Tomislav Karamarko teško je pogriješio u strateškim procjenama. Najnovija istraživanja pokazuju da ni HDZ ni on osobno nisu profitirali od referendumske ofenzive koja se s krajnje desne pozicije zavaljala Hrvatskom. Uzdao se: visoko će se vinuti jašući na valu konzervativne navale, a sad se mora spašavati da ga topot njenih kopita potpuno ne pregazi.
Usto, zbog međunarodne zajednice prisiljen je na vlastito prestrojavanje u hodu. Šef HDZ-a odjednom je, potkraj proteklog tjedna, počeo skakati sam sebi u usta, u potpunost relativizirajući svoje prethodne izjave i postupke. Što mu se dogodilo?
Od prvog dana predsjedanja strankom Karamarko HDZ profilira kao desničarsku organizaciju, marginalizirajući ili čak amputirajući umjereno krilo. Iz njegova se kruga svejedno tvrdilo da se stranka ne odriče pretenzija prema centru, ali će se to, najavljivali su, pokazati u drugoj fazi konsolidacije, nakon što HDZ galvanizira svoju poziciju stožerne stranke kompletne desne scene.
Njegovi fanovi u stranci, koji su do jučer redom tvrdili: “Zna Tomo što radi!”, sada su njegovim neočekivanim polulijevim zaokretom malo zbunjeni. Svejedno, šefa stranke, kažu mi, ne treba podcijeniti.
Pritom navode i argumente. Otkako je samo njemu znanim metodama uspio osvojiti vlast u HDZ-u, Karamarko radi na unutarnjem ustroju. HDZ danas funkcionira kao čvrsto organizirana partija, poput vojne formacije. Hijerarhija je postavljena strogo, partijska je stega maksimalna. “Odgovara li takav režim demokratskim strankama, drugo je pitanje”, kaže mi jedan od HDZ-ovih patrijarha. Kao veliki Karamarkov uspjeh navodi se i pobjeda na europskim izborima.
Zaista, HDZ-ova je lista bila superiorna SDP-ovoj, nakrcanoj anonimcima. U HDZ-u velike nade polažu i u “svehrvatski gospodarski forum” koji će se održati u petak i s kojeg namjeravaju poslati dvije poruke: da za razliku od aktualne vlasti imaju rješenje za ekonomski oporavak Hrvatske i da su na tom zadatku kadri okupiti široku stručnu koaliciju.
Međutim, lista Karamarkovih hendikepa mnogo je uvjerljivija. Šef HDZ-a, pokazao je, prvo, nesavladiv manjak liderskih sposobnosti. Može zavladati strankom, ali javnost ga definitivno ne prihvaća. Njegova je nepopularnost postala ograničavajući faktor za cijelu stranku. Kako bi čovjek, koji je konstantno najneomiljeniji političar u državi, mogao biti premijer?
Za razliku od Milanovića, koji je na početku mandata imao zvjezdane trenutke pa su ga podržavali i oni koji za njega nisu glasali, Karamarko se široj publici nikad nije svidio. Referendum o braku potvrdio je da su kapaciteti konzervativne Hrvatske veliki, ali on nije njen lider. Niti će biti.
Drugo, Karamarko je pokazao da ne zna strateški misliti. “On misli u kategorijama agentura i tajne policije, a ne političara, još manje demokrata”, konstatira jedan visokopozicionirani hadezeovac. Pokazuje to i njegov debakl u vezi s recentnim referendumskim inicijativama. Šef je HDZ-a vjerovao da će baš on jahati na čelu desne kolone, a kad ono, dobio je konkurenciju. Desničarenjem je otvorio prostor u koji su uletjeli drugi, sposobniji, beskrupulozniji...
Pokušavajući primijeniti recept Ive Sanadera, koji se preko splitske Rive ubacio u pobjedničku orbitu, suportirao je i ohrabrivao i referendum o braku i protućirilični. Ali nije pokazao sposobnost upravljanja radikalizmima, pa se sada šlepa na njihovu repu.
Ruža Tomašić ukrala mu je igru na europskim izborima. Željku Markić, evo, proglašavaju lidericom desne Hrvatske. Šiju ga dvije žene, što za šefa konzervativne stranke mora biti prilično neugodno. Karamarko se prevario kad je očekivao da će referendumska ofenziva njemu i HDZ-u donijeti korist. Velikoj halabuci unatoč, odnos snaga na političkoj sceni nije se promijenio.
HDZ i dalje mora SDP-u gledati u leđa. Manjak strateških kapaciteta šef je HDZ-a pokazao previđajući da bi mu se desničarska srljanja mogla obiti o glavu i na inozemnom planu. Da bi mogao isprovocirati negativne reakcije s utjecajnih vanjskopolitičkih adresa. Među ostalim i iz kruga europskih pučana. Diplomatski zbor bio je konsterniran grubom opstrukcijom državnog vrha u Vukovaru, kao i Karamarkovim povlađivanjem stožerašima.
Šef je HDZ-a s više strana dobio poruku, koja se ne može prečuti, neka povuče kočnicu. Europarlamentarac Andrej Plenković siguran je, javno je i jasno rekao, da bi “Europska komisija u slučaju održavanja referenduma reagirala, jer EU posebno štiti manjinska prava”. Antićirilični je referendum Karamarkov Lex Perković. Kao što se premijer Milanović mijenjajući režim europskog uhidbenog naloga posvađao s Bruxellesom, tako se i šef HDZ-a svojom podrškom antimanjinskim inicijativama sukobljava s Europom.
Zato je odjednom počeo reterirati. Demantira vlastite stavove. “Tomo sada sam sa sobom vozi slalom, u kojem bi se mogao teško polomiti”, tvrde neki njegovi stranački drugovi, aludirajući na Karamarkov radikalni politički obrat, pravi salto mortale, kako ga, malo ironizirajući, naziva jedan od HDZ-ovih saborskih zastupnika.
Šef HDZ-a, koji je do jučer podržavao antićirilični stožer i kao posve europski opravdavao zahtjev da se manjinska prava uvjetuju sa 50-postotnom zastupljenošću etničkih zajednica, sada referendum proglašava nepotrebnim jer, kaže, “nismo za smanjivanje prava nacionalnim manjinama iz jednostavnog razloga jer su to stečena prava, koja su u trenutku ulaska Hrvatske u EU već bila aktivna”. Tvrdi da je referendumsku inicijativu potpisao kao građanin, a ne kao šef HDZ-a.
Spominje da je to učinio bez odijela i kamera, kao da odijelo, a ne potpis čine čovjeka. Teško se u toj kakofoniji snaći i njegovim suradnicima. “Više ne znamo što nam šef stranke zapravo misli”, gorko se šaleći primjećuje jedan od uglednijih hadezeovaca. “Koji su njegovi stavovi pravi, oni koje zastupa dok je u odijelu ili oni u trapericama?”
Treće, baš kao što u SDP-u kuha nezadovoljstvo Milanovićem, tako se i u HDZ-u stvara svojevrsna opozicija Karamarku. Novost je da se ona počinje javno artikulirati. Pojedini HDZ-ovi prvotimci počeli su javno kritizirati šefa. Što vjerojatno nije rezultat naglog HDZ-ova demokratskog procvata, nego narastanja svijesti da ih Karamarko vodi u brodolom. Tako je Šeks odmah nakon Vukovara otvoreno izjavio da se blokada državnog vrha nije smjela dogoditi.
“Oni koji su to inicirali i sproveli za svaku su osudu”, rekao je. Zatim su Šeks i Davorin Mlakar javno upozoravali da antićirilični referendum ne može proći ocjenu ustavnosti te da Hrvatska ima međunarodne ugovore o pravima nacionalnih manjina, s Italijom i Mađarskom, kojih se mora držati. Kritičke glasove unutar HDZ-a treba gledati kao svojevrsno priznanje da se šef HDZ-a našao pred zidom i suputnici ga sada pokušavaju zaustaviti kako ih sve skupa, zajedno sa strankom, ne bi slupao.