Iako je vremenska prognoza (i ne samo prognoza već vrlo loši odnosi na relaciji navijači - HNS) prijetila da će Maksimir biti prazan, na Maksimiru se skupilo oko 25 tisuća gledatelja. Najcrnja predviđanja o samo 10 tisuća, srećom su pala u vodu, pokazalo se da je navijačima, barem velikim dijelu - reprezentacija ipak ostala svetinja.
Istočna tribina bila je gotovo ispunjena, jednako kao i sjever i u dobrom dijelu zapad.Na utakmici je doputovala i gotovo tisuću gostujućih navijača koji su svoju presmu pred stadionom započeli pola sata prije utakmice kad ih je većina organizirano autobusima dovezena naMaksimir. U kontaktu između naših i islandskih drukera nije izbio niti najmanji incident. Nije to zapravo niti čudo.
Najbolja ilustracija mićljenja koje navijači vatrenih imaju o Islanđanima bila je sadržana na velikom transparentu koji se protezao velikim dijelom istočne tribine. Bio je ispisan na engleskom iIslanđanima zahvaljivao što su bili prva zemlja koja je priznala samostalnu Hrvatsku.
Ispod toga protezao se još veći transparent koji je asocirao na to isto vrijeme - stih iz tada popularne pjesme: “Tisuću generacija noćas ne spava, cijeli svijet je sada sa nama”. Istovremeno je indirektno taj transparen poručivao da su navijačiipak uz svoje nogometaše.
- 'Hoćemo pobjedu' s crveno bijelim kockicama na sjeveru poručivao je pak igračima ono što su naznačili pogotkom Mandćukića u prvom dijelu kad je cijeli stadion proključao. Unatoč hladnom vremenu, svima je bilo toplo oko srca.
Već tada je izbornik Niko Kovač dobio prve ovacije i pozive “javi se” na koje je uzvratio pozdravom. Nažalost, kako to uvijek biva nije se moglo, bez uobičajenih i neprimjerenih “Igrajte ustaše!”, “Za dom spremni” kao i već standardnog “HNS, pederi, nogomet ste sje…” Hajmo biti pozitivni u skladu s trenutkom pa ćemo reći - to je dio nogometnog “folklora”.