Malo se toga unatrag godinu dana promijenilo u životu Jadranke Despić. Majka Frane Despića, mladića ubijenog u parku Ribnjak, i dalje se potpuno sama bori s institucijama za istinu o svom sinu. Uporno i tvrdoglavo, kao i uvijek, iz tjedna u tjedan piše sudovima, traži odgovore od policije, podsjeća novinare da ne zaborave njen slučaj. I dalje nema dlake na jeziku.
Prošlo je točno pet godina, ali sina još nije oplakala.
- Kažu da vrijeme liječi sve rane, ali ništa od toga. Svakim danom je sve gore, a netko štiti ubojicu - kaže Jadranka. Odluka o pokretanju novog postupka protiv osumnjičenog za ubojstvo već godinu dana čeka odluku Vrhovnog suda.
Novi postupak dao bi joj, kaže, nadu da će netko na kraju odgovarati za zločin.
Slučaj Frane Despića šokirao je javnost 16. ožujka 2008. Noć prije jedva punoljetni Frane je u masovnoj tučnjavi u praku Ribnjak uboden sedam puta, prerezan mu je vrat, a slomljena su mu i rebra. Ostali sudionici tučnjave su se razbježali i u policiju su privođeni tijekom noći. Jutro poslije mediji su izvijestili da se policiji u pratnji oca predao i Aleksandar Koprenica, tada u dobi od 23 godine. Prve informacije su govorile kako je priznao da je ubo Franu, te je istražitelje odveo do koša za smeće u koji je odbacio nož koji je te večeri imao sa sobom.
Preokret za misterij
Međutim, ubrzo se dogodio preokret u slučaju, prvi od mnogih koji će smrt Frane Despića pretvoriti u misterij. Kaznenu prijavu koju je policija podnijela protiv Koprenice odbacilo je tužiteljstvo zbog nedostatka dokaza. Na nožu nije bilo otisaka ni tragova krvi, nitko od 30 prisutnih, što zvuči nevjerojatno, nije vidio trenutak uboda, a vještačenja su pokazala da nema dovoljno konkretnih dokaza. Postupak protiv osumnjičenog Koprenice je obustavljen.
Javnost je ostala podijeljena. Frane Despić, njegov brat Ante i ostatak društva prikazani su u prvim izvještajima kao ekstremni navijači Dinama, a istraga je pak pokazala da su upravo oni započeli tučnjavu koja je završila tragičnim posljedicama. Neki od njih to su pred istražiteljima i sami priznali. Spominjao se i Franin dosje prema kojem je već prije bio upleten u slične incidente. Dio javnosti stao je na stranu napadnutih, spominjala se nužna samoobrana, te da su napadači “ ionako dobili što su zaslužili”. Slučaj je potaknuo tek djelomično uspješan marš mira u kojem su se trebale okupiti majke maloljetne djece s ružama u rukama kako bi spriječile osvetničke pohode koji su anonimno najavljivani. Unatoč velikom broju medija, došao je samo manji broj žena. Pojačane ophodnje interventne policije vikendom su kontrolirale noćna okupljališta mladih kako bi se eventualni napadi na vrijeme spriječili. Ulje na vatru dodao je anonimni mail u kojem je netko “u ime Bad Blue Boysa”, kojima je Despić pripadao, najavio da će “pomesti” grad od pankera, darkera i sličnih subkulturnih grupa, ali njega su se BBB-i službeno odrekli i umjesto toga, želeći ukazati na apsurdnost situacije, pojavili se s metlama na Dolcu koji su, kao i Jelačić plac, pomeli - samo od prljavštine. Situacija se brzo smirila, a pet godina poslije stvari stoje nešto drugačije. Jadranka Despić tvrdi da je bila u kriminalističkoj policiji u Heinzelovoj, gdje je na uvid tražila dosje svog sina i ispostavilo se da nema ranijih prekršaja i kaznenih djela.
Dosje mu je čist
To joj je rekao inspektor koji je vodio slučaj. Unatoč utvrđenim činjenicama, Jadranka kaže da njen sin nije bio napadač nego da je sukob izbio zbog međusobnih provokacija. Čak sedam rana i prerezani vrat Frane Despića za nju znače da ubojica nije djelovao u samoobrani.
- Ma, dvojica su ga držala, a treći ga je izbo - uvjerena je Jadranka Despić.
U jedinom telefonskom razgovoru za Jutarnji list prije dvije godine Koprenica je rekao da se kobne večeri sjeća samo kroz maglu i da nikada nije priznao da je ubio Franu. - Sjećam se da sam mahao nožem jer sam se branio - rekao je i poklopio.
Jadranka je sve ovo vrijeme detaljno pratila daljnji razvoj događaja. ŽDO je još u siječnju lani Županijskom sudu poslao zahtjev za obnovu postupka. Početkom ožujka Županijski sud prihvatio je novi dokaz i taman kad je mama Despić zaključila da će slučaj ponovno oživjeti, na to se Vrhovnom sudu žalio Aleksandar Koprenica.
I otada je sve stalo.
Ni nakon godinu dana Vrhovni sud nije odlučio o žalbi, pa se tako ne zna hoće li postupak biti ponovno pokrenut ili će se uvažiti Kopreničina žalba.
- Možda nemam školu kao oni, ali čovjek ne mora biti posebno pametan da zaključi da se namjerno oteže s ovim slučajem. Moj je sin stigmatiziran kao nasilnik i huligan iako mu je dosje čist, govorili su da je dobio što je zaslužio iako je surovo ubijen, a suprotstavljeno društvo očito je cijelo vrijeme znalo istinu i svi su šutjeli. Ubojica je na slobodi - kaže Jadranka.
Objašnjava da je u jednom trenutku dobila dopis Županijskog suda kako će se dokazi, dakle odjeća upletenih, vratiti vlasnicima, a nož Aleksandra Koprenice dati na uništavanje. Na to su se ona i majka drugog ozlijeđenog, Franina prijatelja, žalile i tako spriječile, tvrdi, uništavanje važnog dokaza.
‘Samo želim istinu’
- Ako se sada postupak pokrene, a nož je u međuvremenu uništen, što bi onda bilo? Ne smijem ni na trenutak prestati gurati ovaj slučaj, potpuno sama - kaže.
Slučaj Despić pun je kontradiktornosti. Policija je privela ukupno 29 osoba. Nitko do svjedočenja djevojke T. D., pa čak ni Despićevo društvo, kako su sami iskazali, nije vidio trenutak ubojstva. Tužiteljstvo je provelo sedam različitih vještačenja, a niti jedno nije dalo konkretne rezultate koji bi osudili Koprenicu. Nađeni nož nije imao tragove Franine krvi. Policijska istraga pokazuje da su Franini prijatelji priznali da je ipak netko od njih započeo tučnjavu.
- Molio sam ih da to ne rade, ali nisu me slušali - rekao je jedan od njih.
Jadranka Despić ponavlja na kraju isto što i zadnjih pet godina. - Samo želim znati istinu.
‘Koprenica ga je ispikao nožem!’
Lani se slučaj ubojstva Frane Despića, također na obljetnicu, ponovno preokrenuo.
Naime, istražitelji nisu odustali od potrage za novim dokazima i u konačnici su uspjeli doći do iskaza jedne od djevojaka koje su te večeri bile u društvu u kojem je bio i osumnjičeni Koprenica.
Zanimljivo da T. D. tijekom prve 20-mjesečne istrage nije uopće bila ispitana, ali je, kada je konačno pozvana, slučaju dala novi vjetar u leđa. Osamnaestog siječnja prošle godine ona je u ŽDO-u Zagreb rekla da je kobne večeri bila na piću na Zrinjevcu.
Njeno svjedočanstvo ukratko je izgledalo ovako:
“Pridružila sam se slavlju, a u društvu je bio i Aleksandar Koprenica. Prišla nam je skupina mladića s palicama. S njima je bio i jedan crni dečko koji je izgledao kao dijete (Frane, op.a.). Izbila je tučnjava. Na njega je skočio T. J., a u svemu tome ga je Aleksandar Koprenica ispikao. U tom trenutku su se svi razbježali. Uočila sam Aleksandra Koprenicu kako nešto baca u smeće, sjeda na bicikl stavljajući ruksak na leđa i odlazi. Vidjela sam još jednog dečka, uz onoga koji je smrtno stradao, koji je bio naslonjen na drvo u nekom čudnom položaju. Bio je ozlijeđen i kada smo mu ja i prijateljica htjele pomoći, viknuo je: ‘Nemojte! Nemojte!’ Hlače su mu bile krvave, pa mislim da je Aleksandar i njega piknuo”.
Taj drugi dečko koji je također ozlijeđen je Franin prijatelj D. LJ., čija se obitelj sada pridružila Jadranki Despić pa će i oni, nakon svjedočenja djevojke, prijaviti Koprenicu za pokušaj ubojstva.
Najvažnije iz djevojčina iskaza otkriva da su i drugi sudionici tučnjave vrlo vjerojatno znali što se dogodilo. Naime, T. D. je rekla da je dan poslije s nekima od njih razgovarala o događaju i da je saznala da nitko od njih nije nosio nož osim Koprenice i da nitko nije imao dvojbe da je upravo on ubojica.