Autori objekata
I zbog toga su arhitekti koji stoje iza tih građevina ostali široj javnosti uglavnom nepoznati. Autori Arene Zagreb su UPI-2M-a, dvorane Spaladium u Splitu 3LHD, dvorane u Poreču Sonja Jurković, Gradske dvorane u Varaždinu AG Planum, Marko Cvjetko i Robert Jonathan Loher, Višnjika u Zadru Marijan Hržić, Gradskog vrta u Osijeku Gordana Domić i Boris Korušnjak te prerađene dvorane u Puli Ljiljana Radulović. Većina je autora, posebno u Poreču, Zagrebu, Splitu i Varaždinu, ostvarila arhitektonski uspješne radove.
Tu bi nepravdu trebala ispraviti i monografija koja je upravo izašla iz tiska, posvećena zagrebačkoj Areni. Monografiju je tiskao izvođač INGRA, urednik je teoretičar arhitekture Maroje Mrduljaš koji je okupio niz suradnika, no glavne su zvijezde monografije sjajne fotografije Jasenka Rasola.
Isplativost uloženog novca
U pozadini svih spekulacija, odustajanja od prvobitnog natječaja, modela javno-privatnog partnerstva, pitanja isplativosti uloženog novca, prokišnjavanja i dobivanja trajne uporabne dozvole, na gradilištu se odvijao život, sedam dana u tjednu, 24 sata dnevno. Danonoćno su se izmjenjivale tri runde radnika. Sve je to Rasol uspio uhvatiti na svojim fotografijama, pa i puno više. Intervjui s ljudima koji su radili na toj građevini, s nizom živopisnih detalja, dodatno podcrtavaju Rasolove fotografije. Fotograf, koji je na sličan način bilježio nastanak MSU, boravio je na terenu godinu i pol dana, u različitim fazama gradnje, danju i noću. Sjajno zapažanje detalja i moć drugačijeg gledanja cjeline karakteristični su za toga 39-godišnjeg fotografa koji zadatku pristupa sa žkombinacijom reportažne i umjetničke fotografije.
Iako je natječaj bio uvjetovan uvezenom formom, na dijelu koji je arhitektima iz UPI-2M-a ostavljen za kreativnost, a to je vanjska fasada, uspješno su obavili posao. Zagreb je dobio vizualni reper na koji je dugo čekao, još od nebodera Cibona 80-ih, i to dobar.
Novi centar
“Htjeli smo postići snažan, čist element u prostoru”, kažu autori. Osnova su vanjske vizure prednapregnuti armirano-betonski nosači “lamele”. Fleksibilnost gledališta, uvjetovana je i činjenicom da će Arena dio vremena služiti sportskim događajima. Naime, prema nekim predviđanjima, ne bude li dvorana zauzeta 200 dana godišnje, neće biti isplativa. Hoće li dvorana na Laništu iskoristiti potencijal kao mjesto sjecišta raznovrsnih interesa, ostaje za vidjeti.
Patricia Kiš
