Adris grupa odlučila je javno otvoriti svoje karte kada su u pitanju njihove ambicije u vezi s mogućom kupnjom pojedinih tvrtki u Agrokoru, a lako je moguće da su se na to odlučili jer su dobili informacije kako drugi zainteresirani ulagači već naveliko lobiraju “ispod stola” na svim potrebnim adresama. Jamnica i Ledo su očigledno veliki mamac za ulagače, a pogotovo će to biti ako koncernu počne nedostajati novca zbog mogućeg lošijeg oporavka Konzuma. Naime, vjerovnici Agrokora će u tom slučaju biti prisiljeni na sklapanje nagodbe u što žurnijem roku kako bi prodajom tih kompanija isplatili barem dio svojih potraživanja, ali i omogućili nastavak poslovanja manje dobrog dijela koncerna. Ono što je bitno jest to što bi tada cijena tih tvrtki biti niža nego što bi se to postiglo u situaciji kada bi prodavatelj imao više vremena.
Ono što je za sada službeno poznato, jest to da je Adris potvrdio pisanje Jutarnjeg lista o tome da (zajedno s Atlantic Grupom) namjeravati osnovati konzorcij domaćih tvrtki putem kojeg namjeravaju preuzeti pojedine Agrokorove tvrtke. “Adris ne komentira medijske napise. Ali, ako budu stvoreni uvjeti za to, Adris je spreman zajedno s uspješnim hrvatskim tvrtkama tražiti cjelovito rješenje za Agrokor, to više što je riječ o tvrtkama koje imaju poslovnu vjerodostojnost i investicijski potencijal. Uvjereni smo da bi to bilo korisno ne samo za te tvrtke nego i za hrvatsko gospodarstvo u cjelini”, priopćili su iz Adrisa tim povodom.
Iz Atlantica su, pak poručili kako “ne poduzimaju nikakve aktivnosti vezano za formiranje konzorcija za kupnju dijelova sustava Agrokor”. “Kao listana kompanija o takvim bismo namjerama najprije obavijestili Zagrebačku burzu, a ine medijske napise ne možemo interpretirati”, stoji u njihovoj službenoj reakciji. Izvanredna uprava Agrokora službeno je “pozdravila svaki iskaz interesa kojim se prepoznaju rezultati rada na restrukturiranju i uspješnost kompanija Agrokora, kojima ćemo nastaviti podizati vrijednost”. “Međutim, napominjemo da nema prodaje ključnih kompanija, niti prijedloga koji se tiču prodaje prije nagodbe. O prodaji ne odlučuju ni izvanredna uprava niti država, nego odlučuju vjerovnici”, još jednom su ponovili svoj stav iz Agrokora, a prema kojem neće biti prodaje neke pojedinačne kompanije dok se ne postigne nagodba vjerovnika.
Zadovoljna potpredsjednica
Čitavu situaciju je komentirala i Martina Dalić, potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva, ustvrdivši da “ako bi ovo bilo točno, to je za mene dobra vijest”. “Savjetnici Alix i partneri rade na pripremi nagodbe, zadaća je izvanrednog povjerenika da sačini i postigne nagodbu najkasnije u zakonom zadanim rokovima. Dobro je da postoji domaći zainteresirani kapital kada vjerovnici donesu odluku što će se kada i na koji način prodavati. Za mene je mogućnost da se i domaći kapital priprema kako bi bio spreman na odluke vjerovnika o budućnosti Agrokora dobra vijest. Ujedno, nadam se da će takvih inicijativa biti više”, naglasila je Martina Dalić.
Marin Pucar, predsjednik uprave Podravke
Mimo tih službenih informacija, koje predstavljaju komunikacijski vrh sante leda u ovoj priči, postoji čitav podvodni brijeg neslužbenih i kuloarskih informacija, spekulacija i nagađanja koje prate rukavicu izazova koju je Adris bacio u Agrokorov ring. Ono što je, na početku, zanimljivo u reakciji Adrisa jest to što u službenom priopćenju spominju “cjelovito rješenje za Agrokor”. To bi moglo značiti da su spremni s drugim članovima konzorcija preuzeti ne samo Ledo, Jamnicu i druge perjanice Agrokora, već možda i Konzum. Ili, pak, žele poručiti kako pokazuju dobru volju da su spremni na konstruktivniji pristup kupoprodajnim scenarijima koji će se naći uskoro pred stalnim Vijećem vjerovnika Agrokora (koje se tek treba formirati), od onih koji smjeraju samo kupnju najprofitabilnijih dijelova koncerna. Tek, naime, treba vidjeti što će biti na prodaju – pojedinačne kompanije, sektori proizvodnje, poljoprivrede i maloprodaje i veleprodaje ili čitav Agrokor. Nema sumnje da su u Adrisu spremni ponuditi, s konzorcijem ili samostalno, dobru ponudu za “paket” koji se nađe na tržištu.
Podsjetimo, Ante Vlahović, predsjednik uprave Adris grupe, u lipnju ove godine ustvrdio je kako je Adrisov investicijski potencijal veći nego ikad. Tada je najavio da će Adris do 2021. investirati četiri milijarde kuna, od čega u turizam dvije milijarde. “Spremni smo i za veće izazove, imamo svoje kriterije i čekamo pravu priliku”, istaknuo je tom prilikom Vlahović, što danas zvuči mnogo jasnije. Uvidom u konsolidirani financijski izvještaj Adris grupe za 2016. može se utvrditi kako u kratkotrajnoj imovini pod stavkama koje se odnose na likvidno raspoloživu imovinu imaju vrijednost od 4,7 milijardi kuna, od čega depoziti čine 3,7 milijardi kuna (povećani su za čak 2,6 milijardi kuna u odnosu na 2015). Budući da je Adris nastavio s profitabilnim poslovanjem i u ovoj godini, a vjerojatno će i u idućoj, do raspisivanja natječaja za Agrokorove tvrtke može akumulirati, uz neke “skrivene” stavke, milijardu eura keša za akvizicije, bez kreditne poluge koji takav novac nosi sa sobom. To je zbilja investicijski potentna svota.
Kada je riječ o Atlantic Grupi, neslužbeno se moglo doznati kako zbilja nisu u ozbiljnim razgovorima s Adris Grupom, iako ističu da je logično da se u ovoj situaciji raspravlja o svim opcijama i da se o svemu tome stalno priča unutar poslovnih krugova. Ipak, navodno bi Atlantic Grupa bila spremna, kada krene natječaj, investirati zajedno samo s Adris grupom, bez drugih tvrtki iz domaćeg konzorcija, i to samo u kupnju Leda i/ili Jamnice. Ako ne s Adrisom, Atlantic Grupa se namjerava s drugim potencijalnim investitorima, equity fondovima, uključiti u bitku za Jamnicu ili Ledo. Ta kompanija ima u kratkotrajnoj imovini nešto više od 500 milijuna kuna likvidne imovine, od čega 490 milijuna kuna novca i novčanih ekvivalenata, a kako su i oni nastavili s profitabilnim poslovanjem, uz neke druge pozicije, moguće je da će do raspisivanja natječaja za Agrokorove tvrtke imati 100 milijuna eura raspoloživog keša, ili nešto više, plus pripadajući kreditni potencijal.
Iz Kraša nam je potvrđeno da su zainteresirani za sudjelovanje u Konzorciju. Iz Podravke, kao i nekih drugih tvrtki, nismo dobili službenu reakciju, ali neslužbeno se iz koprivničke tvrtke može doznati kako su skloni zajedničkim investicijskim projektima, prvenstveno s Adrisom. Iz Vindije nam je poručeno da su iz medija saznali o toj inicijativi Adrisa i da za sada nemaju nikakvo drugo očitovanje.
Što će mirovinci?
Naravno, lako je uvidjeti da spominjemo uglavnom dobavljače-vjerovnike Konzuma (Agrokora). Pritom Adris ima potraživanja od Agrokora od gotovo dvije milijarde kuna na ime kredita od oko milijardu kuna i oko 900 milijuna kuna potraživanja za isporučenu robu i usluge (dio je naplaćen u okviru zadnje isplate dobavljača), dok su ostali veliki domaći dobavljači imali potraživanja od 800 do 400 milijuna kuna, koja su dijelom isplaćena zadnjih mjesec dana. Adrisov plan podrazumijeva, dakle, da najvećim dijelom dobavljači Konzuma (Agrokora) kupe Jamnicu i Ledo, ali i druge dostupne i isplative kompanije Agrokora. Prema neslužbenim informacijama, Adris grupa i ostali domaći ulagači ne bi imali ništa protiv kada bi se tom konzorciju priključili obvezni mirovinski fondovi, ali iz njihovih redova nismo dobili nikakvu službenu informaciju. Do sada se od njih neslužbeno moglo doznati da će svaku takvu odluku investicijski “odvagnuti” i onda vidjeti da li se takvo ulaganje isplati ili ne. Kada su neslužbene informacije u pitanju, valja odati i da se u eteru pojavila ona koja govori da u Vladi i u izvanrednoj upravi Agrokora nisu baš sretni što Adris grupa ovako javno istupila, jer smatraju da je to pritisak na Vladu, izvanrednu upravu i mirovinske fondove da podrže i podupru taj projekt, iako o svemu zadnju riječ imaju vjerovnici.
Ante Ramljak i Marina Vidaković, prokuristica Kraša
Stručni dio javnosti, konzultanti koje smo kontaktirali, ističu da Adris samostalno ima investicijski potencijal da krene u kupnju Jamnica i Leda, a u okviru nekog domaćeg konzorcija da je moguć i veći “zalogaj”, ali i da ne treba čuditi da su svi ulagači, domaći i strani, ponajprije zainteresirani za Jamnicu i Ledo. Podsjetimo, Coca Cola je početkom godine, prema neslužbenim informacija, davala najprije oko 700, a onda oko 400 do 500 milijuna kuna za Jamnicu, i vjerojatno je i dalje u igri za taj posao. “Međutim, problem je u tome što se rješenje krize Agrokora tiče Konzuma, maloprodaje i veleprodaje, jer će proizvodno-prehrambene tvrtke naći svoje kupce. Mislim da je jako dobro da domaće tvrtke iskazuju interes za Agrokorove tvrtke, ali lako je biti zainteresiran za Ledo, Jamnicu, Frikom i druge profitabilne kompanije, pitanje je tko će se uhvatiti u koštac s Konzumom”, rekao nam je konzultant Drago Munjiza, bivši predsjednik uprave Konzuma. Konzultant Andrej Grubišić, partner u tvrtki Grubisic & Partneri, smatra kako Adris grupa i Atlantic Grupa imaju investicijski kapacitet za takva preuzimanja, ali drži da bi za vjerovnike, ili buduće vlasnike Agrokora, bilo mnogo bolje da ne žure s prodajom najboljih tvrtki, jer će tada za njih dobiti tek dio fer cijene. “Najbolja situacija za vjerovnike bi bila da netko dokapitalizira Agrokor, možda i obvezni mirovinski fondovi, pa da se onda ima dovoljno vremena prodavati u miru pojedina poduzeća, kada se ukaže najbolja prilika, a ne da ih prodaju na brzinu sredinom ili krajem 2018. No, tu odluku će donijeti vjerovnici, a ne politika ili izvanredni povjerenik”, rekao nam je Grubišić.
Investicijska snaga
Danko Sučević, stručnjak za krizni menadžment i partner u tvrtki Infokorp, također drži kako Adris i Atlantic imaju potrebnu investicijsku snagu, ali napominje kako mu se u priopćenju Adris grupe ne sviđa isticanje sintagme da bi preuzimanje Agrokora od strane domaćeg konzorcija bio interes “hrvatskog gospodarstva u cjelini”. “Kad god se netko poziva na nacionalni interes ispod toga se skriva posebni poslovni interes i mislim da Adris grupi i mogućem konzorciju ne treba pozivanje na viši interes, jer se ovdje radi o strogo poslovnim odlukama, kako potencijalnih kupaca, tako i vjerovnika koji će ući u stalno vijeće vjerovnika”, rekao nam je Sučević. Konačno, stalno vijeće vjerovnika se mora tek utvrditi nakon što se finalizira proces registriranja svih potraživanja, te nakon što konzultantska tvrtka PWC do kraja rujna dovrši (ako stigne u tom roku), a Ante Ramljak, izvanredni povjerenik, objavi reviziju financijskih izvještaja Agrokora za 2016. Nakon toga će do kraja godine izvanredni povjerenik, prema njegovim riječima, stalnom vijeću vjerovnika dati prvi nacrt nagodbe vjerovnika i plana restrukturiranja, koji se mora potpisati do srpnja 2018., kada je zadnji rok i kada prestaje važiti lex Agrokor (u suprotnom Agrokor ide u stečaj). Nakon toga će početi prodaja pojedinih kompanija, divizija ili cijelog Agrokora, na način i po cijeni po kojoj se dogovore vjerovnici (a svoje će reći i tržište). Prethodno će, naravno, vjerovnici morati otpisati i dobar dio svojih potraživanja i “restrukturirati” sva međusobna kreditna i obveznička jamstva Agrokorovih poduzeća.