Hrvoje Kečkeš sigurno je jedan od najzaposlenijih domaćih glumaca, posebno kad je riječ o televiziji i kazalištu. No, kad razgovarate s njim, ni po čemu ne možete zaključiti da je iti jednim angažmanom zasićen ili općenito umoran od posla. Dapače, uz čitav niz predstava u matičnom kazalištu Kerempuh, snimanja nove sezone serije “Stipe u gostima”, s kolegama iz ansambla prije godinu i pol osnovao je bend Čišće lišće, pa barem jednom mjesečno nastupa u nekom od zagrebačkih klubova. Svaki ponedjeljak s ekipom igra nogomet, a ne propušta ni Dinamove utakmice. A kako nije pobornik trendova, još uvijek je u sretnom braku i nakon tri i pol godine sretno “trijezan”.
Postoji li predstava u Kerempuhu u kojoj ne igrate?
- Od predstava koje su žive igram u ‘Mrtvim dušama’, ‘Prevarantima’, ‘Čudu u Poskokovoj Dragi’, ‘Krletki’ i ‘Gospođi ministrici’, jedino ne igram u ‘Spektakluku’.
Spuštanje na zemlju
Zaredale su vam se i uloge transvestita, homoseksualaca...
- Zafrkavali smo se da mi u zadnje vrijeme dolaze takve uloge da bi mi sad trebala i jedna skinheada da malo izbalansiram. Ali, dečki me nikad nisu zanimali. Ipak, kad analiziram te uloge, ispada da im je jedina dodirna točka to što su drugačije seksualne orijentacije. Zapravo su to različiti karakteri, različite situacije u predstavi. Nijednu nije monotono igrati i nikad mi nije došlo do zasićenja.
Noviju predstavu ‘Gospođa ministrica’ režirao je Oliver Frljić. Je li i vas oduševio kao redatelj?
- S Frljićem je bilo odlično, to je prva predstava u kojoj sam imao priliku s njim raditi, makar se znamo od ranije. Opravdao je moja očekivanja u smislu načina rada. Jako je motivirajuće i lijepo kada skužite da vam se ideje poklapaju s onim što je režiser zamislio. Nije bilo velikih upitnika ili iznenađenja, što me oduševilo. Sve je proteklo u tom ozračju. Bilo je dinamično i zanimljivo i, u svakom slučaju, želio bih ponovo s njim surađivati.
A koju je ulogu imao veiki glumac Bogdan Diklić?
- Da nas jezično korigira i dovede u red jer mi imamo predrasudu o tome kako srpski jezik zvuči. Na kraju ispadne da to i nisu neke velike razlike, da u ekavici postoje samo puno veće dužine. On nas je vraćao na zemlju, da ne bude pretjerivanja i da ne ispadne jezik karikatura nego da svoju komičnost nosi baš tekst predstave.
U posljednjih pola godine izgleda kao da stalno radite nove uloge?
- Izašle su dvije premijere, ‘Krletka’ i ‘Gospođa ministarka’, i snimao sam ‘Stipe u gostima’. Ali, kad se dobro organizirate, nije to velik problem. Nastojim ne raditi dva posla istovremeno. Nekad, kad sam bio luđi i naivniji, to sam radio, ali sad odradim jednu stvar, prihvatim se druge i nemam osjećaj da sam razapet. Možda se tako čini kad se nakupi predstava, pa svaki dan čovjek igra drugu, paralelno s tim idu reprize ‘Bitangi i princeza’, nova sezona ‘Stipe u gostima’, i onda to izgleda kao da se sve radilo odjednom. Međutim, jedno su reprize, nešto se snimalo tijekom ljeta, rad u kazalištu je prije i nakon ljeta. Sve ima svoje mjesto.
Nogomet ponedjeljkom
Imate li uopće slobodnog vremena?
- Čak nešto i imam. Ponedjeljkom je u Kerempuhu slobodan dan i jedva čekam večer. U 21.30 sati svaki ponedjeljak igram nogomet s ekipom, i tako je već godinama. No, meni nogomet nikad nije previše išao, preda mnom nikad nije bila blistava karijera, to je samo na rekreativnoj bazi.
Ipak, nakon nogometa ne popijete piće s dečkima? Je li vam u poslu lakše otkad ste se riješili poroka?
- I dalje ne pijem. I da, zato mi je danas lakše u poslu. Svatko je svjestan da je tako. Prošlo je dosta vremena, sada mi je to najnormalnije. Kad bih osjećao bilo kakvu potrebu, ne bi bilo dobro i teško bih mogao živjeti s tim. Puno se slobodnije osjećam.