Dugih je i mučnih šesnaest godina prošlo, i sedam se vještačenja na sudu pritom obavilo da bi Splićanka Dijana Aničić sada napokon dobila službenu potvrdu za ono što je znala od prvog trenutka, od toga kobnog 15. kolovoza 1998.
Za smrt njezina sina Tonija pri porođaju, utvrdili su vještaci, krivi su liječnici. Oni su pogriješili. Na Općinskom sudu u Sinju ovaj je tjedan vještačenje, naime, potvrdilo navode iz optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu i srušilo brojne proturječne iskaze svjedoka obrane. Ginekologe dr. Tomislava Strinića i dr. Borisa Delića tužitelji terete za smrt nerođenog blizanca u KBC-u Split.
Prespora pravda
Duje, pak, Tonijev brat blizanac koji je rođen kao teški invalid, jer je pri tom porodu zbog nedostatka kisika pretrpio teško oštećenje mozga, pravdu neće dobiti.
Kazneni progon u njegovu je slučaju otišao u zastaru.
Gorka je stoga i još nesigurna ova pobjeda Dijane Aničić.
- Nema dovoljno jakih riječi koje bi opisale to kako se osjećam - kaže mi dok razgovaramo o nalazu vještaka. Sada kada zna rezultate analize koju su obavili dr. Mario Podobnik, dr. Josip Škavić i dr. Stanko Jukić, nije sigurna da joj je išta lakše.
Prvoga joj sina, kaže, ništa neće vratiti, a Duje se nikad neće oporaviti. Kad je čula vještake koji govore da se Toni satima gušio u plodnoj vodi pozlilo joj je.
- Meni nikad nije bio cilj nekoga uništiti. Želim da se ovakve stvari više ne događaju, to mi je motiv, bez obzira na ogorčenost koju proživljavam - govori Dijana. U jednom od prijašnjih razgovora koji smo vodili u svibnju u Splitu, prije nego što su rezultati vještačenja bili poznati, priznala je kako ju je najviše pogodilo to da joj se nitko nakon porođaja nije ni obratio.
- Da su mi tada rekli ‘krivi smo, oprosti, kako ti možemo pomoći’, ili da su mi rekli da nisu krivi, da su me tretirali kao ravnopravno ljudsko biće, nikad ne bih tužila bolnicu. Samo sam tražila malo ljudskosti i poštenja, da me netko pogleda u oči - rekla je tada.
Isto ponavlja i sada.
Upozorenje drugima
- Nadam se da će se liječnici prema pacijentima ponašati obzirnije te pokazati ljudskost i toplinu. Ovo se nikad više ne smije ponoviti. Dijana Aničić, tada još Malenica, došla je, nakon uredne trudnoće, i devet, kako ih opisuje, sretnih mjeseci punih strepnje i velikih planova, u KBC Split roditi zdrave blizance, a iz bolnice je izašla s jednim mrtvim sinom, a drugim teškim invalidom.
Devet sati muke
Život joj se u tih devet sati, dok nije porođena hitnim carskim rezom, zauvijek promijenio. Otad vodi iscrpljujuću bitku da dokaže da nije točno, kako tvrde optuženi liječnici, da je Toni umro 24 sata prije porođaja i u bolnicu stigao mrtav, nego da je uzrok njihova pogreška pri porodu. Dijani su danas 43 godine, samohrana je majka koja se bez pomoći bivšeg supruga, i u samom početku bez pomoći institucija, već 16 godina danonoćno brine o Duji. No, Dijana je i predsjednica udruge Anđeli, koja se brine za nepokretnu djecu i koja je nakon duge medijske borbe uspjela, 2007. godine, natjerati bivšu Sanaderovu Vladu da donese zakon kojim se roditeljima takve djece priznaje status njegovatelja. U Splitu je uspjela pokrenuti prvi vrtić za nepokretnu djecu, prvi multiosjetilni park za njih, a stigla je organizirati i slanje humanitarne pomoći u poplavljenu Slavoniju.
Lažno svjedočenje
- Sada se pitam hoće li tužitelji pokrenuti kazneni progon zbog lažnih svjedočenja svih onih koji su tvrdili da liječničke pogreške nije bilo - kaže Dijana. Suđenje se nastavlja, a vrlo brzo i privodi kraju, za 15 dana, koliko je sudac Željko Gusić dao okrivljenicima da sastave žalbu na zadnje vještačenje, ako je imaju.
CTG nalaz pokazuje da je dječak u bolnicu stigao živ
Kombinirano vještačenje Podobnika, Škavića i Jukića potvrdilo je da je, unatoč tvrdnjama ginekologa koji su porođaj obavili, Toni pri dolasku u KBC Split bio živ. Taj nalaz potvrđuje optužnicu u kojoj stoji kako je dječak preminuo oko 17.45, tri sata prije hitnog carskog reza koji je na Dijani izveden. S obzirom na to da je Dijana Aničić u bolnicu stigla u 12 sati, pretpostavlja se da je Toni gotovo šest sati proživljavao agoniju u majčinoj utrobi, a nitko nije reagirao. Drugi je blizanac Duje, koji je danas živ, od posljedica poroda stopostotni invalid koji se ne može kretati, govoriti, sam jesti i obavljati osnovne ljudske funkcije. Glavni dokaz da je Toni u bolnicu stigao živ jest CTG nalaz koji je napravljen na bolničkom odjelu, a koji je nakon poroda bio zagubljen i misteriozno se pojavio među dokazima nakon desetak godina. Vještaci su svojim zaključkom pobili iskaz perinatalne patologinje koja je svjedočila da je blizanac preminuo jedan dan prije dolaska u bolnicu.