Osim što uljepšavaju ljetne noći i navode nas da sebi u bradu mrmljamo onu poznatu pjesmu Vladimira Nazora, cvrčci mogu biti korisni. Ako smo vani, a uza se nemamo mobitel ili termometar, oni nam mogu ‘reći‘ kolika je temperatura zraka.
Bila je 1897. godina kada je američki fizičar Amos Dolbear objavio članak ‘Cvrčak kao termometar‘ u časopisu The American Naturalist. U njemu je predstavio prilično jednostavnu jednadžbu koja omogućava da se frekvencija glasanja cvrčaka poveže s temperaturom.
Cvrčci su jedna od onih životinja koje se kolokvijalno nazivaju hladnokrvnim. U znanosti to znači da - za razliku od sisavaca - nisu sposobni sami regulirati svoju tjelesnu toplinu, pa ona ovisi o njihovom okruženju. Došao je do jednadžbe (Cpm/5) - 9 = T, kojoj Cpm predstavlja broj zvukova u minuti, a T temperaturu okoline u tom trenutku.
Međutim, postoji jedan nedostatak kada je ova jednadžba u pitanju, a to je da Dolbear nije precizirao s kojom vrstom cvrčaka jeo na točna. Iako su kasnija istraživanja utvrdila da je to vjerojatno bio cvrčak Oecanthus fultoni, danas je nemoguće sa sigurnošću znati o kome je riječ, piše National Geographic.
Poznavanje točne vrste je veoma važno jer se prilikom proračuna mora uzeti u obzir da kod nekih vrsta na učestalost proizvođenja zvukova ne utječe samo temperatura, već i drugi faktori važni za njihov metabolizam: njihova starost, uspjeh u parenju... Izračun temperature izgleda otprilike ovako: najprije zapišite koliko puta u minuti čujete cvrčka - s obzirom na to da pozadinska buka može smetati, najbolje je da se broji u vremenskom okviru od deset sekundi, koji se onda pomnoži sa šest.
Važno je imati umu i još nešto o samim cvrčcima: oni proizvode zvukove kad je zrak topliji od 15 stupnjeva Celzijusovih, a kad ona skoči na 36, ritam se smanjuje. Na 40 stupnjeva prestaje, pa je rezultat ispravan samo ako je temperatura između 15 i 3 stupnjeva Celzijusovih.