Prvi put nakon 10 godina nastupila je šibenska Nula dogodilo se to na festivalu Martinska Punk. Kada je objavljeno slavljeničko reizdanje albuma “Pobjedimo laž” krajem 2019. niti jednom riječju članovi legendarne Nule nisu dali naslutiti, da bi mogao uslijediti i koncertni reunion. Onda je u ožujku mnoge živote i planove poremetila korona, nakon čega su se rijetki nastavili nadati da će taj hard core punk bend uskoro vidjeti na pozornici. I kao što su predvodnici domaće festivalske scene okupljene u zagrebačko-šibenskom poduzeću Pozitivan ritam, domaćini događanja i u slobodno vrijeme članovi benda, govorili cijelog proljeća - pankeri i altenativci najbolje se snalaze kada je najveća kriza.
Na pozornici usred borove šume, okruženoj plažama u uvali Martinska s pogledom na Šibenik, odvio se Martinska Punk kojim je nastavljena tradicija lokalne koncertne manifestacije, stare 20 godina i kojim je ujedno zatvorena uspješna sezona festivala okupljenih pod imenom Martinska 2020. Kada u istu rečenicu možete staviti riječi - uspješno, festivali i 2020. - jasno je koliko su napora i volje organizatori morali uložiti da bi se “snašli”.
Prepoznala je to i publika koja je podržala festival na kojem je u dva dana nastupilo osam bendova, a povratnički koncert Nule zatvorio je manifestaciju. Tako je bend svoju 25. obljetnicu albuma obilježio i koncertom koji je dostojan odgovor na apokalipsu koju je glazbenim navikama priuštila korona kriza. "Eto vidimo se opet za jedno 10 - 15 godina", našalio se jedan od dvojice pjevača Ranko Frua, nakon energičnog nastupa na domaćem terenu.
Pravo je čudo kako je ograda zadržala euforičnu publiku, na od stožera propisanoj udaljenosti, od pozornice. Jer od trena kad su otvorili koncert riječima "Mi smo Nula" pa do kraja, okupljeni nisu prestajali emotivno reagirati na šibenski bend. Koncert je završen prema planu organizacije, unatoč skandiranjima publike, kojima je Frua udovoljio i otpjevao pjesmu "U vinu je spas" a capella.
Kad smo kod alkohola, on je tekao u potocima, ali u dozatorima za dezinfekciju kojih nije nedostajalo, baš kao ni prostora u omeđenom festivalskom dijelu, a o prostranoj kamp šumi da se i ne govori. Svaki posjetitelj da bi ušao na festival ostavio je kontakt podatke i podvrgao se mjerenju tjelesne temperature. Što dovodi do paradoksa da su na kraju pankeri, kao vječiti borci protiv sustava, jedni od onih koji ga i najviše poštuju jer je - među ostalim- tu riječ o sigurnosti ljudi.
Obavezno treba spomenuti i ostalih sedam bednova koji su upotpunili festival - najavljeni kao najbolje od domaće punk i HC scene - Raspad, Kurve i Ponor u žestokim jednosatnim nastupima obilježili su subotu. Prvi dan, petak, bio je rezerviran za Motus Vita Est, Fakofbolan, Crasso de odio i Disaster. Svi od reda zahvaljivali su organizatorima, pogotovo Vedranu Menigi, bubnjaru Nule, ne samo na pozivu na festival, nego i na izdavačkoj podršci koju im daje kroz PDV Records.
Zamjetno veći broj posjetitelja u subotu pokazatelj je koliko je alternativna publika nostalgična za Nulom te je na Martinsku došao tko god je u ovim ograničenim okolnostima mogao. Oni koji to nisu, ne preostaje im drugo nego se nadati da će ovaj sada ponovno odlično uvježban bend ubrzo ponovno odsvirati svoje kako ih neki obožavatelji nazivaju - tradicionalne dalmatinske pjesme.
