Frendica mi je jutros poslala link na Dokazi koju upućuju da je Zemlja stara tek nekoliko tisuća godina ( izvornik) i pitala što bi čovjek odgovorio na to. Kad čitam tekst s kojim se ne slažem, ili s kojim očekujem da se neću složiti, jako se potrudim da potisnem svoje predrasude i prihvaćam sve što je moguće dobrohotnije. Pokušao sam tako pročitati i ovaj tekst (što preporučam svima) i moram priznati da je zanimljivo i uvjerljivo napisan. Čini mi se da dio njegove uvjerljivosti proizlazi iz toga da se iznose mnoge provjerljive činjenice i jasne tvrdnje o svakom od tih dokaza. To mi se svidjelo pa sam odmah krenuo provjeravati. I evo što sam pronašao.
(1) U mnogim stijenama su nađeni tragovi raspada elementa polonija-218 koji živi vrlo kratko (par minuta), zbog čega su neki (npr. fizičar Robert V. Gentry) zaključili da su sve stijene nastale istovremeno i u jako kratkom razdoblju. No, kao što se polonij raspada na druge elemente, tako i on može nastati raspadom primjerice radona-226 (koji, pak, može nastati raspadom torija-230 što traje stotinjak tisuća godina, i tako možemo unatrag preko uranija-234, protaktinija-234 i torija-234, do uranija-238, čiji raspad u torij-234 traje četiri i pol ne godine, tisuće ili milijuna, nego milijardi godina). E sad, od svih spomenutih taj radon ima praktično svojstvo (osim da se raspada na spomenuti polonij-218) da je plin i prolazi kroz porozne ili oštećene stijene. Tako može svojim raspadom ostaviti polonij na čudnim mjestima, koji se onda raspadne, ostavi o tome trag u kamenu i zbuni ljude. U svakom slučaju, dobra fora. Gotovo sve bitno o ovom problemu možete naći na ovom linku, a oni zainteresirani za nuklearne raspade mogu listu s raspadima i vremenima poluraspada pogledati ovdje.
(2) Netko je pogledao jakost dipolnog magnetnog polja Zemlje prije cirka 150 godina i usporedio je s današnjom te ispravno uočio da je danas puno manja za neki faktor, ali pogrešno zaključio da je onda prije 300 godina polje bilo za isti faktor (ili iznos, ili što već) jače nego 150 godina kasnije. Na prvu loptu nije to ni tako blesava ideja, ali poznato je da su se zemaljski polovi više puta mijenjali, a to se nedavno dogodilo i na Suncu, pa je ipak pogrešno pretpostaviti da magnetno polje monotono pada, bilo linearno ili eksponencijalno. Otprilike kao da netko vidi auto koji je usporio sa 100 na 0 km/h tijekom 10 sekundi pa zaključi da je prije jedne minute vozio 600 km/h. Opsežnije, detaljnije i pametnije o ovome možete pročitati ovdje.
(3) Najstarija pustinja nije Sahara, kako se pogrešno tvrdi u tekstu, već pustinja Namib - stara je 55-80 milijuna godina. Više na wikipediji.
(4) Kad se podijeli koncentracija soli u oceanima s brzinom (eng., rate) kojom se upumpava nova sol, dobije se veličina koji ima dimenziju vremena. Neki tu veličinu pogrešno tumače kao procjenu maksimalne starosti oceana, a da postoji problem s tom interpretacijom vidi se već iz tablice dobivenih vrijednosti za primjerice aluminij (100 godina) i natrij (260 milijuna godina). Stvar je u tome da osim što se soli dolaze u ocean kroz rijeke, one i izlaze iz oceana. Detaljnije s tablicama i svime pogledajte na linku i/ili na wikipediji o moru, oceanima ili slanosti (pripazite, naravno, da su tvrdnje na wikipediji dobro potkrijepljene referentnim radovima).
(5) Pronađeni su tragovi DNK u fosilima starim nekoliko milijuna godina. Kako se zna da se DNK raspada prilično brzo, ako je ima u fosilima, mogu li oni biti onoliko stari koliko se tvrdi? DNK se doista vrlo brzo raspada, no ne sva onoliko brzo koliko se tvrdi u tekstu (cirka 10 tisuća godina) pa imamo dosta dobro očuvane ostatke živih bića s DNK od prije 30 tisuća godina, pa do maksimalno milijun. To će reći, ništa od Jurskog parka. Više na linku.
(6) Kad se pokuša odrediti starost nafte ili minerala životinjskog (ili biljnog) porijekla pomoću metode datiranja C14, dobiva se čudno mala vrijednost. To je neke navelo da pomisle da je npr. nafta puno mlađa nego što se danas smatra. No, datiranje pomoću C14 je neupotrebljivo zbog vrlo male koncentracije C14 i jakog pozadinskog "šuma" od kozmičkih zraka, za bilo što starije od 47 tisuća godina. [Edit: Hvala puno kolegici Andreji Sironić koja se bavi upravo C14 datiranjem na ovom podatku.] A nafta je po svemu što znamo starija (barem milijun godina, no može biti i do 650 milijuna). Više na linku (konkretnije, pogledajte treće pitanje).
(7) Za dijamante vrijedi isto što piše pod (6) - ako su stariji od cirka 50 tisuća godina (a za ove koji su sad na površini očekujemo da su stari od jedne do 3.3 milijarde godina), C14 datiranje ne može raditi dobro.
Za ovaj i buduće ovakve tekstove (kojih će sigurno biti) korisno je baciti oko na stranicu pomalo čudnog imena 101 evidence for a young age of the Earth and the universe.
Moje osobno mišljenje je da je skroz fora da ljudi istražuju ovakve stvari i da čačkaju po svemu što mislimo da znamo. To što neke na to motivira njihov svjetonazor ili vjersko opredjeljenje - iskreno, baš me briga. Dok god rade dobar posao - i, naravno, dok ne krše zakon. Uostalom, tko zna koje sve negativne emocije motiviraju razne ljude da naprave nešto dobro i pametno. Ali to je jedna druga tema. Ono što mi nije baš neka fora je to što se ljude mulja da su neke stvari nepoznate ili kontroverzne, a nisu. Ukratko, ove ovdje - nisu.
Grupa na fejsu
Blesimetar 'The Blog'
Blesimetar na
twitteru