Mani Gotovac, teatrologinja, hit-spisateljica, bivša intendantica, i jedna od ključnih protagonistica našeg kazališnog života, šefica je ovogodišnjeg Dramskog i popratnih programa na Dubrovačkim ljetnim Igrama o kojima će se razgovarati na tribini na zagrebačkoj Muzičkoj akademiji uoči Dana žena, 7. ožujka. Negdje dva tjedna kasnije na programu riječkog Art-kina Croatia 20. ožujka bit će premijera dokumentarca “Ona, teatar” redateljice Marine Baničević koji se najavljuje kao rad koji daje uvid u profesionalni život prve intendantice u povijesti hrvatskoga teatra. Mani Gotovac otkriva kako isprve nije bila svjesna da redateljica Baničević priprema dokumentarac o njoj.
Bi li Spaić bio sretan?
- Nisam u početku shvaćala o čemu se radi. Mislila sam da riječka televizija snima svako malo neki intervju sa mnom. Jest da su mi rekli kako se radi o dokumentarcu, ali ja u to nisam mogla vjerovati. Zašto o meni? Onda me nazvao Vinko Brešan i onako usput primijetio da su ga zvali da govori o meni. Ajme meni, majko moja, to je onda stvarno, pomislila sam. Nisam dalje ništa i nikoga pitala, nisam se uplitala. I umirala sam od straha. Ovaj tjedan vidjela sam jednosatni film. Jedna mlada filmska ekipa iz Rijeke željela je pokazati posve drugo lice te inače razgalamljene i dosadne Mani Gotovac. Ono lice koje je manje poznato. Jednostavno, bez senzacija, bez skandala, bez šminke. Htjeli su pokazati ženu koja se cijeli život bavi teatrom i doživljava ga na svoj način, uvijek u dosluhu s onim što najviše skrivamo u svom životu. Taj će film na kraju biti skandalozan samo zbog svoje apsolutne neskandaloznosti. I neke obične, male istine - razmišlja Mani Gotovac.
Dramski program Igara, u ovoj godini, proglašenoj godinom francuske kulture u Hrvatskoj, posvećen je prije svega Francuzima te nosi podnaslov “Frančezi prohode”. Rekli bismo da u prijedlogu programa Mani Gotovac postoje dva naslova koji svaki za sebe predstavlja određeni rizik. U prvom slučaju imamo provjerenog redatelja, Ivicu Buljana, no djelo je poteško za scensko izvođenje, riječ je o Houellebecqovim “Elementarnim česticama”, dok je u drugom slučaju “Allons enfants”, prema Vojnovićevoj Dubrovačkoj trilogiji, povjeren Staši Zurovcu, afirmiranom koreografu s malim brojem režija dramskih predstava u karijeri, ovdje pozvanom da kreira hommage Kosti Spaiću.
- Staša Zurovac je režirao Krležin “Sprovod u Theresienburgu”, Genetove “Sluškinje”, “Makedonsku krvavu svadbu”. Režirao je u Splitu, na Brijunima, u Zagrebu i Skoplju. Sve sam vidjela. Bi li Kosta time bio zadovoljan? Ne znam. Znam samo da bi se u jednom našli: Staša ne može živjeti bez glazbe, a Kosta nije mogao bez sviranja violine. I danas, nakon toliko godina, odzvanja mi Dubrovnikom ta njegova violina. Slušat će je i Staša. “Elementarne čestice” su na repertoaru u Parizu već dvije godine i stalno su rasprodane. Proslavile su se i na festivalu u Avignonu.
Možda nijedan suvremeni pisac nije tako zaokupljen nedostatkom ljubavi u današnjem svijetu kao kontroverzni Michel Houellebecq .
Houellebecqov redatelj
Ovaj čudotvorac romana ljubav traži posvuda. Iako se to ne čita na prvi pogled. Ipak, gubitak ljubavi autor doživljava kao gubitak same ljudskosti. Čuvati je znači čuvati ono čovječje u nama. “Čestice” završavaju rečenicom: “Ova je knjiga posvećana čovjeku“.U tom kontekstu zbivat će se i Buljanova predstava na napuštenoj plaži u Kuparima. U ovom trenutku ne vidim hrvatskog redatelja pozvanijeg od Ivice Buljana da režira Michela Houellebecqa - argumentira teatrologinja.
O Pascalu Bruckneru
I u sklopu programa “Pisci na Igrama” dogodit će se nekoliko scenskih uprizorenja. Posebno je zanimljivo uprizorenje fragmenta iz romana “Ledeni mjesec” u režiji Paola Tišljerića kojemu će kao počasni gost Igara prisustvovati sam autor Pascal Bruckner. Uprizorenje će se dogoditi na brodu koji će isploviti iz Gruža. Zamisao je atraktivna, međutim, oštriji kritičari rekli bi da se Mani Gotovac ponavlja: “Gorki, gorki mjesec” prema Bruckneru već je radila u ITD-u. Što Mani Gotovac na to ima reći?
- Ne mogu reći, mogu se samo nasmijati. To može primijetiti samo netko tko nema pojma o teatru. Kada je napisan taj roman i odmah potom izveden kod nas, igrali smo ga kao kritiku na razne posljedice revolucije iz 1968. Danas, kada je već riječ o klasičnom djelu, otkrivamo u njemu pitanje frigidnosti. I to na svakom planu: idejnom, vizionarskom, ljubavnom… Mogli smo igrati najnoviji Pascalov roman ‘Dobar otac’, ali on se ne bi uklopio u koncept ovogodišnjih Igara - smatra jedna od šefica Igara.
Osim Brucknerova gostovanja, govorka se da će Dubrovnik posjetiti Michel Houellebecq te Jean Paul Gaultier u čast kojeg bi trebao biti upriličen performans u popratnom programu.
- Još uvijek smo u pregovorima oko dolaska velikog pisca i slavnog dizajnera - otkriva Mani Gotovac.
U knjizi “Fališ mi” 2011. pisala je o glumici Editi Majić. Nedavno je na jednoj Književnoj tribini opet spomenula glumicu, danas sestru karmelićanku. Govorila je o Editi Majić kao o ženi koja je “proživljavala nesretnu ljubav i povremeno se spašavala opijatima”. U tom kontekstu Mani sada čini i usporedbu sa samom sobom.
- I ja sam se za vrijeme silnih napada u Splitu spašavala alkoholom - priznaje Mani Gotovac. Oglasila se, međutim, i sama Edita Majić, posredstvom odvjetnika i pismom u kojem kaže da je bila u sretnoj vezi, te da nije bila ovisnica o heroinu.
Redovnice i advokati
- Moje izjave zbog kojih me cipelare nisu točno interpretirane. Pisala sam u knjizi o Editi kao o ljubavnici života i teatra, sretnoj i nesretnoj ženi. Umorna sam, vjerujte, od laži i licemjerja. Pogledajte na Facebooku, govore i svjedoci, oni koji su bili na toj Književnoj tribini. A oni kažu ono što sam ja govorila. Javljaju se i gospođe koje primjećuju kako su “mislile da se časne sestre u samostanima mole, vjeruju, vole ljude ma kakvi bili, razumiju, toleriraju, ne svađaju, ne viču preko odvjetnika… ali očito, kažu, prevarile su se. Moram odmah i sada završiti ovu priču. Poznajem Editu Majić kao veliku glumicu i divnu ženu. Ne poznajem, ne znam, nisam je vidjela kao Mariju od Križa. Zato o tome ne mogu ni pisati ni govoriti. Jako mi je žao ako su do Marije od Križa doprle glasine njezinih anonimnih prijatelja. Želim joj iskreno, po dubini, samo ono što želim i sebi: želim joj mir i ljubav.