Uz zvuke pjesme „Tiho noći moje zlato spava“ na zagrebačkom Miroševcu preko tisuću ljudi oprostilo se od dviju nerazdvojnih sestara Vukosave Goranović i Milice Zebe, a čije je živote prije točno sedam dana na kućnom pragu na zagrebačkom Žutom bregu mučki ugasio još uvijek nepoznati likvidator.
Shrvani najuži članovi obitelji, niz čije su se obraze slijevali potoci suza, skamenjeno su promatrali okupljeno mnoštvo koje je sestrama došlo odati počast. Od svoje voljene Milice oprostio se i njezin suprug Stipo, kojeg su dovezli iz bolnice, a koji je pukim slučajem izbjegao sigurno smrt iako je i njega ubojica ranio. Vukosavin sin Slavko, pak, kojem je ubojica samim činom poslao stravičnu poruku davši mu do znanja da se poslovi iz prošlosti ne zaboravljaju, punih sat vremena koliko je trajao posljednji ispraćaj, lijevu je šaku čvrsto stiskao i sa njome prividno držao pod kontrolom čitav nakupljeni bijes i očaj, dok je u drugoj držao crvenu ružu.Pogleda punog bijesa pitao se, baš kao i prisutno mnoštvo: „Je li ubojica među nama?“.
Sigurnost im je, međutim, ulijevala policija čiji su pripadnici u civilnoj odjeći nenametljivo držali pod okom sve prisutne, pratili svaki sumnjivi korak, potez... Od dana mučkog ubojstva obitelji je dodijeljena zaštita. A počinitelj? On se i dalje skriva. Bježi pravdi dok svjedoci koji su ga vidjeli - Miličin muž Stipo i susjeda koja ga je zamijenila za prolaznika te mu se obratila da pomogne - pregledali su na tisuće fotografija iz policijske arhive o možebitnom počinitelju. Ali sve je to bezuspješno. Kao da se još uvijek, unatoč nizu indicija koje je s njima podijelio sin ubijene Vukosave, i dalje tapka u mraku.
-Bile su pune veselja. Nerazdvojne su bile za života. Stradale su dok su pekle kolače. Nerazdvojne će biti i u idućem životu - prokomentirale su kratko njihove prijateljice dok su u raku polagali dva lijesa.