Prema nekim podacima, u Karlovcu je ranih devedesetih godina u zrak dignuto oko 300 nekretnina i pokretnina u vlasništvu Srba, po čemu je grad bio rekorder.
Na optuženičku klupu 1992. godine policija je posjela četvorku, alatničara Danijela Kusturina, radnika Darka Kučinića i policajce Darka Skupnjaka i Berislava Ferića, kojoj je tijekom suđenja dokazana odgovornost za 30 objekata, pa su osuđeni na zatvorske kazne. Koji mjesec kasnije odlukom predsjednika Franje Tuđmana oni su pomilovani, Kusturin u potpunosti, Kučiniću je kazna pretvorena u uvjetnu, dok su preostala dvojica oslobođena izdržavanja neizdržanog dijela kazne. Većina vlasnika nije od države zatražila odštete, no na Općinskom sudu u Karlovcu nedavno je nepravomoćno okončan prvostupanjski sud jedne obitelji koja to jest učinila, ali su tužitelji, čim su vidjeli presudu, gorko zažalili.
Mirjana Marjanović i sin Milenko podnijeli su tužbu 2011. godine, malo prije zastare, protiv Danijela Kustura (ranije Kusturin), zatraživši milijun kuna s kamatama za uništenu pizzeriju Papiga u četvrti Grabrik i 5000 eura izgubljene dobiti za svaki mjesec od listopada 1991. godine do kolovoza 1996., kada su taj objekt prodali u roh-bau stanju, pa na sav taj iznos i kamate, u konačnici bi se tu radilo o četiri milijuna kuna teškom odštetnom zahtjevu. No, karlovački sud nije dosudio u njihovu korist, pa moraju Kusturu, ako presudu potvrdi viši sud, isplatiti troškove postupka, zbog visoko podignutog odštetnog zahtjeva i taj je trošak vrtoglav - 398.477,50 kuna. Marjanovići su došli s argumentima da je Kustur 11. listopada 1991. postavio dvije eksplozivne naprave, od čega je lokal s inventarom, kao i skladište s robom, u potpunosti uništen. Kažu da su ostali bez mjesečnog prihoda od 10.000 maraka. Napominju da je Kustur pravomoćno osuđen za to, što on ne spori, priznajući da je s Kučinićem postavio dva eksploziva, pri čemu je nastala šteta od, tada je procijenjeno, 300.000 HRD-a, ali spori da je uništen baš sav inventar, pribor, pa i zidovi. U međuvremenu je prostor promijenio vlasnika te je u potpunosti obnovljen, zbog čega je nemoguće obaviti relevantno vještačenje. Iskazima svjedoka te dokazima utvrđeno je da je lokal bio miniran te da je u potpunosti bio uništen zajedno s inventarom, uslijed eksplozije koja se dogodila 15. listopada 1991. godine, ali da nije moguće utvrditi oštećenja koja su nastala u toj eksploziji, zato što je u istom objektu bila eksplozija dva mjeseca ranije. Sud je naveo da tužitelji nisu dostavili dokumentaciju, niti predlagali druge dokaze temeljem kojih bi se barem posredno moglo zaključivati o konkretnoj šteti, već su predložili saslušanje tužitelja i financijsko vještačenje. Knjigovodstveni je vještak u skladu s tim preračunao iznos od 300.000 HRD-a koji se u toj presudi spominjao te je ispalo da bi šteta iznosila - ni 2800 eura, odnosno 21.000 kuna.