TEŠKO SHVATLJIVO

APSURD DOMAĆE POREZNE POLITIKE - KAŽNJEN JER JE NAŠAO POSAO 'Radim u Irskoj, a Hrvatskoj plaćam porez jer sa sobom nisam odveo i ženu i dijete'

Hanza Media

Računalni programer Danko Kozar u Dublin je stigao u svibnju 2015. Zaposlio se u Amazonu, jednoj od četiri najuspješnije IT tvrtke u svijetu, a za potpunu sreću nedostajalo je još samo da mu se u Irskoj pridruže supruga i dvoje djece, od kojih je jedan sinčić koji je na svijet stigao samo dva tjedna prije očeva preseljenja u inozemstvo.

“Beba je bila još malena pa smo supruga i ja zaključili da nema smisla tako krhko dijete stavljati u avion jer nismo bili spremni riskirati. Moja je obitelj stoga još nekoliko mjeseci ostala u Hrvatskoj, a kad je sin malo ojačao, i sami su mi se pridružili u Irskoj”, započeo je svoju priču naš sugovornik Kozar.

Prihodi i razdvojenost

Zbog činjenice da mu je uža familija tih nekoliko mjeseci ostala u domovini, Danko Kozar sada je jedan od onih Hrvata koji Hrvatskoj mora platiti porez na dohodak ostvaren u Irskoj, i to u iznosu od nekoliko tisuća eura obračunatih na primanja koja je zaradio u vrijeme razdvojenosti od obitelji. Kozar je pritom jedan od rijetkih Hrvata koji se o svojim obvezama osobno raspitao u Poreznoj upravi i pri jednom odvjetničkom društvu, u želji da živi i radi legalno, kako to propisuju domaći zakoni.

Ta je tema naplate poreza na dohodak ostvaren u inozemstvu posljednjih dana zapalila internet i društvene mreže, a pokazalo se ubrzo da je velik broj Hrvata prilično neinformiran o važećim zakonima i propisima. A oni kažu da se Hrvati koji žive i rade u inozemstvu, a kojima je uža familija ostala u domovini u periodu duljem od 183 dana u godini, smatraju poreznim rezidentima koji su na sav dohodak ostvaren u inozemstvu i tuzemstvu dužni platiti porez svojoj državi.

Pritom najviše “nagrabuse” rezidenti koji žive i rade u državama s kojima Hrvatska nije sklopila ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja jer u tim slučajevima dva puta plaćaju porez: jednom u cijelom iznosu državi u kojoj žive i rade, a potom u cijelosti još i domovini. Kad je u pitanju Irska, Hrvatska je s tom državom sklopila ugovor o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, ali to ne znači da Hrvat koji je emigrirao u tu zemlju nije obveznik plaćanja poreza Hrvatskoj.

Upravo suprotno - i dalje je dužan platiti danak domovini iz koje je prebjegao, ali će mu Hrvatska taj iznos smanjiti za iznos poreza koji je već platio u emigraciji.

“Kad sam odlazio u Irsku, konzultirao sam jedan odvjetnički ured koji mi je pojasnio koje su moje obveze nakon preseljenja. Sve nam se na početku činilo nestvarnim pa smo čak vjerovali da se radi o pogrešnoj informaciji, posebno s obzirom na činjenicu da je moja supruga, tijekom boravka u Hrvatskoj, već u startu državi plaćala porez. Iako se u početku sve činilo kao neukusna šala, na kraju je ostao gorak osjećaj da nam je domovina odrezala kaznu jer nismo htjeli tek rođeno dijete stavljati u avion”, ispričao je Kozar za Jutarnji list.

Danak poštenju

Ipak, čini se kako nema previše razloga da se iseljeni Hrvati u emigraciji panično skrivaju pred domaćom Poreznom upravom, i to je zapravo najveći apsurd cijele ove priče.

Naime, ako prilikom odlaska iz zemlje Poreznoj upravi nisu prijavili da se razdvajaju od obitelji, domaći im poreznici teško mogu “odrapiti” porez pa ga na kraju zapravo uglavnom plate oni rijetki među njima koji su legalisti.

Jutarnji list je od Porezne uprave pokušao dobiti podatak o broju Hrvata kojima je u 2016. godini po ovoj osnovi naplaćen porez na dohodak ostvaren u inozemstvu, ali zatražene informacije nismo dobili.

Ovaj zakon motivira ljude da što prije povuku i obitelj te se nikad ne vrate

Danko Kozar upozorava da naplatu poreza u ovoj situaciji drži nepravednom.

- Radi se o odlasku iz zemlje koja nas je, da citiram najpoznatiju hrvatsko-irsku blogericu Ana-Mariju Hotu, ponizila i ispljunula. Većina ljudi odlazi iz Hrvatske jer im ništa nije pružila. Neki od njih bili su prinuđeni prodati svoju cjelokupnu imovinu kako bi imali novac za put do Irske i novi početak. A ako imaju obitelj, onda član familije koji je dobio posao obično odlazi prvi dok mu se ostatak pridružuje nešto kasnije. Trenutnim zakonima Hrvatska aktivno sudjeluje u protjerivanju vlastitih građana, dajući im dodatnu motivaciju da što prije obitelj povuku za sobom te se nikad ne vrate. Deklarativno naricanje nad niskim natalitetom ispada smiješno kraj ovakvih zakona koji rade na štetu istog. Da se mene pita, predložio bih da se taj zakon revidira po hitnom postpuku, poručio je kozar iz Irske u kojoj danas živi s familijom i radi.

ELIPSO

Izdvajamo