Petnaest godina prošlo je otkada je 1997. godine tadašnji dubrovačko-neretvanski župan Ivan Šprlje prvi predložio gradnju mosta Pelješac kojim bi se Hrvatska prometno, bez prolaska kroz teritorij Bosne i Hercegovine, spojila sa svojim krajnjim jugom.
Petnaest godina je izgubljeno, a most još nije sagrađen. Sada je Hrvatskoj preostalo samo godinu dana da, barem privremeno, riješi prometnu poveznicu svog teritorija. Izgubljene su stotine milijuna kuna da bi se ustanovilo kako država za gradnju mosta nema novca i da treba pronaći nova rješenja.
Dvostruko rješenje
Nova vlast pritisnuta rokom, 1. srpnja 2013., predlaže dvostruko rješenje - zatvoreni cestovni koridor kroz Neum i trajektnu liniju Komarna - Brijesta. Postoje i prijedlozi neovisnih stručnjaka o gradnji tunela ispod Neuma, ali se na taj prijedlog malo tko osvrće. Gradnja 5,5 kilometara dugog zatvorenog cestovnog koridora stajala bi, prema procjenama, oko 40 milijuna eura i bila bi završena do ulaska Hrvatske u schengenski sustav nadzora državne granice sredinom 2015. godine. No, da bi Hrvatska s danom ulaska u EU ipak na neki način bila prometno povezana preko svog teritorija, kreće se u projekt trajektnog povezivanja krajnjeg juga Hrvatske. Na temeljima Pelješkog mosta s kopnene i pelješke strane sagradit će se pristaništa za trajektnu liniju Klek - Brijesta. Do gradnje Neumskog koridora to će, uz avionsku, biti jedina veza dubrovačkog područja s ostatkom zemlje. Ako, naravno, na putu do dubrovačkog područja ne želite prelaziti državnu granicu.
Zašto nema mosta
- To je u ovom trenutku jedino moguće rješenje. U tako kratkom vremenu, u godinu dana, ne možemo naći bolji način povezivanja s Dubrovnikom preko hrvatskog teritorija - tvrdi Edo Kos, predsjednik Uprave Hrvatskih cesta, koji je u zadatak dobio idejno rješavanje ovog problema.
U utorak kasno poslijepodne sjedimo u njegovu uredu. Tog dana bio je na višesatnim sastancima u ministarstvima prometa i gospodarstva na kojima se raspravljalo o ovoj temi. Velik uredski stol pretrpan je skicama i dokumentima o Pelješkome mostu, neumskom koridoru, prometnom rješavanju dubrovačkog prometnog problema.
- Od Pelješkog mosta ne odustajemo. Ali u ovom trenutku za takav projekt nemamo novca. Da je ova Vlada i poštovala odluku prethodne o gradnji tog mosta, Hrvatska do ulaska u EU ne bi imala kopnenu poveznicu s Dubrovnikom bez prelaska granice.
Pokazuje mi gantogram Pelješkog mosta na kojem piše da je povjerenstvo Vlade Jadranke Kosor 5. rujna 2011. donijelo odluku da se most sagradi do 2017., i to na osnovi prvotnog projekta za koji je i dobivena građevinska dozvola, a koji kaže da most treba imati četiri prometna traka i raspon od 560 metara.
U vrijeme rasprave s vlastima BiH o rasponu mosta, s hrvatske strane često se moglo čuti kako BiH nameće sve veći raspon tog objekta. No, prema dostupnim informacijama BiH je bila zadovoljna rasponom središnjeg dijela mosta od 300 metara dužine i visinom od 50 metara. Ali u konačnici glavni je raspon narastao na čak 568 metara, i to na prijedlog hrvatske strane. Mnogi se stručnjaci slažu kako bi Hrvatska najvjerojatnije i dobila Pelješki most da se tom projektu nije prišlo megalomanski i da se gradio skromni gredni, a ne viseći most. Most je, kao i nova cesta preko Pelješca, od prvotno projektiranog dvotračnog narastao na četverotračni. Prema dostupnim podacima, to je dodatno povisilo cijenu gradnje mosta s ugovorenih 1,9 na gotovo 2,6 milijarde kuna plus PDV. Sve je to u konačnici dovelo do odustajanja od gradnje i raskida ugovora s izvođačima.
Što će biti s kamionima
- Morali smo naći alternativno rješenje. Ugovor s izvođačima je poništen te smo teritorij odlučili povezati trajektima - pojašnjava Kos. Trajektna veza bit će uspostavljena sve do izgradnje zatvorenog neumskog koridora, a onda, ovisno o odluci Europske komisije o korištenju koridora, donijet će se odluka o daljnjem korištenju trajektne veze Klek - Brijesta.
Ako bi Europska komisija dopustila kamionski promet bez ikakvih iznimki kroz neumski koridor, potrebe za trajektnim prijevozom na ovoj liniji više ne bi bilo. Riječ je o tome da se nakon ulaska Hrvatske u EU postavljaju novi carinski uvjeti za kamionski prijevoz robe prema državama koje nisu dio EU. Dakle, ako bi EU, primjerice, schengenska pravila za prijevoz živih životinja i prehrambenih proizvoda primijenio i na neumski koridor, Hrvatskoj bi bilo u interesu da to izbjegne tako da kamionima omogući prijevoz trajektom i dalje cestom preko Pelješca prema Dubrovniku.
Rotori na koridoru
Osim gradnje dvaju trajektnih pristaništa, potrebna je i dodatna rekonstrukcija postojeće ceste na Pelješcu te gradnja 2,2 kilometra nove ceste od trajektnog pristaništa do čvora Brijesta. Riječ je o cesti koja je projektirana i za koju je izdana građevinska dozvola, već u sklopu projekta mosta. Radove na toj cesti izvodi tvrtka Viadukt. Ta će se cesta spojiti na postojeću lokalnu cestu L69030 koja će se rekonstruirati i spojiti na državnu cestu u budućem čvoru Zaražde. I preostali dio ceste preko Pelješca bit će rekonstruiran i po potrebi proširen. Zasad se neće graditi obilaznica Stona. U planu je, ali tek za dvije do tri godine, obilaznica mjesta Ponikve. Tako rekonstruirana pelješka cesta, smatra Kos, bit će sasvim zadovoljavajuća za promet koji bi se, u najboljem slučaju, trebao odvijati dvije godine. Za prijevoz preko malostonskog kanala planira se u prvoj fazi gradnja najmanje dvaju trajekata koji bi prevozili putnike i vozila s kopna na Pelješac i natrag. Vožnja bi trajala oko 10 minuta, a cijena jednog broda je oko 60 milijuna kuna . Prema dosad poznatim podacima, svaki trajekt imao bi kapacitet oko 150 vozila i 2000 putnika. Prvi trajekti trebali bi biti naručeni ove godine. U konačnoj varijanti predviđa se gradnja ukupno četiriju trajekata te veličine koja bi stajala oko 30 milijuna eura.
Godine 2015., u vrijeme kada bi Hrvatska trebala ući u schengenski sustav nadzora granice, trebao bi biti završen neumski koridor. Kakav će se promet njime odvijati, ovisi o stavu Europske komisije. Ministarstvo prometa ovaj je tjedan Vladimiru Drobnjaku, šefu Misije Republike Hrvatske pri EU, predalo dokument “Slobodni koridor kroz Neum za putnički prijevoz” koji će on predati nadležnim tijelima Europske komisije. Riječ je o hrvatskom prijedlogu izgleda i načina funkcioniranja tog koridora. U hrvatskoj se Vladi očekuje da bi Europska komisija vrlo brzo mogla donijeti stav o ovom prijedlogu. Što stoji u službenom hrvatskom prijedlogu zasad je nepoznanica.
Prema dosad objavljenim informacijama, četverotračni koridor gradio bi se u zaleđu Neuma, 7 do 8 kilometara od sadašnje magistrale koja prolazi kroz grad. Prema idejnim rješenjima, koje je nedavno u Dubrovniku prezentirao pomoćnik ministra prometa BiH Izet Bajrambašić, koridor bi počeo i završavao na dva velika rotora koja bi se nalazila u Hrvatskoj. Putnici u tranzitu u Hrvatskoj koji samo žele proći prema Dubrovniku na tom bi se rotoru uključili na koridor i bez zaustavljanja te carinske i policijske kontrole prešli na drugi dio hrvatskog teritorija.
Koridor bi bio ograđen žicom sa senzorima te bi bio pod stalnim videonadzorom. Njegovu gradnju financirala bi Hrvatska, koja bi na tu prometnicu dobila privremenu koncesiju, ali bi cesta ostala u vlasništvu Bosne i Hecegovine. Nadzor nad cestom imala bi hrvatska policija te bi je održavale hrvatske cestarske službe. Za putnike koji bi na spomenutom rotoru željeli iz Hrvatske ući u Bosnu i Hercegovinu ili obratno bio bi otvoren poseban izlaz na kojem bi prošli policijsku i carinsku kontrolu i potom ušli u Bosnu i Hercegovinu.
Kombinacija s trajektom
No, to je zasad samo prijedlog i tek treba vidjeti kakvo će biti konačno rješenje. Ideja o zatvorenom cestovnom koridoru kroz Neum u hrvatskoj stručnoj javnosti dobro je primljena. No, ostaju nedoumice hoće li i koridor i trajektna veza biti potrebni. - Ako oba rješenja nisu preskupa za realizaciju, ja ih podržavam. No, moglo bi se dogoditi da uspostavom trajektnih linija cestovni koridor postane suvišan. Moglo bi se dogoditi da većina prometa ode na trajekte i koridor izgubi promet, a time i smisao - smatra Ivan Dadić, šef Zavoda za prometno planiranje zagrebačkog Fakulteta prometnih znanosti.
Prema njegovim riječima, tim trajektima moglo bi se odvijati 80 posto tranzitnog prometa.