Nepotizam je favoriziranje srodnika (pa i prijatelja ili „zemljaka“), umjesto napredovanja po sposobnostima i zaslugama. Okosnica feudalizma, ali i mafije, nepotizam je prijetnja demokraciji, jer koncentrira moć u rukama jedne obitelji ili familijarne klike, nauštrb raspodjeli moći po kvalifikacijama. Obrasci nepotizma su i „političke dinastije“ od Atene do Washingtona, čak i u tzv. egalitarizmu (obitelj Kim u Sjevernoj Koreji).
Nepisano geslo nepotizma glasi: „Pomoći svome!“ Pavao V je svojoj obitelji prebacio oko 4 posto ukupnog imutka Svete Stolice.
U korijenu izraza je latinska riječ „nepos“ koja po Marevićevu Rječniku znači bilo unuka, bilo nećaka (u Splitu: neputa, u Dubrovniku: nepuča).
Pojam je stvoren u feudalno skrojenoj papinskoj vlasti. Funkcija „kardinala nećaka“ bila je uobičajena sve dok Inocent XII nije bulom osudio i zabranio nepotizam. Bilo je među kardinalima nećacima i silovatelja, ali i svetaca (Carlo Borromeo, kardinal nećak Pija IV).
Benedikt VIII imenovao je kardinalima i nećaka i dva brata. Klement VI proglasio je kardinalima odjednom šest nećaka. Kalikst III imenovao je kardinalima dva svoja nećaka, jedan od njih je postao papom kao Aleksandar VI, pa je kardinalom imenovao svoga maloljetnog sina te brata jedne od svojih ljubavnica, koji je postao papa Pavao III. Kardinal nećak Siksta IV postao je Julije II, pa se stricu odužio Sikstinskom kapelom.