Uz baklje, glazbeni i plesni program te bubnjarski 'industrijski' performans, kojima je osiguran spektakularan doček za nekoliko stotina uzvanika, među kojima su bili veleposlanik Ruske federacije i izaslanik veleposlanika SAD-a, predstavnici klijenata i poslovnih partnera te čelnici lokalne i regionalne samouprave, sinoć je u jednoj od hala velikom svečanošću obilježeno 120 godina djelovanja riječkog brodogradilišta Viktor Lenac.
Izaslanik predsjednice Republike Kolinde Grabar Kitarović, Heri Bezić s riječkog Ekonomskog fakulteta rekao je da je ta obljetnica značajna za cijelu Hrvatsku te da treba zahvaliti svima koji su sudjelovali u stvaranju i radu toga brodogradilišta. '(Viktor Lenac) izrastao je u svjetsko i respektabilno brodogradilište, a hrvatska je brodogradnja infrastrukturom ravnopravna sa svjetskom', dodao je Bezić.
Heri Bezić
Aljoša Pavelin, predsjednik Uprave Brodogradilišta Viktor Lenac
'Tvrtke s tradicijom Viktora Lenca su rijetke i ovim bi putem htio čestitati pulskom Uljaniku, koji ove godine obilježava 160 godina postojanja', rekao je Predsjednik Uprave Brodogradilišta Viktor Lenac Aljoša Pavelin.
Pavelin je naveo da prihodi Brodogradilišta u posljednjih pet godina stalno rastu, da se čak 98 posto prihoda ostvaruje iz inozemstva te da je kostrenski škver na 25. mjestu među najboljim hrvatskim izvoznicima. 'Sada u Brodogradilištu radi 485 stalnih radnika i još toliko kooperanata, a cilj je škveru vratiti stari sjaj', dodao je Pavelin.
Kako je istaknuto, sve je započelo 1896. godine u malom brodogradilištu na području riječke luke, specijaliziranom za popravke trgovačkih brodova i ribarica, a danas se Viktor Lenac, koji djeluje u uvali Martinšćica, prometnuo u jedno od najjačih remontnih brodogradilišta na Mediteranu. S tri doka, Viktor Lenac danas obavlja do 70 održavanja i popravaka godišnje, a specijaliziran je i za složene tehničke preinake i posluje pozitivno.
Osnovano kao riječko brodogradilište Lazarus, novo ime je dobilo 1948. u čast narodnog heroja Viktora Lenca iz Drugog svjetskog rata koji je bio radnik brodogradilišta. Zbog potražnje za većim i opsežnijim remontima, šezdesetih godina 20. stoljeća preseljeno je u kostrenski zaljev Martinšćica. Tijekom 1993. registrirano je kao dioničko društvo u stopostotnom privatnom vlasništvu, a u prosincu 2003. je objavilo stečaj nakon neuspješnog i promašenog investicijskog programa. Stečaj je okončan nakon više od četiri godine, a najveći dioničari postali su zadarska Tankerska plovidba i pulski Uljanik.