U siječnju 2001. godine Ivica Račan prisilio je Milana Bandića da odstupi s dužnosti zagrebačkog gradonačelnika jer je Milan Bandić, nakon što je izazvao sudar, pobjegao s mjesta nesreće.
U studenom 2009. godine Jadranka Kosor nije (još) prisilila Božidara Kalmetu da podnese ostavku, iako su čelnici Hrvatskih autocesta, golemog poduzeća pod nadležnosti Kalmetina ministarstva, ovih dana uhićeni zbog sumnje da su državi počinili štetu koja bi se mogla, konzervativno govoreći, mjeriti u stotinama milijuna kuna.
Gospođa Kosor teško će uvjeriti javnost da je uistinu spremna obračunati se s korupcijom na najvišim političkim razinama dok god štiti ministra čiji mandat već pola godine, dakle točno od Sanaderova odlaska, obilježavaju najrazličitiji skandali, i koji je, samo nekoliko dana prije uhićenja direktora Hrvatskih autocesta, na televiziji hladno ustvrdio da u HAC-u nema nikakvih afera, nego se vodstvo te tvrtke smjenjuje zbog loše atmosfere u javnosti.
U redu, dobro je što ministar Kalmeta očito nije znao da ministar Karamarko priprema raciju u Hrvatskim autocestama: to ponešto govori u korist samostalnosti policije i pravosuđa.
Međutim, jako je loše ako ministar Kalmeta nije znao ništa o malverzacijama zbog kojih je došlo do uhićenja u HAC-u: Kalmeta, pobogu, punih šest godina obnaša dužnost ministra prometa!
Ako u tih šest godina nije uspio nadzirati funkcioniranje jednog od najvećih potrošača državnog proračuna, Božidar Kalmeta nesposoban je obnašati tako odgovornu dužnost.
Ako je, pak, znao za bilo što, što policija predbacuje HAC-u, ako je to, zbog bilo kojeg razloga, tolerirao (ne želimo sugerirati da je i sudjelovao), ministar Kalmeta i njegov donedavni državni tajnik Livaković nužno postaju predmet interesa ministra Karamarka i njegova državnog tajnika Fabera.
U svakom slučaju, istraga protiv HAC-a nametnula je pitanje ostavke ili odlaska Božidara Kalmete kao pitanje elementarne vjerodostojnosti premijerke Jadranke Kosor.
Ponovimo još jednom: ne znamo i ne želimo sugerirati da je Kalmeta za bilo što kazneno odgovoran.
No, njegova politička odgovornost toliko je očigledna da ga gospođa Kosor može braniti jedino ako je odlučila riskirati da se njezin osobni rejting sruši ispod rejtinga njezina prethodnika, dr. Sanadera, kojeg, što je znakovito, Kalmetini suradnici optužuju da je podržavao određene ljude u HAC-u koji su obuhvaćeni najnovijom policijskom istragom.
Jadranka Kosor našla se u ozbiljnom političkom problemu, koji se, uostalom, mogao predvidjeti čim je došla na vlast.
S jedne strane, ona mora biti oprezna prema Kalmeti, kao što je morala biti pažljiva i prema Damiru Polančecu, jer gospođa Kosor, naprosto, nema mandat da samostalno donosi odluke u HDZ-u, s obzirom na to da je nitko nije izabrao za predsjednicu HDZ-a.
Zato je gospođi Kosor trebalo više od dva tjedna da smijeni svojeg potpredsjednika Damira Polančeca.
S druge strane, smijeni li odmah i Kalmetu, što bi bilo pozdravljeno u javnosti, Jadranka Kosor oslabit će svoj položaj u Hrvatskoj demokratskoj zajednici.
Ne smijeni li, pak, Kalmetu, premijerka će izgubiti stanovitu popularnost koju je bila stekla prethodnih mjeseci.
Kosor je, dakle, kada je riječ o slučaju Božidara Kalmete i Hrvatskih autocesta, u dvostruko gubitničkoj poziciji.
Usprkos tome, Jadranki Kosor mora se odati priznanje zato što je omogućila neovisnu policijsku istragu, koja nas je, eto, dovela do samog predvorja korupcijskih procesa u Hrvatskoj.
Politički aspekt svih mogućih skandala, koji su nužno povezani s HDZ-om kao s vladajućom strankom, a koji su izbili u javnost poslije Sanaderova pada, sasvim je jasan.
Hrvatska demokratska zajednica u dubokoj je krizi; ponovno je kao 1999. i 2000. godine obilježena kao nesporno korumpirana stranka, kojoj ne vjeruje nitko osim dijela njezinih fiksnih birača.
Hrvatska demokratska stranka jednim je dijelom izgubila i vlast u samoj Vladi: ministri policije i pravosuđa nisu članovi HDZ-a, novi ministar gospodarstva nije član HDZ-a. Radi li se, uopće, još o HDZ-ovoj vladi, kada toliko važnih resora ne vode ljudi iz HDZ-a, ili je riječ o Vladi čijim sastavom premijerka pokušava zadobiti naklonost javnosti?
Hoće li premijerka (kada Kalmeta ode, a ako ne ode, bit će to dugoročno loše rješenje i za Kosor i za HDZ) kao njegova nasljednika ponovno predložiti nekoga izvan Hrvatske demokratske zajednice?
I što to sve govori o HDZ-u, o stranci koja vodi Vladu, a koja nije kadra sastaviti vladu od svojih članova?
Sva su ova pitanja relativno zanimljiva, odgovori na njih dosta su predvidljivi, a posljedice sadašnje krize u HDZ-u, izazvane Sanaderovim odlaskom i erupcijom korupcijskih skandala poslije njegove demisije, vode u samo jednom smjeru. HDZ će vrlo vjerojatno morati raspisati prijevremene parlamentarne izbore, jer niti jedna demokratska stranka, u demokratskoj državi, ne može podnijeti da njezini ministri svakih mjesec dana moraju odstupati zbog korupcijskih skandala.
Dođe li do raspisivanja prijevremenih izbora, valja očekivati da će ih HDZ izgubiti, što bi zapravo bilo dobro s motrišta interesa te stranke: HDZ-u je hitno potrebna politička i funkcionalna redefinicija.
Međutim, od ovakvog političkog konteksta mnogo je važniji uvid u hrvatski korupcijski sustav koji se razvio u posljednijh desetak godina, a osobito poslije 2003. godine.
Što se, dakle, zasad može naslutiti iz istrage o HAC-u?
Prvo, činjenica da su nestale stotine milijuna kuna, ako ne i više, iz državnog proračuna.
Nadalje, iz istrage o HAC-u vidljivo je kako je jedna tvrtka, Skladgradnja, koja je u vlasništvu rođaka bivšeg ministra vanjskih poslova Miomira Žužula, zabilježila nevjerojatnu dobit (210 milijuna kuna u pet godina) u biznisu s državom.
Što se može zaključiti iz dosadašnjih policijskih izvješća o korupciji u Hrvatskim željeznicama?
Tu se, pak, da zaključiti kako je u HŽ-u postojao dubinski koruptivni sustav, u kojem su sudjelovali i vrlo mali, ali i visokopozicionirani igrači.
Hrvatske željeznice su, kao i Hrvatske autoceste, u nadležosti Ministarstva prometa, dakle resora kojim je upravljao Božidar Kalmeta, jedan od najviše pozicioniranih dužnosnika HDZ-a u Sanaderovoj eri.
Ako su, kako tvrdi policija, iz HAC-a nestale goleme svote novca, ako se korupcija u HŽ-u proširila do te mjere da su neki mali trgovci kupovali pogrešne materijale za održavanje tračnica - pa su ih onda prodavali HŽ-u - gdje su imali najrazličitije veze, čini se da su Ministarstvo prometa i tvrtke pod njegovom upravom funkcionirale kao veliki državni bankomat.
U devedesetim je godinama glavni državni bankomat bila Ina.
Kada sam sredinom devedesetih intervjuirao jednog predsjednika Ine, on mi je otvoreno rekao da je Ina namjerno funkcionirala kao paralelna država i da je Inin zadatak bio da financira razne države poslove koji se nisu mogli financirati izravno iz proračuna.
U slučaju sadašnjeg državnog bankomata, Ministarstva prometa, stanje je znatno drukčije.
Čini se, prema policijskim izvješćima, da tvrtke za koje je zaduženo Ministarstvo prometa nisu predstavljale bankomat za državne, nego za privatne potrebe.
Čini se, znači, da je korupcijska mreža u Hrvatskoj jedno od svojih najsnažnijih uporišta imala baš u jednom od najvažnijih ministarstava.
To je, uostalom, i logično, s obzirom na činjenicu da je gradnja prometne infrastrukture najveći hrvatski državni, ali i privatni pothvat unatrag desetak godina.
Prije otprilike tri tjedna razgovarao sam s jednim visokopozicioniranim policijskim dužnosnikom koji me obavijestio o istragama u HAC-u i osobito u poduzeću Skladgradnja.
Najzanimljivija informacija koju sam dobio tijekom tog razgovora odnosila se na krajnji smjer istrage o Skladgradnji.
Prema hipotezi mojeg sugovornika, istraga o Skladgradnji mogla bi otići puno dalje od vlasnika Skladgradnje. Ta bi istraga mogla obuhvatiti i neke najviše državne dužnosnike, koji su, eto, Skladgradnju i poslove s cestama navodno koristili baš kao svoj privatni bankomat. Vrijeme će pokazati je li ta informacija osnovana i je li premijerka Kosor spremna omogućiti policiji da listu osumnjičenih upotpuni i s nekim dosad nedodirljivim imenima. O tome bi, možda, mogla ovisiti politička budućnost Jadranke Kosor.
Zasad je jedino jasno da su financijski najzamašniji i najosjetljiviji državni poslovi bili duboko premreženi korupcijom, što samo po sebi aktualnoj HDZ-ovoj garnituri, izabranoj u vrijeme Ive Sanadera, oduzima bilo kakvu vjerodostojnost i legitimitet vladanja.
