Ako se netko svih ovih godina pitao zašto je kultni ženski japanski trio Shonen Knife, osnovan 1981. godine u Osaki, bio najomiljeniji bend Kurta Cobaina te stekao naklonost Sonic Youtha i raznih drugih američkih sastava koji su obradili neke njihove pjesme, odgovor je nakon zagrebačkog koncerta posve jasan.
Ne sjećam se kad sam posljednji put na pozornici vidio nešto tako slatko kao što su to bili Shonen Knife u Malom pogonu Tvornice kulture. Njihov pristup punku pod izrazitim utjecajem Ramonesa toliko je iskren, nevin i zaigran da se teško oteti dojmu kako njih tri gitare i bubnjeve tretiraju kao curice kantice i lopatice u pješčaniku, iako gitaristica i glavna vokalistica Naoko svira već dulje od 30 godina, dok su bubnjarka Emi i basistica Ritsuko u bendu posljednjih dvije, odnosno deset godina.
Banana čips i Ramonesi
Kad dižu prste u zrak poput đavoljih rogova, to je toliko benigno, seksi i simpatično da ih čovjek instantno želi zagrliti i kupiti im i sladoled i lizalicu i čoksu i gumi bombone. Uostalom, kako instantno ne zavoljeti bend koji pjeva o banana čipsu, rock’n’roll torti, sushi baru, twist Barbie i o tome kako su one mačkice i superdjevojke, a sve to uz punk ritam i čiste bubblegum-pop melodije između kojih stavljaju potpuni znak jednakosti, baš poput svojedobno Ramonesa, Rezillosa i Buzzcocksa.
Zamjetan je i utjecaj rane faze Beatlesa, 60’s girl-sastava poput The Ronettes ili The Shangri-Las pa Joan Jett te garage-punk bendova 60-ih, pa čak i grunge-rocka čiji su junaci obožavali Shonen Knife. Često se previđa da je punk u izvornoj ‘77 formi zagovarao povratak troakordnoj i trominutnoj formi pop pjesme, no Shonen Knife efektno upućuju baš na tu ulogu i punka u povijesti rocka pri čemu smo u Tvornici kulture u subotu navečer - najsnažnije kad su izvele “Rock’n’roll Highschool” i “Rockaway Beach” - možda bili najbliže onom osjećaju koji su stariji Zagrepčani imali sredinom 60-ih kad su ovdašnji “električari” svirali obrade Beatlesa i drugih beat-bendova iz ere “kad je rock bio mlad”.
Tarantinove miljenice
Možda bi za ovdašnju rock scenu bilo bolje da je na tome i ostalo jer nisu li Shonen Knife, koje sviraju izrazito američku glazbu na svoj japanski način, jedan od onih primjera da je u svijet najlakše izaći s nečim univerzalno razumljivim na potezu od Osake do, eto, Zagreba u koji ih obavezno valja dovesti barem još jednom, a premijerno i Tarantinove miljenice The 5.6.7.8.’s.