U Hajduku situacija nije ista kao 2008. Splitskom klubu tada su preko noći otpisani dugovi, a u privatizaciji je prikupio 80 milijuna kuna kapitala. Činilo se da je Hajduk konačno stao na zdrave temelje. Međutim, novac nije dugo potrajao, a s dolaskom recesije Hajduk se opet našao u financijskom škripcu. Danas je klub u minusu 50-ak milijuna kuna, a rezultati su najgori u posljednjih nekoliko godina.
Ponuda i potražnja
Koliko onda uopće vrijedi Hajduk? Vrijedi li dionica tih 500 kuna ili su udjeli u Hajduku u međuvremenu postali bezvrijedan papirić koji još može poslužiti samo kao uramljeni ukras na zidu.
- Cijenu Hajdukovih dionica može odrediti samo tržište - smatra Siniša Gašparević, investicijski savjetnik u St-Investu.
- Hajduk nije izlistan na burzi pa stoga možemo govoriti samo o nominalnoj vrijednosti njegovih dionica. U toj priči osnovna je stvar zašto su uopće kupovane dionice Hajduka. Držim da se tu radilo najprije o emotivnim razlozima, a ne o želji za financijskim profitom. Navijači su željeli imati simboličan udjel u vlasništvu nad klubom, a krupni dioničari su svojom investicijom zapravo pomogli klubu da osigura potreban kapital.
- Naravno da će cijena dionica na tržištu ovisiti o rezultatima kluba, sportskim i financijskim pokazateljima, ali u konačnici je određuje omjer ponude i potražnje - ističe financijski stručnjak Gašparević.
Dionicama Hajduka može se trgovati, iako klub kao sportsko dioničko društvo još nije izlistan na burzi.
Ukras na zidu
- Dionice se mogu kupovati i prodavati temeljem kupoprodajnih ugovora, a ugovori se moraju dostaviti SKDD-u. No, zasad nismo zabilježili slučajeve da navijači prodaju svoje dionice. Neki s kojima smo razgovarali, kazali su da su dionice Hajduka kupili ponajprije zbog emotivnih razloga: kako bi mogli imati dionicu Hajduka obješenu na zidu. Nisu se nadali da će od toga imati financijsku korist. To su oni koji su kupili po jednu dionicu.
- Neću prodavati dionicu Hajduka, bez obzira na to koliko ona financijski bude vrijedila - rekao je jedan od navijača dioničara.
Krupni dioničari, a među njima je najveći Jako Andabak koji je u Hajduk uložio 14 milijuna kuna, također ne najavljuju da bi se željeli riješiti dionica. Bez obzira na tešku situaciju. Andabak često ponavlja da ulaganje u Hajduk vidi kao dugoročnu investiciju koja bi se na kraju trebala isplatiti.
Postojala je ideja da bi se Hajduk uvrstio na burzu jer bi se tako otvorio prostor za nove investitore. Ali, to je proces koji traži određenu pripremu, a nikad se nije maklo dalje od početne ideje.
Ključan je menadžment
Može li nogomet uopće biti isplativ biznis, pitali smo Gašparevića.
- Može, kao i svaki drugi posao, ali pod uvjetom da imate dobar menadžment koji će postaviti stvari na pravi način. Naravno da se hrvatski klubovi ne mogu uspoređivati s engleskim ili francuskim klubovima, ali kroz inicijalne javne ponude i hrvatski bi klubovi mogli doći do svježeg kapitala.