Jeste li dolazili u Ministarstvo financija 1992?, “Jesam”, “Jeste li tamo vidjeli Tereziju Barbarić?”, “Mislim da jesam”, “Gdje ste je vidjeli?”, “Negdje u hodniku”, “Pa jel’ ona tamo radila?”, “Moguće”, “Pa je li ona tamo izgledala k’o da je došla kod ministra na kavu ili je izgledala k’o da radi?”, “Pa izgledala je k’o da radi. Ali nije bila tajnik kabineta. Tajnik je bio Božo Prka”. Tako je otprilike izgledalo jednosatno ispitivanje Vladimira Zagorca od strane sutkinje Rahele Valentić prvog dana suđenja u kojemu Zagorec tuži jednu od ključnih svjedokinja u slučaju dragulji, Tereziju Barbarić, tvrdeći da je ona u tom slučaju u kojem je osuđen na sedam godina zatvora - dala lažni iskaz.
Kanonada pitanja
Prvi dan suđenja za Zagorca nije prošao dobro. Zagorec je protiv T. Barbarić pokrenuo kazneni progon tvrdeći prije svega da ona uopće nije bila šefica kabineta ministra financija Joze Martniovića od kolovoza 1991. do kolovoza iduće godine već najobičnija tajnica, te da uopće nije imala ovlasti njemu isplaćivati novac za oružje. Zatim da on nikada nije sa Snježanom Šiprak niti osobno u Ministarstvu financija podizao gotovinu za nabavu oružja, da nikada nije imala posebne ovlasti premijera za nabavu deviza kojima bi se kupovalo oružje, te da na kraju, s obzirom na to da je lagala sve prethodno, nije vidjela ni sporne dragulje.
Sam Zagorec je na jučerašnjoj raspravi pod pravom kanonadom pitanja sutkinje Rahele Valentić, koja ga je odmah na početku odlučila ispitati kao svjedoka, zapravo porekao navode vlastite optužnice koju je podigao protiv T. Barbarić, a koju je, da ne bude zabune, potvrdilo nekoliko sudskih instanci.
Zagorec je na kraju sam priznao da on jest dolazio u Ministarstvo financija, da je moguće da mu je isplatila iznose u milijunima dolara za oružje, no nije se mogao sjetiti je li ona bila zaposlenica. Božu Prku je “imenovao” tajnikom kabineta Joze Martinovića, a novac je - na kraju je ustvrdio - znao dignuti da bi se platile carinske pristojbe na uvoz oružja i vojne opreme pod embargom.
T. Barbarić izjavila je da se ne smatra krivom i da je sve što je rekla na suđenju Zagorcu bilo istina. Zagorčeva odvjetnica Višnja Drenški Lasan među ostalim je kao svjedoka predložila i Antu Gotovinu smatrajući da bi on kao sudionik brijunskog sastanka trebao pojasniti Zagorčevu ulogu u nabavi oružja. Međutim, stvari su počele ići loše po Zagorca kada je odvjetnik Terezije Barbarić, Neven Gotal, počeo kao dokazne prijedloge jedan za drugim izvlačiti dokumente čiji je sadržaj u velikoj mjeri osporavao Zagorčeve optužbe. Prije svega oko deset raznih naloga iz kojih je vidljivo da je Zagorec tijekom rata znao dolaziti u MF po ogromne iznose deviza, po nekoliko milijuna, te da mu je neke od tih iznosa dala upravo T. Barbarić za koju je tvrdio da tamo nije radila. Zatim kopiju Šarinićevih ovlasti za koje je Zagorec tvrdio da ne postoje i slično.
Iživciran
Kada su mu ti isti dokumenti predočeni, Zagorec je rekao kako dopušta da su u pitanju autentične isprave i da je moguće da je u MF-u podizao novac. Nakon gomile pitanja, sada svjedok, Zagorec je iživciran upitao: “Jesam li ja ovdje svjedok ili okrivljeni? Imam loša iskustva”.
Na to mu je sutkinja odgovorila da se ne brine da je samo svjedok.