Kakva bi to neugodna situacija bila kada bi jedan sudac Ustavnog suda Republike Hrvatske morao na nadležnom austrijskom sudu objašnjavati je li kao lobist i savjetnik Hypo banke 2007. primio 210.000 eura za ishođenje prenamjene zemljišta u Šimunima na otoku Pagu. Bez ugovora. Na crno. Bez prijave prihoda poreznoj upravi.
Bi li mu suci Zemaljskog suda u Klagenfurtu povjerovali da je tada radio pro bono za banku, kako tvrdi, iako drugi svjedoci i okrivljenici kazuju drugačije - da je on bio jedan od trojice “hrvatskih političara” koji su na ruke dobili po 210.000 eura?
Davorin Mlakar, novopečeni sudac Ustavnog suda RH, kako sada stvari stoje, izbjegao je tu situaciju. Ali ne zbog toga što je njegova uloga u predmetnoj aferi sporna. Dapače, na austrijskom suđenju nekadašnjem šefu Hypo banke Josefu Kircheru i dvojici suoptuženih austrijskih poduzetnika tužiteljstvo i obrana su se usuglasili da je isplata ukupno 630.000 eura trojici hrvatskih lobista, Mlakaru, Josipu Vresku i Danijelu Ropušu, nesporna te da stoga nema potrebe da svjedoče na sudu. Barem za sada.
Hrvatski lobisti
Treba napomenuti da su isplate trojici Hrvata samo dio puno šire priče vezane uz zemljište u Šimunima, ali i izvlačenje novca iz Hypo banke kojim su na crno plaćane razne usluge.
Ukratko, Kirchera se tereti da je sudjelovao u “stavljanju na stranu”, odnosno u posebno osnovanu tvrtku Monarola u Lihtenštajnu oko dva mjilijuna eura iz jednog drugog posla. Od tih sredstava, 1,7 milijuna eura, sukladno dogovoru sa svojim tadašnjim šefovima u Hypo Grupi, Kircher je trebao potrošiti za ishođenje prenamjene Hypova zemljišta u zelenoj zoni u Šimunima. Prema optužbi, cijeli je posao Kircher pokrio fiktivnim ugovorima i računima sa svojim partnerima, austrijskim poduzetnicima Alexom Kropiunigom i Arnoldom Schleschitzem, preko kojih se novac podizao u gotovini. Uz 630.000 eura isplaćenih trojici lobista u Hrvatskoj, Kircher, Kropiunig i Schleschitz međusobno su podijelili ukupno oko 750.000 eura, otprilike u jednakim iznosima.
Zanimljivo je i da je preostalih 300.000 eura, kako prozilazi iz istrage austrijskog Saveznog kriminalističkog ureda, u gotovini isplaćeno za usluge medijskog izvještavanja o Hypo banci u Hrvatskoj, izvjesnoj muškoj osobi čiji identitet, prema dostupnim podacima, nije utvrđen.
U svakom slučaju, prvooptuženi Kircher negira samo dio optužbe koji se odnosi na osobno bogaćenje i tvrdi da nije uzeo 254.000 eura. Ni Kircher ni ostali uopće ne spore da su angažirali Ropuša, Mlakara i Vreska te da su im u lipnju i srpnju 2007. isplaćeni honorari, svakom po 210.000 eura u tri rate po 70.000 eura. Austrijska policija i tužiteljstvo provjeravali su okolnosti tih isplata i ispitivali hrvatske “lobiste” kako bi utvrdili jesu li uistinu pružene konkretne usluge, ali i je li se možda radilo o podmićivanju državnih i lokalnih dužnosnika. Unatoč određenim sumnjama, nije bilo nikakvih dokaza da bi se radilo o kaznenom djelu davanja mita.
Iako su sva trojica inače obnašala visoke funkcije u državnoj i lokalnoj upravi, ustanovljeno je da u vrijeme “lobiranja” nisu bili ni na kakvim funkcijama, osim što je Vresk, tada odvjetnik, upravo u veljači 2007. imenovan članom Državnog izbornog povjerenstva. Sva trojica su istražiteljima ispričala što su poduzimali kako bi se spomenuto zemljište prenamijenilo u zonu turističke izgradnje, pa je u konačnici i došlo do prenamjene dijela zemljišta, čime je višestruko povećana njegova vrijednost. Tako je Hypo banka došla do željenog rezultata, a angažman hrvatskih “lobista” pokazao se opravdanim. Dokaza da su isplaćena sredstva dalje korištena za eventualno podmićivanje donositelja odluka po pitanju prenamjene nije bilo. Austrijske istražitelje to zapravo nije previše ni zanimalo jer ni u jednom trenutku nisu zatražili pomoć hrvatskih kolega.
Zabilježba spora
Zanimljivo je napomenuti da ni Ropuš, ni Vresk, ni Mlakar, opisujući što su sve poduzimali, zapravo nisu dali konkretno objašnjenje kako je na koncu dio zemljišta “upao” u zonu turističke izgradnje. Tako ispada da su oni samo na temelju prostornih planova i ostale dokumentacije uspjeli objasniti nadležnima u lokalnoj upravi i Ministarstvu da dio zemljišta Hypo banke nije u čistoj zelenoj zoni, što je onda, eto, i prihvaćeno.
Pritom je posebno zanimljiv iskaz Josipa Vreska koji je govorio kako je kao odvjetnik s pravničke strane sve pripremao. No, kako je sam potvrdio, uopće nije primijetio da na zemljištu postoji zabilježba spora po tužbi ranijih vlasnika.
Što se tiče isplate honorara, Ropuš i Vresk potvrdili su primitak novca. Obojica su tvrdila da na honorar nisu ni računali te da su Kircher i njegov posrednik Kropiunig bili protiv potpisivanja odgovarajućeg ugovora. Spomenuti Austrijanci tvrde, pak, da su Hrvati inzistirali na tome da isplate idu na ruke. U svakom slučaju, Ropuš i Vresk nisu ove honorare prijavili poreznoj upravi kao prihod. Ni Davorin Mlakar. Međutim, Mlakar tvrdi da honorar nije ni ugovorio ni primio.
Svjedoci: uzeo je
- Od 2005. do 2009. radio sam kao privatni konzultant, a u tom sam periodu kontaktirao i s gospodinom Kircherom vezano uz angažman za potrebe Hypo grupe. Moj je zadatak bio da procijenim ima li njihova nekretnina na Pagu kapacitet i perspektivu da je Hypo grupa zadrži. To sam za njih napravio besplatno. Ništa nisam naplatio imajući u vidu da bi to mogao biti početak suradnje s Hypo grupom - izjavio je Mlakar prošle godine za Jutarnji list kada smo objavili priču o ovoj aferi. No, Kircher, Kropiunig, Ropuš i Vresk tvrde drugačije. Posljednja trojica opisala su i konkretnu situaciju iz lipnja 2007. kada su se sastali na odmorištu Krapina na autocesti Zagreb - Macelj. Tada je Kropiunig predao kuverte s posljednjim dijelom honorara po 70.000 eura Ropušu i Vresku, ali i Mlakaru, kako tvrde svi involvirani osim samog Mlakara.
- Dat ću pojašnjenje kada budem smatrao da je to potrebno, bilo je sve što nam je ustavni sudac Davorin Mlakar rekao kada smo ga jučer zamolili da prokomentira i razjasni svoju ulogu u ovom slučaju.