izjave ne ulijevaju optimizam jer ostavljaju dojam da još uvijek ne znaju što Hrvatska može očekivati i što će poduzeti da spriječe propast poduzeća, masovna otpuštanja i socijalne drame.

I taj dojam je najveća pogreška Sanaderove vlade. Umjesto da djeluje kao da upravlja krizom, ona je evidentno zbunjena, što je najgora poruka poduzetnicima, ulagačima, zaposlenima...

Zamrzavanje plaća, najspornija mjera koju je Vlada predložila i koja danima okupira medijski prostor zbog teških pregovora sa sindikatima, nije samo nepopularno nego i ekonomski upitno. Gospodarsku aktivnost uvijek održava osobna potrošnja. Kako će krediti, koji su do sada poticali potrošnju pa onda i gospodarski rast, biti bitno reducirani, bit će važna svaka kuna koja se iz džepova građana prelije natrag u trgovine. Ako tih kuna bude manje, a bit će ih jer će troškovi otplate već uzetih kredita i troškovi komunalija biti veći pa će manji dio plaće ostajati za potrošnju, manji će biti i promet trgovaca i proizvođača. Neće patiti samo trgovački lanci, nego i svi mogući uvoznici i proizvođači hrane, odjeće, kozmetike, raznih sitnica. Točnije, patit će njihovi zaposlenici jer će, ako tvrtke budu bitno slabije poslovale, dobiti znatno manje plaće ili, u najgorem slučaju, ostati bez posla. Oni će prestati biti potrošači, pa će se poljuljati i srušiti sljedeći niz ranjivih tvrtki.

Gušenje gospodarstva
Uzalud ekonomisti upozoravaju da će kresanje plaća ugušiti gospodarstvo, država za sada nije pokazala da je spremna na ustupke, uz objašnjenje da bez toga nema uravnoteženog proračuna, bitnog za preživljavanje 2009.



Ministar financija Ivan Šuker tu upornost argumentira protupitanjem: Ako krešemo infrastrukturne projekte, što će biti generator gospodarskog rasta? Troškovi plaća su gotovo 30 milijardi kuna i njih ne smijemo povećavati.

Za razliku od Šukera i Vlade, ekonomisti tvrde da je baš sada vrijeme za rezanje infrastrukturnih projekata, koji puno koštaju, a ništa ne donose. Naravno, pri tome treba biti pametan i procijeniti što treba nastaviti financirati, a što se može odgoditi. Primjerice, druge cijevi tunela na autocesti prema moru dobar su potez za turizam, koji sljedeću godinu ionako dočekuje sa strepnjom kakvu nije proživljavao od rata. Slike kilometarskih kolona pred tunelima u turističkoj sezoni sigurno neće biti dobra reklama na tržištima na koja najviše računamo, a odakle turisti uglavnom stižu automobilima.

Protiv Pelješkog mosta
S druge strane, Pelješki most, smatraju, stvarno može pričekati bogatije godine. Umjesto da troši na megagrađevine, poslodavci traže od Vlade da osnuje interventni fond od 15 milijardi

Infrastrukturne projekte treba kresati, ali pametno, pa je dobro dovršiti druge cijevi tunela prema moru, zbog turizma koji ionako čekamo sa strepnjom.

kuna koji će omogućiti tvrtkama daljnje kreditiranje i refinanciranje kad pokleknu na tržištu. Banke će 2009. “trenirati strogoću” i kreditirati samo najbolje klijente, a mnoge će tvrtke zbog krize izgubiti taj status.

Damir Kuštrak, predsjednik HUP-a, svjestan je opasnosti da se ideja tog fonda poistovjeti s problematičnim državnim jamstvima iz devedesetih koja su dobivali omiljeni tajkuni.

Bitna mikroekonomija
- Naš cilj je potpuna transparentnost. Smisao krize je nepovjerenje u financijskom sustavu, a interventni fond bi pomogao poduzeću koje zapne u dobivanju kredita. Svima bi bilo poznato kome je fond pomogao i za koliki iznos, a isto bi tako bili potpuno jasni kriteriji prema kojima netko može dobiti takvu pomoć. Prije svega, to bi bila obveza zadržavanja zaposlenih i poslovne aktivnosti - kaže Kuštrak.

U Hrvatskoj nije problem znati koje su tvrtke u pojedinom sektoru bitne za opstanak tog sektora, tvrde poslodavci. Za svaki bi sektor trebalo imati odgovor na pitanje je li uopće važan za državu i, ako jest, kako mu pomoći u slučaju krize. To je upravo ono što već mjesec dana i više čine druge vlade po svijetu pa tako spašavaju svoju autoindustriju, građevinare ili nekog trećeg, ovisno o tome tko im zapošljava najviše ljudi i najviše pridonosi BDP-u.

No, bitna razlika između hrvatske i zapadnih vlada je da su ove zapadne već dugo svjesne svoje uloge. Njihov je posao mikroekonomija, komunikacija sa svima onima koji pune

Makroekonomijom se bave središnje banke, a Vlada bi, prema uzoru na svjetske, trebala pomoći mikroekonomiji da preživi.

proračun ili omogućuju da se puni i tako osiguravaju funkcioniranje države. Oni su ministrima glavni sugovornici i najvažniji partneri u svim ekonomskim odlukama. Za njih ni predsjednicima ni premijerima nije neugodno niti teško putovati svijetom i otvarati im tržišta ili pak posegnuti u proračun kako bi im pomogli da prežive krizu.

Makroekonomijom se bave centralne banke, što u Hrvatskoj centralna banka radi dosta uspješno i bez uplitanja Vlade. Što, dakle, učiniti u toj mikroekonomiji, koja je opterećena prevelikim porezima, troškovima i nametima i zato u startu nekonkurentna?

Kad je riječ o plaćama, niti jednog poslodavca ne brine visina plaće koju zaposlenik dobije, nego trošak te plaće. Ako za 5000 kuna neto mora platiti 10.000 kuna, smanjit će tom zaposleniku plaću za 500 kuna da bi uštedio tisuću. Zbog tako visokih troškova plaća ne vrište samo domaći poslodavci, nego i stranci koji, kad prouče uvjete poslovanja na ovdašnjem tržištu, uglavnom odu dalje. Nedavno je Virovitica izgubila tvornicu katalizatora upravo zbog troškova rada. Investitor je otišao u Makedoniju. A bilo kakva nova tvornica, u ovakvoj globalnoj ekonomskoj krizi, prava je dragocjenost za malu zemlju poput Hrvatske.

  Damir Kuštrak 'Poslodavci očekuju pomoć države'

Beskorisni nameti
Kad je riječ o drugim nametima, poslodavci upozoravaju da parafiskalni nameti godišnje odnesu 12 milijardi kuna, što je otprilike desetina državnog proračuna. Lista tih nameta se zaustavlja na brojci 245!

Među njima su i, recimo, “naknada općekorisnosti funkcioniranja šuma”, koju plaćaju sva poduzeća i druge osobe koje u Hrvatskoj obavljaju gospodarsku djelatnost, ili doprinos Hrvatskoj gospodarskoj komori, obavezan za sva poduzeća i obrtnike. Ili, pak, “naknada za korištenje prava na pristup informacija koje posjeduje, raspolaže ili nadzire Hrvatski sabor”, kao da su neka profitna konzalting tvrtka koja živi od naplaćivanja svoje pameti.

Poduzetnici ne mogu sami
Lokalnih nameta ima također bizarnih. Jedan je zagrebački, a riječ je o naknadi za otpadne vode, koja se plaća i za vodu koja ide u boce! Primjerice, Coca-Cola plaća naknadu za otpadne vode za svaku kap koju ulije u ekstrakt i tako stvori napitak jer se naknada obračunava po uzetoj pitkoj, a ne po ispuštenoj otpadnoj vodi.

Svaki se poduzetnik u Hrvatskoj susreće s bezbroj takvih i sličnih besmislenih nameta, koji pojedinačno nisu visoki, ali u konačnici opterećuju poslovanje. Kako se njih ne može riješiti, okreće se onome što je najlakše - rezanju plaća. I tako se priča vraća na početak. U krizi koja tek stiže definitivno je jedini izlaz država, posebno u zemlji gdje se više od 50 posto gospodarske aktivnosti odvija za državu ili preko nje. No, dok Sanader i njegovi ministri pokazuju zbunjenost i nespremnost za probleme koji slijede, i kriza će se produbljivati. Niti jedan je poduzetnik ne može sam prevladati, a ne mogu to ni banke. Zapad je pokazao da to samo mogu svi zajedno, i to kad se svatko odrekne nečega. A ni tada nije sigurno da će se izvući.

Zašto su plaće prve na udaru Kresanje plaća nije nikakva specijalnost države. Mnogi poduzetnici također najavljuju ili već provode smanjenja plaća, otkazuju isplatu božićnica i stvaraju liste ljudi koji su višak. To je njihov odgovor na krizu, a nekima je kriza i savršen izgovor za poslovni neuspjeh. Zašto? Argument je star i opće poznat: jedino na plaćama možemo uštedjeti jer samo njih možemo pretvoriti u varijabilni trošak, sve ostalo stoji koliko stoji i tu nema pomoći. Naravno, rezanje plaća, točnije troškova zaposlenih, najlakši je put u štednju jer su zaposlenici najranjivija kategorija. Lakše je skresati njihove plaće ili ih otpustiti nego pritiskati dobavljače za niže cijene sirovina ili strojeva, pritiskati državu da smanji namete, pritiskati lokalnu vlast da smanji svoje apetite, pritiskati banku da da povoljnije kredite, smisliti uštede u samom procesu proizvodnje, uvesti naprednije tehnike rada...

Što je Roosveltov new deal Ideja javnih radova koji rješavaju problem nezaposlenosti i oživljavaju gospodarstvo stara je kao i egipatske piramide, piše za Institut za javne financije Marina Kessner Škreb. Franklin Delano Roosevelt, 32. predsjednik SAD-a koji je na tom položaju odradio tri puna mandata, a pobijedio je na izborima i četvrti put 1944. godine, pokrenuo je početkom tridesetih godina program izlaska iz krize. Njegov new deal podrazumijevao je velike radove na gradnji hidrocentrala, brana, novih industrijskih kompleksa, pošumljavanje i tako dalje. Na svakog zaposlenog, a bilo ih je nekoliko milijuna, na građevinskim radovima još je dvoje dobilo posao u proizvodnji ili prijevozu materijala i opreme. Zaposleni su povećali potražnju za potrošnim dobrima i dodatno povećali zaposlenost. Sanaderovi planovi zasad su jako daleko od Rooseveltova pothvata i stoga je izjava o new dealu izazvala podsmijeh. Osim toga, veliki infrastrukturni projekti, koji bi trebali pokrenuti i održati hrvatsku ekonomiju, stvaraju dodatni deficit, a proračun se baš sada mora svesti u granice svojih prihoda jer će novca za zaduživanje biti malo, što treba ostaviti poduzećima jer ona efikasnije oplemenjuju svaku uloženu kunu nego država. Uz to, velike državne investicije pritišću na rast kamata, a u sadašnjoj situaciji to je pogubno za poduzeća.

K ako drugi spašavaju gospodarstvo Slovenija Mandatar nove vlade Borut Pahor očekuje gubitak 63.500 radnih mjesta. Nastavit će politiku olakšica za tehnološke inovacije u visini od 250 milijuna eura, a pomagat će malim i srednjih poduzećima koja mogu održati i povećati konkurentsku sposobnost. Njemačka Paket za poticanje gospodarstva ima 16 konkretnih mjera, koje će omogućiti ulaganja od 50 milijardi eura i očuvanje ili otvaranje milijun radnih mjesta. Premijerka Angela Merkel najavila je da će proizvođači dobiti porezne olakšice za nabavu novih strojeva. Državna banka za obnovu će male i srednje poduzetnike kreditirati sa 15 milijardi eura, a tri milijarde idu za javne infrastrukturne projekte. Građani će dobiti subvencije za energetsku sanaciju stambenih objekata, a kupci novih automobila najmanje godinu dana neće plaćati porez na motorna vozila. Italija Najveća talijanska banka UniCredit, Udruga trgovaca i grupacija za izdavanja jamstva na kredite Confidi pokreću projekt od 5 milijardi eura za male poduzetnike. Dobit će kratkoročne kredite za povećanje likvidnosti, te srednjoročne i dugoročne za investicije. Predsjednik Uprave UniCredita Alessandro Profumo vjeruje da će se kriza sa financijskih tržišta preliti na ekonomiju, a prioritet bankarskog sustava je ograničiti posljedice krize i osigurati potporu gospodarstvu, kaže Profumo. UniCredit je većinski vlasnik Zagrebačke banke. Japan Premijer Taro Aso najavio je novi stimulacijski paket za japansko gospodarstvo, vrijedan 209 milijardi eura. Mjere za spašavanje gospodarstva obuhvaćaju snižavanje poreznih pritisaka, kredite malim i srednjim poduzećima te izravnu pomoć za japanska kućanstva. Finska Finska vlade kreše porezna opterećenja jer je "pravi trenutak da se stimulira gospodarstvo", kaže premijer Matti Vanhanen. Prihode proračuna povećat će rastom trošarina na alkohol i posudbom 2,2 milijarde eura.Paket mjera kojima će se zaštititi građevinarstvo podrazumijeva gradnju novih stambenih zgrada i obnovu objekata javnog sektora, poput škola.

Branka Stipić