Neopisiva tuga pomiješana s gorčinom i napetošću vladala je sesvetskom Ulicom narcisa jutro nakon što je umirovljeni branitelj Ante Ilišinović (52) zvani Antiša, rodom iz Šurkovca, pucajući iz pištolja ubio u dnevnom boravku obiteljske kuće suprugu Katicu (50), da bi potom u kuhinji presudio i sebi.
Lampaši na ogradi
Zapaljeni lampaši na ogradi kuće u kojoj se dogodila tragedija putokaz su velikom broju ljudi koji svako malo dolaze Katičinim roditeljima i 18-godišnjoj kćeri izjaviti sućut. Iako je Ilišinović, otkad je Katica zatražila razvod braka, najavljivao prijateljima, poznanicima i suborcima da neće dopustiti bračni krah te da će dignuti ruku i na suprugu ako bude potrebno, očito nitko to nije najozbiljnije shvaćao jer ga u ulici a i u braniteljskim krugovima smatraju “kraljem i dobričinom”. Nesretna Katica svog dvije godine starijeg supruga, s kojim je provela nepunih 20 godina u braku, iz samo njoj znanih razloga nikada nije prijavila policiji za nasilje ili prijetnje.
Pištolj kojim je Ilišinović ugasio svoj i Katičin život posjedovao je ilegalno, no ono što daje težinu cijelom slučaju jest da ama baš nitko iz okoline nije skrivao da su znali da Antiša ima pištolj od kojeg se nije odvajao.
Zbog vlastite sebičnosti jer mu nije “sjeo” zahtjev za razvodom, Ilišinović je 18-godišnju kćer “učinio siročetom prepustivši je na skrb djedu invalidu u kolicima i teško bolesnoj baki”. No, Ilišinovićevi ratni suborci redom nas uvjeravaju, dok organiziraju s članovima njegove obitelji pogreb na Markovu polju, da “Ilišinovićeva kćerkica neće biti nezbrinuta jer ih je tragedija sve još dodatno ujedinila”.
- Malecka je ostala bez oba roditelja, ali je sad dobila proširenu obitelj. Suborci su uz Antišu bili u ratu i u miru. Katicu je ‘prevolio’, baš kao pravi muškarac. Ona ga je odlučila nogirati prije otprilike dvije godine.
Nakon onog prosvjeda u Savskoj jer je tri dana proveo izvan kuće. Krah je krenuo od famoznog braniteljskog šatora jer mu je žena izbacila stvari iz kuće. On se nekako snašao. Kupio je kuću i ranč u Vugrovcu i počeo se kućiti. U Katičinu kuću je i dalje dolazio jer se brinuo za bolesnog punca, presvlačio i kupao ga i čistio mu.
Dan prije ubojstva bio sam s njim kod odvjetnice. Ona mu je rekla kako stvari stoje i da zakon nije na njegovoj strani pa mi je rekao samo da se ‘lagano’ osjeća i da zna što mu je činiti.
Odvraćao sam ga od te nebuloze, ali Katica je tražila od njega još i neki novac, da plaća djetetu alimentaciju - govori za Jutarnji list jedan od Ilišinovićevih kolega branitelja, negodujući pritom da se o Ilišinoviću “nema razloga pisati išta negativno jer je bio u II. gardijskog brigadi Tigrovi, da je odlikovan sa sedam odličja i da je prošao sva ratišta”. Na pitanje o ljubavi prema kćeri, Ilišinovićev suborac pojašnjava da “Antiša kad je u pitanju bila kćer nije štedio ni lipe, a u travnju joj je za rođendan ispekao janjca”.
Bio je ranjavan
- Nakon rata, nema obitelji u kojoj nije bilo nesuglasica. Antiša je prošao sito i rešeto. Bio je ranjavan. U Dvoru na Uni izvlačio je leševe i prebacivao ranjene s jedne na drugu stranu. Čak ga je u toj nevolji i grom bio udario. Za razliku od njegovo troje kolega koji su na mjestu umrli, on je preživio udar groma.
O svemu je sada prekasno dalje govoriti. Da, nosio je pištolj i svi smo to znali.
Pa koji ratni veteran danas nema oružje? Liječio se u Vrapču. I samoinicijativno i po doktorskoj preporuci.
Živio za Katicu i Hrvatsku
Zajedno smo odlazili na terapije, pili lijekove.
Živio je za Katicu i za Hrvatsku. I ne, nije bio alkoholičar - zaključio je ubojičin ratni kolega, napomenuvši da posljednja dva mjeseca nije pio. Je li to bila istina, pokazat će obdukcija na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku.
------------------------------
Sanja Sarnavka: Žene su žrtve nasilnika koji ne mogu prihvatiti razvod braka
Nažalost, ovo je još jedan primjer koji pokazuje kako se i kao obitelj, susjedstvo i društvo na neodgovarajući način nosimo s nasiljem u obitelji. Prema onome što mi je poznato, vidim da žrtva nije željela prijaviti nasilje, ali se odlučila za razvod. Iz prakse znamo da žena koja trpi nasilje, a odluči se za takav potez, treba veliku podršku, od psihološke do ekonomske. To je onaj obrazac - kad nećeš biti moja, nećeš biti ničija, pa onda ubija i nju i sebe.
To smo već toliko puta vidjeli.
Ali, društvo ni na obrazovnom planu ne čini dovoljno. Što reći kad vidite udžbenike prema kojima žena mora biti ta koja treba trpjeti. Imate i frustrirajuću situaciju kad policija privodi višestruke nasilnike, a sudovi ih puštaju, ili u slučaju obiteljskog nasilja kao prekršitelj se tretira i žrtva i počinitelj, umjesto da se svaki slučaj kompleksno tretira - rekla nam je Sanja Sarnavka, predsjednica Udruge B.a.B.e. i članica Nacionalnog tima za prevenciju nasilja u obitelji i nasilja nad ženama. (D. Miljuš)