Bivši ministar poljoprivrede i najpoznatiji hrvatski pokajnik Petar Čobanković, koji je u aferi Planinska priznao da je pomagao Sanaderu u nezakonitostima povezanim s kupnjom zgrade te se u ožujku 2013. nagodio za kaznu dobrotvornoga rada, guleći krumpire u Caritasovoj kuhinji, sada traži ukidanje te presude.
Bio pod pritiskom
Čobanković tvrdi da je tada bio pod pritiskom te da je sporazum s USKOK-om potpisao uplašen za život jer je zbog lošeg zdravlja znao da bi ga boravak u zatvoru i razvlačenje po sudovima mogli stajati glave. Naime, kako neslužbeno doznajemo, Čobanković je od Županijskog suda u Zagrebu, istoga suda na kojem je protiv njega donesena presuda na temelju sporazuma koji je sklopio s USKOK-om, prije nekoliko dana zatražio obnovu ovoga postupka, odnosno stavljanje te presude izvan snage. Štoviše, Čobanković zagrebačkome Županijskome sudu, kako doznajemo, spočitava što je donio presudu na temelju njegove nagodbe s USKOK-om, a da ju prethodno nije provjerio. Dakle, spočitava sudu da nije utvrđivao materijalnu istinu u tome slučaju, nego je jednostavno ratificirao nagodbu koju je Čobanković potpisao s Uredom za suzbijanje korupcije.
Presedan
“Potpis na sporazumu apsolutno ništa ne znači, jer je to samo potpis na tvrdnje suprotne strane”, naveo je Čobanković tražeći od suda obnovu postupka.
Ovakav zahtjev zaista je nešto dosad neviđeno u hrvatskoj sudskoj praksi, gdje je institut presude na osnovi nagodbe s tužiteljstvom uveden 2009., kada je na snagu stupio tzv. novi Zakon o kaznenome postupku (ZKP). Odredbe o nagodbi sve su donedavno tumačene tako da sud nije zadirao u sadržaj nagodbe između okrivljenika i tužitelja osim ako ona ne bi bila zakonita. Dakle, ako dogovorena sankcija ne bi bila u rasponu one koje propisuje zakon. No, nedavno je u slučaju bivše sisačke županice Marine Lovrić Merzel sudac Ivan Turudić odbio ratificirati nagodbu sa Željkom Žužićem, smatrajući da je kazna koju je USKOK za njega predložio i na koju se Žužić nagodio premala.
To je prvi slučaj u kojem je sud intervenirao u sam sadržaj nagodbe te predstavlja promjenu u odnosu na dosadašnju sudsku praksu. O tome ima li sud pravo intervenirati u nagodbe, Vrhovni sud za sada nije dao svoje mišljenje. No, upravo na tragu ove odluke, prema kojoj je sud dužan utvrditi i materijalnu istinu iako su se s nagodbom složili i okrivljenik i tužitelj, i Čobankovićev je zahtjev. Osim spočitavanja sudu da nije utvrdio sve činjenice, Čobanković je naveo i da smatra da je u njegovu slučaju primijenjen teži zakon. Djelo je naime, počinjeno 2008. kada je na snazi bio jedan zakon, da bi Čobanković bio u ožujku 2013. osuđen prema odredbama novoga, zakona koji je na snagu stupio tek 2013.
Rad za opće dobro
Međutim tek taj novi zakon, iz 2013., ostavio mu je mogućnost da jednogodišnju kaznu zatvora zamijeni radom za opće dobro, što je mogućnost koju prijašnji zakon nije podrazumijevao. Dakle, da se na njega doista primijenio teži zakon, onaj koji je vrijedio do 2013., jednogodišnju kaznu ne bi mogao odraditi u kuhinji, nego bi morao u zatvor. Također, Čobanković smatra da se postupak u slučaju Planinska još vodi te da nije utvrđeno je li netko kriv ili nije. Nakon što je potpisao nagodbu i nakon što mu je izrečena presuda, Čobanković je podnio ostavku na mjesto saborskog zastupnika te se povukao iz politike.
I kao svjedok u postupku za Planinsku ostao je pri svojim navodima te teretio Sanadera, rekavši da ga je on nagovorio da uime Ministarstva od Fiolića kupi zgradu u Planinskoj. Uglavnom, ni po čemu se nije dalo zaključiti da bi Čobanković osporavao nagodbu. No, osim same sankcije, postoji još jedan problem koji bi bivšem ministru mogao biti okidač za traženje obnove postupka. Naime, Državno odvjetništvo je na sudu u Vukovaru pokrenulo spor protiv Čobankovića u kojem traži da podmiri štete u iznosu od 37 milijuna kuna iz afere Planinska, a njegova nagodba i priznanje krivnje državi su jak argument. Jučer smo telefonski kontaktirali Čobankovića osobno.
- Ne bih davao izjave. Već dulje vrijeme ne dajem nikakve izjave - bilo je sve što nam je rekao.