NAJČEŠĆE SU ŽRTVE ZLOSTAVLJANJA

Zašto je žena koja ubije muža strože kažnjena od muža koji ubije ženu?

HANZA MEDIA

Ružica Tukša, Karmen Matana Đorđević i Ana Magaš

U postupku je dokazano da je optužena s namjerom, i to izravnom namjerom, ubila svojeg supruga jer je bila svjesna da svojim postupanjem ubija svojeg supruga i da je to htjela i da je to učinila i u tome je i uspjela.

Sud u potpunosti poklanja vjeru optuženoj kada ona opisuje da se najmanje pola sata, a možda i sat, naguravala i svađala sa suprugom po cijelom stanu, da je on stalno išao za njom, da ju je čak i udarao, što se, istina, i vidi na njenom tijelu, pa čak i da ju je udarao po glavi i stiskao za vrat, međutim, svi ti udarci ili su medicinski utvrđeni kao oguljotine kože na svega par mjesta na leđima ili ih uopće nema kao tragova. Optužena nije bila prisiljena upotrijebiti baš nož prema suprugu koji je čak ni u jednom trenutku nije bacio na tlo, nije stiskao o zid i davio, tukao s nekim predmetom, nije smjerao baciti kroz prozor ili balkon s četvrtog kata zgrade i sl, a kako je zapravo i iskreno sama u svojoj obrani ispričala optužena.

Mogla je možda uzeti nož i zaprijetiti mu pokretom i riječima, ali bez zamahivanja i pružanja ruke prema njemu, mogla je vikati i dozivati, međutim ne, ona odmah zamahuje i to udarcem srednje jakog intenziteta.

 

Težak odnos

Sud nema razloga ne povjerovati svjedocima koji potvrđuju dio obrane optužene kada optužena opisuje težak odnos sa suprugom, a koji je bio sve samo ne normalan ili dobar zbog izuzetno velikog pritiska ili velike dominacije suprugove majke nad njim, s čime se ona nije mogla nositi, pa je za sve optuživao nju, optuženu, i s njom bio kontinuirano u svađi i netrpeljivosti, a što je sve zapravo počelo doslovno od dana njihova vjenčanja.

Sud prihvaća da je optuženoj bilo teško sa suprugom nad kojim dominantnu ulogu ima majka, međutim i za rješavanje tih problema postoje savjetovališta ili stručnjaci koji mogu dati neka relativno dobra rješenja. Istina da je to ipak lakše reći i napisati nego sprovesti i da sve osobe ili svi ljudi ili svi muževi i muškarci nisu isti kao što se vidi i kao što je bilo među pokojnim i njegovim bratom. Naime, šogorica iskazuje u raspravi da je sve svoje probleme koje je imala sa svekrvom rješavala sa svojim suprugom za stolom. Optužena i ubijeni očito to nisu mogli ili znali pa je nažalost rezultat vidljiv i nepopravljiv.

 

Izravna namjera

Optužena je povrijedila nešto najvrednije na ovom svijetu, a to je život. Oduzela je jedan mladi život koji je zapravo bio u svojoj psiho-fizičkoj snazi. Oduzela je oca svom djetetu. S ovom vrstom i visinom ili duljinom zatvorske kazne, sigurno će se postići svrha kažnjavanja tj. da će sredina u kojoj živi, a i šire, biti uvjerena da se ovakva kaznena djela ni u kojem slučaju ni pod kojim okolnostima ne smiju ili ne isplate činiti. Dakle ova kazna kako na samu optuženu treba djelovati i na druge odnosno trebali bi se kloniti i ona i svi ovakvih i sličnih kaznenih djela.”

Ključni su to dijelovi prvostupanjske presude koju je Vrhovni sud prošli tjedan ukinuo jer je “nepodobna za preispitivanje”. Drugim riječima, u svojem je sadržaju do te mjere konfuzna, kontradiktorna i nesuvislo obrazložena da je nije moguće preispitati i validirati već višem sudu nije preostalo ništa drugo nego je ukinuti i naložiti suđenje iz početka.

Radi se o presudi Karmen Matana Đorđević (23), koju je Županijski sud u Dubrovniku osudio na 10 godina zatvora jer je, po mišljenju suda, s izravnom namjerom i planski ubila svojeg muža, pomorca Sašu Đorđevića, prošle godine u noći sa 7. na 8. svibnja, jednim ubodom noža. Zbog toga joj je odmah određen i pritvor, u kojem je boravila devet mjeseci.

Presuda i cijeli slučaj Karmen Matana Đorđević začudno liči na slučaj Ane Magaš - također žene pomorca koja je ubila muža jednim ubodom nožem, braneći se od njegovih napada i optužbi. Njezina prva prvostupanjska presuda izrečena je prije gotovo 12 godina - bila je osuđena na 9,5 godina zatvora, također za ubojstvo.

U ovih 12 godina - unatoč promjeni zakonodavstva, nastojanjima da se promijeni opća društvena klima i razumijevanje obiteljskog nasilja i instinktivnog odgovora na njega, čini se, malo se toga promijenilo, osobito na lokalnim sudovima: žena koja je počinila kazneno djelo, osobito prema svojem mužu ili partneru, kažu naši sugovornici, neće imati tretman kakav će imati muškarac koji nasilje počini prema ženi. Sudovi će vrlo često ženi dijeliti savjete što je sve trebala učiniti prije nego se dovela u ovakvu situaciju - kao što je Matana Đorđević trebala potražiti pomoć savjetovališta - ili će joj očitati moralnu lekciju iz potpuno patrijarhalne pozicije - kao što je sud Ani Magaš u presudi poručio da je plesanjem s muškarcem nepoznatim njezinu suprugu napala njegovu čast i dostojanstvo, da su muževe uvrede “kurvo, je li ti ovo dečko” bile logične, razumljive, čak i vrlo suzdržane, a da ga je posebno provocirala kad se nakon izlaska vratila u zajednički stan.

Čak i kad se radi o ženi koja je prije počinjenja djela evidentno bila žrtva nasilja, brojni će suci tu činjenicu tretirati kao činjenicu na koju je žena ranije trebala usmjeriti pažnju kako ne bi dovela do težeg zla.

 

Dvostruka mjerila

- Kazne koje suci izriču ženama, kako na prekršajnoj, tako i na kaznenoj razini, kazne su više razine, odnosno najčešće bliže maksimalno propisanima dok se, s druge strane, muškarci kažnjavaju kaznama bližim propisanom minimumu. Proizlazi to iz iskaza koje na stručnim skupovima i konferencijama iznose suci temeljem iskustva, jer preciznih analiza posljednjih godina nema - kaže Višnja Ljubičić, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, koja započinje s projektom EU Femicid, tijekom kojeg će analizirati presude te će kroz neko vrijeme iskustva sudaca, kaže, moći suvereno potvrditi ili demantirati.

Žene u ukupnom broju svih počinjenih kaznenih djela čine manje od 10 posto počinitelja, a u ubojstvima, ovisno od godine do godine, od 3,9 do 8,7 posto. Prošle godine muškarci su u Hrvatskoj usmrtili 15 žena s kojima su bili u bliskim odnosima, najčešće partnerica ili supruga. U pravilu, tijek i odvijanje njihova kaznenog djela u potpunosti je različit od onog koje je počinila Karmen Matana Đorđević. Oni su najčešće ubili žene koje su godinama ranije zlostavljali, a ubojstva su bila okrutna.

Karmen Matana Đorđević bila je jedina žena koja je tijekom 2016. usmrtila partnera. Od pokojnog muža bila je mlađa 12 godina, a oženili su se nakon što je ostala trudna. Međutim, kako proizlazi iz zapisnika suđenja, pokojnikova majka - koja je imala dominantnu ulogu u Sašinu životu - sumnjala je da je njezin sin doista otac djeteta, a tu je sumnju sve više prenosila i na sina. To je, čini se, postao glavni uzrok sve većeg neslaganja među mladim supružnicima. Nekoliko dana prije kobnog događaja, dok je još bio na brodu, muž je od Karmen zatražio da se, zajedno s tromjesečnim djetetom, odseli. Kad se vratio, u stanu je bio i Karmenin tata. Situacija se, činilo se, smirila, a supružnici su se dogovorili da će zajednički izaći i proslaviti Karmenin rođendan, dok će djed čuvati dijete. Međutim, Saša je prije izlaska otišao u posjet majci i vratio se ponovno uzrujan. Dogovor o zajedničkom izlasku je propao. Karmen je nazvala oca i rekla mu da više ne može ovako, da se želi rastati. Otišla je na dogovorenu proslavu rođendana. Kako su svjedočili uzvanici, proslava se pretvorila u tješenje slavljenice, koja je bila iznimno potištena, deprimirana, plakala je i razmišljala što će dalje. Popila je nekoliko piva, a još prije izlaska popila je Normabel. Kad se vratila kući, dočekao ju je vidno uzrujani i agresivni suprug riječima: “Jesi bila s taticom djeteta?”. Počeo ju je gurati, udarati, potezati, bacati, uz verbalne uvrede. Rekla mu je da je dosta, da će uzeti dijete i otići, no on je zaključao vrata stana: “Ove noći preko njih ćeš izaći samo mrtva”, rekao je, prema svjedočenju koje je iznijela na sudu, a kojem je sud - naglašeno je u presudi - poklonio vjeru.

 

Nož u kuhinji

Nastavio ju je gurati, dok je nije gurnuo na kuhinjski element. Karmen je uzela nož s elementa i ubola ga. Kad je Saša pao, doživjela je šok. Nazvala je oca i nepovezano pričala, zatim je nazvala 112, čija snimka govori o potpunoj panici u kojoj je bila. Potom je otišla do obitelji suprugova brata u istoj zgradi. Bila je s djetetom u naručju, dezorijentirana, stalno je ispitivala je li Saša živ, govorila da će se baciti s balkona ako je mrtav, svjedočili su.

Nakon kobnog događaja vještaci su na majici pokojnog Saše Đorđevića pronašli DNK nepoznatog muškarca. Analizom su utvrdili da se radi o DNK uzorku muške osobe koje je zajedničko dijete pokojnoga i počiniteljice. Igrom sudbine, nakon što je već bio mrtav, potvrdilo se da je Saša Đorđević doista bio otac djeteta. Sumnja koja je bila glavni uzrok problema u njihovu braku bila je promašena.

Negdje u isto vrijeme na drugom kraju zemlje muškarac je premlatio svoju ženu, ubo je nožem 17 puta te pokušao ubiti vlastitog sina tinejdžera koji je pritekao mami u pomoć. Osuđen je nepravomoćno na 12 godina.

Drugi je muškarac ženu ubio iz sačmarice, uvjeren da ga vara. Pričekao ju je na cesti dok se vraćala s posla. U više je navrata ranije prijavljivan za nasilje u obitelji. Sud je izrekao kaznu od 13 godina.

Treći, osuđivani obiteljski nasilnik koji je ženi nerijetko prijetio puškom i plinskom bocom, a ona je više puta kroz prozor bježala po pomoć, ubio ju je sjekirom, dok je spavala. Cijeli dan je nije bilo doma i poludio je. Sin ga je primirio, a žena je otišla spavati. Osuđen je na 15 godina.

U slučajevima ovih muškaraca redom se radilo o teškim ubojstvima, počinjenim na posebno okrutan ili podmukao način. Za to djelo kazna se kreće u rasponu od 10 do 40 godina. U slučaju Karmen Matana Đorđević, sud nije prepoznao ni nužnu obranu, ni prekoračenje nužne ubrane ni usmrćenje zbog jake prepasti. Cijelo ozračje u kojem se suđenje odvijalo, reakcije okoline i medijske reakcije, kaže njezin odvjetnik Dragan Pištalo, bilo je krajnje osuđujuće. Osuđena je za ubojstvo kaznom dvostruko većom od minimalne - maksimalna kazna za “obično” ubojstvo nije propisana - tek nešto nižom od one koju su dobili ubojice sa 17 uboda nožem, sačmaricom i sjekirom.

 

Izmjene zakona

Prije 12 godina, nedugo nakon što je Ana Magaš nepravomoćno osuđena na 9,5 godina zbog ubojstva supruga, jedan je muškarac osuđen na godinu dana zatvora jer je ubio suprugu. Supruga je, piše u presudi, bila alkoholizirana i jako agresivna. Ubio ju je sa šest udaraca šakom u glavu i dva udarca nogom dok je već bila na podu.

- Ovakva analiza upućuje na strukturalnu diskriminaciju na temelju spola, što je zabrinjavajuće ako se radi o pojavnosti jer kazneno-pravosudna politika mora biti ujednačena - kaže odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić s dugogodišnjim iskustvom u radu sa ženama žrtvama nasilja.

Prije pet godina u Hrvatskoj je na tri godine zatvora osuđena Ružica Tukša, žena u kasnim 50-ima iz Pavlovca Ravenskog, koju je njezin partner godinama tukao i maltretirao i to je bila javna tajna. Kobnog dana maltretirao ju je i tukao satima, a ona je pokušavala pobjeći. Uspjela se sakriti na tavan komore. Međutim, pronašao ju je. Kad je čula da dolazi u komoru, žena se od prestravljenosti pomokrila. Počela je vikati - “odlazi, odlazi”, no on se počeo penjati prema tavanu. Zgrabila je njegovu pušku ručne izrade, koju je držao na tavanu, i pucala. Osuđena je na tri godine zatvora zbog prekoračenja nužne obrane. Trebala je vikati da ima pušku i upozoriti ga, poručio joj je sud. Mogla je i ranije prekinuti taj krug nasilja i potražiti pomoć umjesto da ga ubije. Inače, slučaj po kojemu je njezinom partneru ranije suđeno za obiteljsko nasilje otišao je u zastaru.

Taj je slučaj, među ostalim, bio poticaj za izmjene Kaznenog zakona, koji je na snagu stupio 2013. godine, a kojim je zakonodavac pokušao sucima ukazati da se nasilje, a osobito višegodišnje, treba posebno vrednovati te je uvedeno novo kazneno djelo usmrćenja, koje se kažnjava bitno blaže. Članak zakona kaže da će onaj “tko usmrti drugoga doveden bez svoje krivnje njegovim napadom, teškim vrijeđanjem ili zlostavljanjem u stanje dugotrajne patnje, jake razdraženosti ili prepasti, kazniti kaznom zatvora od jedne do deset godina”. Minimalna kazna od jedne godine zatvora implicira na veliku mogućnost izricanja uvjetne kazne.

Ovakva je odredba unesena u Kazneni zakon po uzoru na zakonodavstva koje već desetljećima prakticiraju anglosaksonski sustavi, a u kojima žrtva dugogodišnjeg nasilja, koje bez daljnjega dovodi do promjene osobnosti i predstavlja vrstu PTSP-a, može biti u potpunosti oslobođena kazne za ubojstvo zlostavljača, čak i kad je intenzitet njezina djela u potpunom neskladu s trenutnim djelovanjem zlostavljača. Poznat je australski slučaj u kojem je žena, čiji je muž danima za redom dolazio kući pijan i tukao je prijeteći da će je ubiti, jedan dan, nakon što je ponovno došao pijan, u smrtnom strahu uzela nož i ubila ga, dok je on mirno sjedio za stolom i ručao. Proglašena je krivom, no kažnjena je tek uvjetno.

U Hrvatskoj bi, prema praksi, bila osuđena za posebno podmuklo ubojstvo.

- Pri izradi Kaznenog zakona osobito smo nastojali da i hrvatski sustav prepozna posljedice i stanje žrtava dugogodišnjeg zlostavljanja. Međutim, ne znam za slučaj da je ijedna žrtva blaže kažnjena ili kažnjena tek uvjetno za usmrćenje po tim odredbama - kaže dr. Ivana Radačić s Instituta Ivo Pilar, koja je bila članica radne skupine za izradu Kaznenog zakona. Odvjetnica Bezbradica Jelavić u praksi je zastupala žrtvu koja se branila upravo po tom članku Kaznenog zakona: nije osuđena po njemu, ni po članku o nužnoj obrani. Osuđena je za ubojstvo.

 

Bitna činjenica

- Postoji sklonost da se žrtvama docira što su sve trebale napraviti da se spase od nasilja i spriječe fatalni ishod. Međutim, žrtve iz objektivnih i subjektivnih razloga vrlo često nisu u stanju poduzeti određene korake, a često ih sustav dodatno onemogući i kad pokušaju nešto učiniti - priča odvjetnica. Nedavno je zastupala ženu koja je pozvala policiju nakon što ju je napao muž, iznerviran činjenicom da je upalila centrifugu na perilici za rublje baš dok on gleda utakmicu. Policija je, ne znajući kome od partnera da povjeruje, došla i odvela u pritvor oba supružnika, a njihovo šestogodišnje dijete, u pratnji socijalne radnice, odvela na ispitivanje u policiju!

- Žena je drugi dan oslobođena pred sudom, ali stres i trauma koju su doživjele i ona i dijete nemjerljiva je. Hoće li ona više zvati policiju - pita se odvjetnica. U drugom slučaju, navodi, policiju je zbog napada pozvala žena u visokoj trudnoći. Policajac joj je savjetovao da povuče prijavu, jer će se dogoditi upravo takav scenarij: i ona i muž bit će privedeni, a nije baš preporučljivo da u tom stanju noć provede u pritvoru. Povukla je prijavu.

Praksa privođenja oba supružnika, ne uzimajući u obzir kontekst i povijest nasilja, sve je učestalija i opasnija, ističe i pravobraniteljica Ljubičić. Prijava nasilja je - dobrim dijelom i zbog tog razloga - posljednjih godina u padu, no brutalnost izvedenog nasilja, osobito ubojstava, nesmiljeno raste.

- Gubi se perspektiva tko je žrtva, a tko počinitelj nasilja - kaže pravobraniteljica.

A kad se utvrdi tko je tko, nasilje mora biti jasno definirano kao bitna činjenica - kako pri strogoći kazni za nasilnika, tako i pri kvalifikaciji djela počinitelja koji je nasilje trpio.

Vrhovni je sud u slučaju Ane Magaš jednom ukinuo prvostupanjsku presudu, a nakon toga ublažio kaznu nakon ponovljenog suđenja i osudio je na pet godina zatvora za prekoračenje nužne obrane - što je, kažu stručnjaci, vjerojatno najviša izrečena kazna za prekoračenje nužne obrane. Na kraju je u zatvoru provela 3,5 godine, jer ju je pomilovao predsjednik. U međuvremenu je i Ružica Tukša bila pomilovana - kazna joj je smanjena na dvije godine. Karmen Matanu Đorđević kazna - tek očekuje.

Tagovi

ELIPSO

Najnovije